Cooketa

Ovo ne bi trebao biti moj prilog ovomjesečnim domaćicama Timni iTadeji sa " In T&T ikitchen" u igri blogerica bivše nam domovine koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under. Kažem da ovo nije prilog igri Ajme koliko nas je! jer sam promašila temu. Pravi prilog slijedi krajem mjeseca, a do tada podijelit ću sa vama recepte na temu – kiseli kupus.

Kada je tema obznanjena nisam uopšte bila oduševljena. Ajme, ko još voli kupus?!? Ni slatki, ni kiseli, eventualno prokulice, ali KUPUS??? Hmmm...opet trebalo je nešto smisliti, a možda mi se otvore oči i raspali čulo okusa pa da mi se kupus i dopadne. Evo mu šanse...

Kiseli kupus u Bosnu je došao sa "Švabama." Udomaćio se u mjeri da barem polovina svih domaćinstava danas kisele svoj kupus. Ovdje se odomaćio i podrugljiv izraz "kupus i dijete" za obitelji koje imaju mnogo djece. Nije mi bilo jasno zašto ne "krompir i dijete," "luk i dijete," jer sam mislila da se djeca u tim obiteljima "dešavaju" kad rodi krompir ili luk, međutim to ima veze sa pravljenjem zimnice i "pravljenjem" djece.

U martu sarajevski smetljarnici smrde na bojne otrove, a razlog je što svima ostane kiselog kupusa za baciti. Moja komšinica nije izuzetak od pravila, pa se usmrdi i hodnik koji dijele naša dva stana. Tada najviše na svijetu mrzim kiseli kupus.

Taman kad sam pomislila da kiseli kupus "ni pas s maslom ne bi jeo" pronašla sam u svojim kuharicama mađarske i njemačke kuhinje par recepata koji su me zadovoljili i evo podijeliti ću ih sa vama.

Ne vjerujem da će se dopasti klincima i klincezama, pa niti Timni, a mislim i da ih ne treba siliti da jedu ono što ne vole. Vama, drage moje, preporučujem da probate...Osim ako, osim ako imate predrasude i unaprijed odbijate kiseli kupus.

Složenac od kiselog kupusa



Mađari kažu da je kiseli kupus poput krznenog kaputa "treba biti dobro postavljen i dobro obrađen." U hladnim zimskim danima, izvana neka vas grije topli krzneni kaput (naravno ne od eko krzna, životinje ne smiju patiti zbog mode), iznutra se zagrijte ovim složencem.

Sastojci:

* 600 g kiselog kupusa
* 60 g maslaca
* 120 g riže
* 1 glavica luka
* 1 žličica slatke paprike
* ½ žličice papra
* sol
* 500 g mljevenog mesa
* 150 g sremske kobasice
* 3- 4 kuhana jajeta
* 300 ml kiselog vrhnja

Priprema:

1.Kupus dobro isprati pod mlazom hladne tekuće vode.
2.Rastopiti 10 g maslaca i pirjati kupus dok ne omekša. Po potrebi podlijevati toplom vodom ili goveđim temeljcem.
3.Rastopiti 10 g maslaca i dodati rižu, pa pustiti da zrna upiju masnoću i postanu staklasta, a zatim dodati vodu da pokrije rižu i skuhati je da bude al dente.
4.Na 40 g rastopljenog maslaca popržiti na listiće nasjeckan luk dok ne postane staklast. Maknutii sa štednjaka i dodati i umiješati papriku. Dodati meso, papar i sol, vratiti na štednjak i nastaviti pirjati meso dok ne bude gotovo.
5.U vatrostalnu posudu složiti red kiselog kupusa, polovinu mesa, riže,polovinu kobasica i kuhanih jaja. Preliti vrhnjem, zatim dodati još jedan sloj kiselog kupusa, mesa,riže, kobasica, jaja...Završiti slojem kupusa.
6.Staviti u pećnicu zagrijanu na 180 stepeni i peći 35-40 minuta.



Zimska čorba od kiselog kupusa

Ako složenac od kiselog kupusa sa mljevenim mesom i ima neke šanse kod podmlatka, ova čorba to nema. Odraslima bi se mogao dopasti njen okus, a kažu i da je ljekovita. Bolest od koje liječi i nije neka boljka, radi se o običnom mamurluku. Kada vam nakon novogodišnjeg lumpovanja i nekoliko čaša vina glava bude teška poput malja možda vam pomogne. Ko zna?!?



Sastojci:

* 300 g suhog mesa sa masnim komadima
* 300 g kiselog kupusa
* 40 g maslaca
* 1 glavica luka
* 2 žličice slatke paprike
* ¼ žličice papra
* 2 žlice brašna
* 250 ml kiselog vrhnja
* 150 g kobasice
* sol

Priprema:

1.U 1 l hladne vode staviti meso i kuhati dok ne omekša, a zatim procijediti, meso narezati, a vodu od kuhanja sačuvati.
2.Kiseli kupus dobro isprati pod mlazom hladne vode.
3.Rastopiti 20 g maslaca i ispirjati fino narezan luk dok ne omekša i ne postane proziran. Maknuti sa štednjaka, dodati papriku i umiješati sa dvije-tri žlice vode od kuhanja mesa.
4.Dodati kupus, pirjati 3-4 minute, a zatim dodati ostatak vode i papar, pa kuhati dok kupus ne omekša.
5.Rastopiti 20 g maslaca, dodati i umješati brašno i popržiti da potamni, a zatim dodati kutljaču tekućine od kuhanja kupusa i pustiti da prokuha.
6.Dodati zapršku u jelo, a potom dodati i suho meso. Pustiti da ponovo prokuha, pa na kraju dodati narezanu kobasicu i kiselo vrhnje. Budući da su meso i kiseli kupus već slani sol dodati samo po potrebi.



Kiseli kupus sa jabukama i špekom

Neobično varivo u kojem je sljubljena neobična kombinacija kiselost kupusa, slatkoća jabuke i slanost hrskavog špeka. Za hladne zimske dane i dobar stomak...



Sastojci:

* 40 g masla
* 1 glavica luka
* 400 g kiselog kupusa
* 1 krumpir
* 2 lista lovora
* prstohvat kima u zrnu
* 100 ml prirodnog soka od jabuke, bez dodatnog šećera
* 2 žlice pirea od pirjane jabuke
* 500 ml povrtnog temeljca
* 200 ml vrhnja za kuhanje
* so
* bijeli papar
* 4 žlice kiselog vrhnja
* 100 – 150 g slanine

Priprema:

1.Rastopiti maslo i popržiti nasjeckan luk.
2.Dodati kiseli kupus, krumpir narezan na sitne kockice, kim u zrnu i lovorov list. Zaliti povrtnim temeljcem i dodati sok od jabuka. Kuhati na laganoj vatri oko pola sata.
3.Dodati pire od jabuke, so, papar i vrhnje za kuhanje i pustiti da prokuha.
4.Usitiniti komadiće kupusa i krumpira vilicom i servirati u posudice.
5.Popržiti nasjeckanu slaninu i rasporediti u posudice sa kupusom. U svaku posudicu dodati još i žlicu kiselog vrhnja.

Luk pržen na rastopljenoj masti i paprika daju jedinstvenu harmoniju okusa karakterističnih za mađarsku kuhinju. Gulaš, perket (pörkölt), paprikaš simboli su mađarske kuhinje u kojima se sljubljuju mast, luk i paprika. Trojcu se može pridružiti i tokanj (tokany), iako on najčešće ne sadrži papriku.

Jela su seljačkog porijekla, spremana u kotlovima iz čega su se i posluživala. Svoj put na raskošne trpeze plemenitaša i bogatih građana i njihovih porculanskih tanjura i srebrnine, prokrčila su krajem XVIII. stoljeća sa buđenjem nacionalne svijesti kod naroda pod višestoljetnom vladavinom Habsburga.

Ove specijalitete mađarske kuhinje svijetu je predstavio čuveni Georges Auguste Escoffier, stavivši gulaš i poulet au paprika (paprikaš) na meni luksuznog Grand Hotela u Monte Carlu. Od tog vremena putuje svijetom njihova slava.

Dok je gulaš posebna vrsta sa brojnim podvrstama, razlika između paprikaša, perketa i tokanja je tek u detaljima. Za perket se obično koristi teletina ili piletina, kao i zečetina, narezana na sitnije komade. Iako bi naziv sugerirao da paprikaš sadrži više paprike, ipak je više paprike u perketu, kao i više safta. Meso za paprikaš je nešto masnije. Najčešći, ujedno i najomiljeniji izbor je govedina. Osim govedine koristi se i meso junetine, svinjetine, sve peradi, srnetine... paprikaš se gotovo uvijek prelije i kiselim vrhnjem. Konačno, za tokanj se koristi skoro isključivo meso divljači rezano na tanke rezance, a obilato se začini cijelim zrnima papra uz dodatak začinskih trava, najčešće mažurana.

Original zahtjeva svinjsku mast, srećom i kuhari (ljekare da ne pominjem) tvrde da jelu neće naškoditi ako se mast zamjeni uljem i to se danas čini u većini restorana i domova (naravno i kod mene).

Pileći perket (csirke pörkölt)




Sastojci:

600-800 g pilećeg mesa (od batka, zabatka, prsa)
2 žlice ulja
1 glavica luka
1 prepuna žličica mljevene paprike (ljute ili blage, po želji)
1 paprika
1 rajčica (veeelika i sočna)
So

Priprema:

1. Piletinu isjeći kuhinjskim škarama na manje dijelove.
2. Zagrijati ulje u srednje velikom loncu sa debljim dnom. Dodati luk narezan na kolutiće i pržiti dok luk ne omekša i postane staklast.
3. Skloniti sa štednjaka i dobro umješati papriku, pa dodati meso.
4. Vratiti na štednjak i popržiti meso sa svih strana dok ne uhvati boju, a zatim smanjiti temperaturu, posoliti meso, dodati narezanu papriku i oguljenu rajčicu. Pokriveno pirjati u vlastitom soku, plagano uz povremeno nadgledanje i samo u krajnjoj nuždi dodavanje vode.
5. Kada meso omekša, izvaditi ga, odstraniti kosti i izrezati komade veličine zalogaja, pa vratiti u lonac i umješati.
6. Služiti toplo sa domaćom tjesteninom.



Pileći paprikaš




Sastojci:
1 srednje veliko pile
3 žlice ulja
1 žličica mljevene ili tucane paprike
1 velika glavica luka
1 ljuta crvena roga (paprika)
1 velika rajčica
So

Priprema:
Priprema je ista kao i za perket, s tim što se komadi mesa služe cijeli i što je poželjno preliti kiselim vrhnjem. Poslužuje se uz knedle od kruha (kod mene je to sve odokoativno i od crnog kruha, jaja i griza).

Hortobagyi palacsinta




Ova palačinka napunjena mesom i prelivena umakom od paprike i kiselog vrhnja na jelovnicima se nalazi u grupi toplih predjela. Po meni dovoljno je zasitna da uz zelenu salaticu nahrani i gladnog dvadesetogodišnjaka.

Sastojci:
600 g filea od pilećih prsa
40 ml ulja
1 manja glavica luka
1 žličica paprike
1 rajčica
200 ml vrhnja za kuhanje 20% m.m.

Priprema:

Postupak je isti kao kod pripreme perketa, s tim da se gotovo meso izvadi i samelje, a u umak se doda vrhnje i prokuha.
Palačinci se saviju u paketiće i preliju umakom.

Dva su stranca, Joseph Gundel i Emil Gerbeuad, nekako u isto vrijeme, utemeljili kultna mjesta gastronomske scene mađarske prijestolnice. Ovo je priča o njima...

Gundel

Životna priča osnivača čuvene Gundel dinastije nalik je bajci. 1857. godine, mladi Johann Gundel, star svega trinaest godina, zbog neslaganja sa ocem napušta roditeljski dom u bavarskom gradiću Ansbachu i polazi trbuhom za kruhom. Namjerava se skrasiti kod daljnjih rođaka koji su u Pešti vodili skromno prenoćište, a za koje je tek čuo iz obiteljskih priča.

Put ga je vodio preko Beča, gdje upoznaje i sprijatelji se mladim Eduardom Sacherom, sinom Franza Sachera. Eduard mu omogućava praksu u poslastičarnici svog čuvenog oca, što je za mladića bila velika sreća jer je neosporno posjedovao talenat i veliku ambiciju. Nakon nekog vremena provedenog kod Sachera, mladi Gundel je nastavio put prema Pešti. Rođaci su ga dočekali srdačno, a on se odužio vrijedno pomažući u svim poslovima u njihovom prenoćištu. Uz konobarisanje, Gundel nije zanemario nauk koji je počeo izučavati u Beču. Ambiciozni mladić uskoro je priskrbio praksu u nekim od vodećih peštanskih restorana, gdje je stekao naklonost gostiju, ali i kolega.

Sa 25 godina kupio je svoj prvi restoran. Posao je dobro krenuo i nedugo nakon otvaranja restorana uzima pod najam i jedan od najelegantnijih gradskih hotela. Po uzoru na bečku kuhinju obogatio je ponudu restorana i stekao stalne goste i ugled.
Očevu tradiciju nastavlja Karoly, koji je praksu u sticao u čuvenom pariškom Ritzu. 1910-te Karoly preuzima jedan od najljepših restorana u gradu, u blizini Gradskog parka sa zoo vrtom.

Karoly je bio potpuno posvećen poslu koji je radio. Sam je obilazio tržnice u potrazi za svježim i najkvalitetnijim namirnicama, brinuo o osoblju i finansijama restorana, a navečer osobno posvećivao pažnju gostima.

Jedan od specijaliteta koji nose ime Gundel su poznati palačinci., punjeni mljevenim orasima, obogaćeni grožđicama, limunovom koricom i lakim dodirom cimeta. Servirani sa gustim čokoladnim sirupom, oni su daleko od toga da budu lagani desert, ali su poslastica kojoj je teško odoliti.

Gundel palačinci (Palacsinta Gundel Modra)



• 8 palačinaka

Nadjev:
• 100 g grožđica
• 80-100 ml ruma
• 200 g oraha
• 50 g šećera
• 150 ml slatkog vrhnja
• Ribana korica 1 limuna

Sirup:
• 100 ml slatkog vrhnja
• 10 g šećera
• 100 g čokolade
• 2 žlice ruma

Pruprema nadjeva:
1. Namočiti grožđice u rumu i ostaviti preko noći.
2. Samljeti orahe zajedno sa šećerom.
3. Uzavreti slatko vrhnje, dodati mljevene orahe i šećer i na laganoj vatri kuhati dok smjesa ne postane gusta.
4. U smjesu umješati grožđice i limunovu koricu.

Priprema čokoladnog sirupa:

1. Nalomiti čokoladu, dodati joj šećer i vodu. Pustiti da zakipi, a zatim kuhati polagano dok se čokolada ne otopi.
2. Ohladiti, a zatim po želji dodati rum.

Palačinke napuniti, saviti u trokut i preliti čokoladnim sirupom.




Gerbeaud

U godini na izmaku Budimpešta obilježava 150 obljetnicu najčuvenije poslastičarnice. Godine 1858. poslastičarnicu je utemeljio Henrik Kugel. Njegovi kolači i praline uskoro su postali omiljeni među rastućom peštanskom buržoazijom. Kugel 1884-te godine odlazi u mirovinu, a posao prepušta talentiranom partneru, Švicarcu Emilu Gerbeaudu. Pod njegovim vodstvom mjesto postaje omiljeno sastajalište građana iz najimućnijih krugova Budimpešte. Lokal je preuređen po najnovijoj modi tog vremena, a na Svjetskom sajmu održanom u Parizu 1900-te, Emil Gerbeaud je nabavio namještaj koji se čak i danas (naravno restauiran) nalazi na istom mjestu.

Čak i u vrijeme vladavine komunista ovo mjesto zadržalo je diskretni šarm buržoazije, iako je u poratnom periodu djelovala pod nemaštovitim imanom Vorosmarty (po trgu na kome se nalazi). Orvelovske, 1984-te vraćen je stari naziv, a nasljednica imena je uspjela da ostvari sasvim pristojnu cijenu od 2 miliona dolaera (s obzirom da joj je već bilo 90 godina i da nije imala nasljednike, to je fer cijena, inače bi bila upitna).

U ovoj poslastičarnici nastale su i čuvene kreacije, Esterhazy torta (u dobaaa komunista Puškin torta) i Gerbeaud šnite.




Ako je neki recept preoblikovan u nešto sasvim drugo, to su onda originalne Gerbeaud (Žarbo) šnite u receptima objavljenim na ovim našim prostorima.
Originalni recept pronašla sam u knjizi Kaffeehaus: Exquisite Desserts from the Classic Cafés of Vienna, Budapest, and Prague, Ricka Rogersa (ustupio mu ga je šef kuhinje).

Nevjerovatno je koliko se ovaj recept koji daje Rogers razlikuje od onog što se kod nas smatra i naziva Žarbo šnitama. Kore po našim receptima iste su kao i kore za štrudle, otprilike na 500 g brašna ide 1 kocka kvasca, 2-3 jaja i 60 g šećera. Od tijesta za običnu dizanu štrudlu, razlikuju se jedino po tome što se u načelu dodaje više od ¼ maslaca...

Moram reći da sam imala zadovoljstvo probati Gerbeaud original i da smatram da je ovaj recept blizak originalu. Bitna karakteristika je neuobičajno velika količina šećera i maslaca u odnosu na količinu brašna, što tijestu i ne dopušta da naraste, iako je kora sa kvascem i trebalo bi da se klasificira kao dizano tijesto.

Sastojci:

Za kore:

• 450 g brašna
• 20 g svježeg kvasca
• 100 ml toplog mlijeka
• 3 žumanca
• Par kapljica arome vanilije
• 100 g šećera
• 200 g maslaca

Za nadjev:
• 200 – 250 g oraha
• 100 g šećera
• 250 g marmelade od marelice

Za glazuru:
• 150 g čokolade
• 50 g šećera
• 50 ml vode
• 20 g maslaca

Priprema:
1. Rastvoriti kvasac u mlakom mlijeku, a zatim dodati i umješati žumanca i aromu vanilije.
2. U multipraktiku izraditi brašno, šećer i maslac kao za masna tijesta, a zatim dodati tekuće sastojke i nastaviti izradu tijesta dok se oblikuje lopta (sve se radi u multipraktiku).
3. Tijesto, koje je vrlo ljepljivo, podijeliti na tri dijela i ostaviti u hladnjak na pola sata.
4. Prema veličini manjeg plićeg pleha koji imate izrezati papir, a prema papiru razvaljati četvrtaste kore, kojima treba odstraniti viškove da bi se uklopili u pleh.
5. Oko 2/3 oraha samlejite sa šećerom, a ostatak nasjeckajte.
6. Pleh obložiti pek papirom koji treba samo lagano posuti brašnom i četkom ukloniti sav višak. Pažljivo postaviti prvu koru i premažite polovinom marmelade, pospite nasjeckanim orasima i mljevenim orasima, pokrijte drugom korom i ponovite postupak. Treću koru ne treba premazivati.
7. Ostavite da raste oko sat vremena na sobnoj temperaturi, a potom stavite peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni najmanje 30 minuta.
8. Rastopite čokoladu sa vodom i šećerom na laganoj vatri. Kada se šećer rastvori i čokolada otopi dodajte i umješajte maslac, da glazura dobije fini sjaj.
9. Izvadite pleh i ohladite 2 sata na sobnoj temperaturi.Premažite glazurom. Preko noći ostaviti na hladno (u hladnjak ili ohlađenu prostoriju). Rezati ohlađen kolač.