Cooketa

Kaže se da šećer dolazi na kraju. Ako izreku shvatimo doslovno, onda to znači da se dobar objed treba završiti dobrim desertom. Ako ćemo izreku tumačiti u njenom dubljem smislu, onda bi to značilo da nakon svih muka i nedaća koje nas mogu snaći, na kraju, ipak dolazi slatka pobjeda.

Moj današnji dan bio je sladak i doslovno, ali i ispunjen slatkim zadovoljstvom. Konačno sam odgledala Julie˛&Julia. Ne samo zbog toga što me tema lično dotiče, nego je film stvarno dobar. Teško bi se mogao i naći film sa Meryl Streep koji ne bi bio dobar. Ona je naprosto genijalna i ja je obožavam. Njena transformacija u previsoku i neuglednu Juliju Child je nevjerovatna. Glas i govor također. Ako ga još niste pogledali preporučujem da odvojite tih dva sata i svakako ga pogledate. U čast filma voljela bih da za kuvarijacije odaberemo Julijin "Beef Bourguignon"

A sada o onom što je slatko, stvarno i doslovno. Slatkiši!!! Jupiii!!! Slatkiši sa sirom....

U prilog ovomjesečnoj temi igre Ajme, koliko nas je! , koju je odabrala Nada sa bloga Just good food evo i par deserta sa sirom.

Igru je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under, a ja učestvujem već ravno godinu dana. Za prvu godišnjicu tri super-duper receptića.

Kolač od palente sa sirom

Za nešto što je jednostavno kao ovaj kolač od palente sa sirom nemam baš neku priču. To je jedan od onih kolača za koje vam je potrebna samo jedna zdjela za miješanje, par sastojaka, dobro zagrijana pećnica i par dobro raspoloženih degustatora.




Sastojci:

* 300 g svježeg sira
* 300 ml kiselog vrhnja
* 4 jaja
* 100 g šećera
* prstohvat soli
* 20 g vanilin šećera
* 200 g palente
* 80 g kukuruznog brašna
* 2,5 g suhog kvasca
* 1 žličica limunove korice
* 2 žlice limunova soka

Za umak:
200 g zaleđenih višanja
50 ml soka od višanja
50 g šećera
1 žličica gusstina
1 žlica višnjevače

Priprema:

1.Umiješati sir, kiselo vrhnje i jaja, da se dobije glatka kremasta smjesa.
2.Dodati šećer, vanilin šećer, prstohvat soli i limunovu koricu i sok i dobro umiješati u smjesu.
3.Palentu pomiješati sa kukuruznim brašnom i kvascem, pa lagano umiješati u kremastu smjesu.
4.Kalup za pečenje kruha obložiti papirom za pečenje i izliti smjesu.
5.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 45 – 50 minuta.
6.Za umak višnje posuti šećerom. Kuhati dok se šećer ne rastvori, a potom dodati sok, izuzev 1 žlice.
7.Pustiti da prokuha, a zatim dodati i gustin pomiješan sa sačuvanom žlicom soka. Kuhati dok se ne zgusne.
8.Gotov kolač preliti umakom i po želji još posuti šećerom u prahu.

The 5 minute Cheesecake in a Mug!



Ime u kaže sve. Five minutes, samo 5 minuta ste daleko od kolača. Nema veće napasti za sladokusce od kolača koji se pripremi za pet minuta. Sjetite se samo čokoladnog kolača iz mikrovalne. Bio je to veliki hit na blogovima, iako je meni bio poznat mnogo prije nego sam počela sa bloganjem. Recept se mogao naći u knjižici recepata koju sam dobila uz moju mikrovalnu.

Čokoladni kolač mi nije bio novost, tako da nisam pokazala neki entuzijazam kada se recept počeo pojavljivati na blogovima. Ali je "The 5 minute Cheesecake in a Mug" bio otkriće, barem za mene. Možda pareći oči na Foodgawker-u vidjeli ovaj recept, možda ste ga upamtile, a možda ste ga zaobišle jer se tamo može naći i mnogo ljepših fotografija. Ja sam na sličicu dodala jedno srculence, znajući da ću mu se kad-tad vratiti.

Recept sam našla na blogu Not quite Nigella. Možete pročitati njen post, a moguće je da su uz sve recepte dodani linkovi koji će vas, ako vas to zanima i dovesti do originalne varijante ovog dragulja.

Mjere sam "prevela" na naše metričke...

Sastojci:

* 60 g krem sira (Vindijina Scala-Light)
* 60 g kiselog vrhnja 12% m.m
* 45 g šećera u prahu
* 25 g umućenog jajeta (pola jajeta A klase)
* 1 žlica višanja
* 1 žlica limunova soka
* 2 piškote
* 1 žličica maslaca

Postupak:

1.U posudi za miješanje u glatku kremu umiješati sir, vrhnje, šećer u prahu i jaje. Ja sam miksala ručnim mikserom brzinom 5 na skali do 15.
2.Dodati limunov sok i voće i lagano umiješati pa uliti u šolju.
3.Staviti u mikrovalnu i na 50% jačine kuhati prvo 1 minutu. Izvaditi, malo protresti i vratiti pa kuhati dodatnih 45 sekundi. Ponovo malo protresti i vratiti u mikrovalnu još 30 sekundi.
4.Izmrviti piškote i malo ih popržiti na rastoplenom maslacu. Posuti preko krem smjese i ostaviti u hladnjak na par sati.



Ovako izgleda prije posipanja, nipošto ne dopustite da se stegne, odnosno prekuha

Ovaj "cheesecake" je vrlo ukusan, ali nije ni sličan bilo kojem kolaču od sira koji sam ja probala ili pravila Tačnije bi bilo reći da je ovo krema od sira za pet minuta.



S obzirom da ne traži ni vremena ni novca, ja vas pozivam da još danas isprobate.




Prijatno!

P.S. Miješajući ovaj krem sir, koji je lagan poput milerama, sa šećerom postalo mi je 100% jasno na što je ličila krema koju su dobile Tadeja i Nada kod Medovika.

Nugat namaz sa sirom



Ne volim se hvaliti, ali nisam ni lažno skromna. Ne volim za svoje recepte koristiti riječ "hit", ali ovaj namaz to definitivno jeste. Danas sam sama pojela pola zdjelice, nisam mogla odoljeti, niti ga ostaviti.




Nutella u domaćoj radinosti i krem sir, svježi bijeli kruh, sve ono što bi navodno trebali izbjegavati i zaobilaziti u širokom luku, ali kako?

Sastojci:

* 100 ml slatkog vrhnja
* 100 g čokolade
* 20 g maslaca
* 50 g šećera
* 75 g lješnjaka
* 200 g krem sira (Vindijina Scala light)

Priprema:

1.Lješnjake propeći na tavici, a zatim ohladiti i samljeti sa šećerom.
2.U slatko vrhnje nalomiti čokoladu i pustiti za zavre i uz miješanje pustiti da se čokolada otopi, a zatim maknuti sa štednjaka i dok je još vruće dodati maslac i umiješati.
3.Dodati mljevene lješnjake, umiješati i ostaviti da se ohladi.
4.Krem sir koji sam koristila je vrlo lagan i izgleda poput milerama i nema potrebe da ga miksam u kremu. U krem sir dodati nugat kremu i mikserom sve sjediniti.



Uzmite svjež baguette, narežite šnitice, naspite šolju mlijeka, zgrabite punu žlicu, namažite na kruh, pa onda još jednu... Prijatno!

Evo još jednog posta posvećenog siru. Sir je kao temu blogerske igrice Ajme, koliko nas je! , koju je osmislila i na koju nas je prva pozvala Monsoon sa Dalmacija Down Under, odabrala Nada sa Just good food.

Razmišljala sam da li da objavim ove recepte ili ne. Nedostaje mi moj Nikon, ali na sreću nakon silnih praznika u Srbiji, koji su prolongirali dolazak aparata na servis, konačno je tamo. Očekujem ga u petak.

Drugi razlog moje hoću-neću dileme je i taj što ruku na srce, ovo nisu neki reprezentativni recepti. No, kako je ovo ipak moj blog i svojevrsni on line kulinarski dnevnik, i kako mogu imati dorih i loših dana, dobrih i loših izdanja, to ću i ove 'nako recepte pridružiti prethodno objavljenim.

Alkmaarse kaassoep ili Juha od sira iz Alkmaara



Alkmaar je jedan stari sapun iz Lusha. Obožavala sam ga i žao mi je što su ga povukli. Uvijek mi se to događa sa Lushom. Zavolim neki od njihovih prozvoda, kad imam šta da vidim, povuku ga u narednoj sezoni.

Alkmaar je i grad u Holandiji u kojem se nalazi najveća tržnica sira u zemlji. Moj sapun, naravno, ne miriše na sir (miriše na ruže) i koji je genijalni um iz vrckave ekipe i zbog čega ovom sapunu dao ime po gradu sira, ne znam...

Elem, u zamlji lala i vjetrenjača, proizvode se neki od najboljih sireva u svijetu. Hajde, samo da navedem najpoznatije i najkopiranije: Edam i Goudu. Goudu, onu staru cijele dvije godine stavljam uz bok delikatese kao što je čokolada. Od Gouda koje se mogu nabaviti u Sarajevu, najdraža mi je Old Amsterdam.

Da se vratm na juhu i recept.

Sastojci:

* 40 g maslaca
* 1 glavica luka
* 40 g brašna
* 1 l mlijeka
* 120 g zrele Goude naribane na krupno
* 40 g sira u kockicama
* ½ korijena celera
* malo vlasca
* sol
* bijeli papar

Priprema:

1.Rastopiti maslac pa dodati sitno nasjeckan luk i pržiti ga dok ne omekša.
2.Dodati i upžiti brašno dok ne poprimi zlaćanu boju, a zatim postepeno dodati mlijeko i umiješati da se ne stvor grudvice.
3.Dodati oko 60 g naribanog sira i nastaviti kuhati još desetak minuta. Povremeno promiješati.
4.U međuvremenu, očistiti korijen celera, narezati ga na sitne kockice i skuhati dok ne omekša.
5.Skuhani celer dodati u juhu zajedno sa ostatkom sira.
6.Posoliti po želji i dodati svježe mljeveni bijeli papar. Posuti vlascem i poslužiti sa tost kruhom.



Ovakva juha se u bosni naziva Pamuk čorbom, također je poznata kao Falšna kokošija juha.

I na kraju, naravno poželejt ću vam prijatno.

Pogačice sa sirom




Evo jednog recepta koji me ubija u pojam zbog totalnog odsustva kreativnosti. Nema ko nije pravio neke slične pogačice barem jednom u životu. Koke sa pedigreom u poznatom nam kokošinjcu dobiti će mali milion mljackanja i poklon do patosa. Ostale kokice u najboljem slučaju proći će neopaženo, a mogu i stradati ako nekome baš u tom trenutku padne na pamet da je to tisućiti recept za pogačice u kokošinjcu.


Evo kako sam ih ja radila. Garantujem da su dobre, ali i vjerujem da su sve moguće varijacije na istu temu dobre, jer ja još ne vidjeh pogačica grickalica koje mi se ne bi dopale.

Sastojci:

* 300 g brašna
* ½ žličice soli
* 10 g svježeg kvasca
* 150 g maslaca
* 100 ml mlijeka
* 1 žumance
* 1 bjelance
* 150 g naribanog tvrdog sira
* kim u zrnu za posipanje

Priprema:

1.U malkom mlijeku rastopiti kvasac i ostaviti da naraste.
2.Sipati mješavinu sa kvascem u posudu za miješanje dodati brašno i sol. Pomiješati kuhačom da brašno upije mlijeko, a potom ostaviti da stoji 10-15 minuta.
3.Potom dodati 80 g rastopljenog maslaca i žumance pa izraditi glatko i meko tijesto. Pokriti krpom i ostaviti na toplom oko pola sata.
4.Razdvojiti na 6 loptica i svaku malo razvaljati. Složiti jednu na drugu, premazujući svaku ostatkom rastopljenog maslaca.
5.Razvaljati tijesto u pravokutni oblik i složiti poput koverte. Preklapati tijesto na isti način još tri puta, pa i više dok vam ne dosadi.
6.Ostaviti u hladnjaku sat vremena, a u međuvremenu zagrijati pećnicu na 180 stepeni i naribati sir.
7.Ohlađeno tijesto razvaljati u pravokutnik debljine oko 3 milimetra. Posuti naribanim sirom i zarolati.
8.Rezati na pogačice širine 1 centimatar i poslagati na pleh obložen pek papirom. Premazati bjelancetom i posuti kimom.
9.Ostaviti da stoje pokrivene još 15 minuta, a zatim peći u zagrijanoj pećnici oko 30 minuta, odnosno dok ne dobiju zlatnu boju.



Ove pogačice su jednako dobre, koliko su i nemaštovite. Odlično idu uz pivo, a pivo uz Severinu Ja samo pjevam.

Moja veza sa feta sirom počela je u avgustu 1992. godine, kada smo u ratnom Sarajevu primili prvi paket humanitarne pomoći UNHCR-a. Osim “lunch” paketa američke vojske, pilećeg nareska od 250 g, goveđe paštete od 335 g, nešto sitno ulja, šećera, brašna i suhog kvasca dovoljno da pečemo kruh do kraja života, paketić je sadržao i 250 g feta sira po osobi.

Istina, bila je to danska, a ne grčka feta, ali nije bitno... U to vrijeme bila je to savršena delicija, rezali smo je tanko i jeli po malo. Kasnije je feta dolazila sve rijeđe, ali se zato sve više mogla naći na pijacama po nečuvenim cijenama od 20 maraka za 500 grama. Danas gledamo na otimače humanitarne pomoći na Haitiju kao na neke egzotične divljake, iako smo istu situaciju, manje egzotičnu, imali ovdje prije jedva nekih 15-tak godina. Iako moja prva sjećanja na feta sir nisu osobito lijepa, iako sam je upoznala u najgorim danima života, jednom započeta veza ostala je i danas čvrsta.

Za temu blogerske igre Ajme, koliko nas je! , koju je otpočela Monsoon sa Dalmacija Down Under, Nada sa Just good food odabrala je sir.


S obzirom da sireva ima na stotine i da se mogu svrstati u nekih desetak grupa, odlučila sam da svoje radove na temu podjelim prema vrstama sira. Tema ovog posta je feta.



Grčka salata na moj način

Prvo na što pomislim na pomen grčke feta je salata. Prava grčka seljačka salata. Puno zrele rajčice, osvježavajućih krastavica, nešto crnih maslina, kuhana jaja, inćuni i feta ljeti je najjednostavniji i najbrži lagani obrok.




Moram reći da nemam neke određene mjere i stavljam onoliko rajčica i krastavica koliko se nađe u hladnjaku. Te “otprilike” mjere za jednu osobu dajem u ovom receptu:

Sastojci:

• 2 rajčice srednje veličine
• 1 veći krastavac
• 1 kuhano jaje
• ½ glavice ljubičastog luka
• ½ glavice zelene salate
• 125 g feta sira
• 5-6 otkoštenih i odgorčenih crnih maslina
• 1 – 2 fileta slanih inćuna
• 1 žlica maslinova ulja
• 1 žlica vinskog ocata
• sol
• svježe mljeveni papar

Priprema:

1. Oprati i narezati povrće. Masline prepoloviti. Kuhano jaje narezati na četvrtine. Fetu namrviti.
2. Zelenoj salati dodati rajčicu, krastavce, luk. Dodati ulje i ocat pa izmješati.
3. U salatu dodati jaje, masline, ićune i fetu. Posoliti i popapriti. Ostaviti u hladnjak na sat vremena i poslužiti hladno.

Zapečena feta sa ružmarinom i medom od ružmarina



Ne znam kako vi, ali ja sam od djetinjstva sa slatko-slanim okusom na ti. Dopadaju mi se kombinacije sira sa čokoladom, sira sa pekmezom, sira sa medom. Jedna od takvih, meni neodoljivih poslastica, je zapečena feta sa medom i ružmarinom.

Sastojci:

• 500 g feta sira
• 4 žlice maslinova ulja
• 4 žličice meda od ružmarina
• par gramnčica ružmarina
• pita kruh za serviraje (preporuka od srca)

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 200 stepeni. Izrezati od aluminijske folije 4 kvadrata 15X15 centimetara.
2. Fetu narezati na 4 debela komada oko 125 g svaki. Postaviti sir na foliju, dodati maslinovo ulje i po grančicu ružmarina.
3. Staviti u zagrijanu pećnicu i peći oko 15 minuta. Izvaditi i dodati med od ružmarina.
4. Uključiti gornji grijač u pećnici, a rešetku postaviti u gornjoj trećini. Zapeći još 5-6 minuta.
5. Služiti u pita kruhu sa namazom od tapenade ili solo sa malo limuna.

Pečeni luk sa nadjevom od feta sira




Volim dolme na sve načine. Dok sirov luk ne podnosim (godine su učinile svoje) pečen volim, a u kuhanim jelima mi je neizostavan. Recept sam pronašla na BBC Good Food, internetskoj stranici koju posjećujem barem jednom sedmično.

Recept prenosim u originalu, a ja sam orahe zamijenila bademima, oraha nisam imala i bila je nedjelja, bila sam u trenirci sa kosom svezanom u rep, bez trunčice šminke i nije mi se dalo posebno izlaziti. Također, svježu majčinu dušicu zamijenila sam sušenom.

Svaki put kada bih uzela zalogaj i u nadjevu koji se topi u ustima osjetila komadić nečega hrskavog pitala bih se“ koji je sad ovo vrag?” – bademi, naravno. Nemojte ih izostaviti...

Sastojci:

• 2 glavice luka
• 2 žlice maslinova ulja
• 200 g feta sira
• 50 g krušnih mrvica
• 1 crvena čili papričica
• 6 malih sušenih rajčica u maslinovom ulju
• veliki prstohvat majčine dušice
• 2 žlice sjeckanog peršina
• 50 g nasjeckanih oraha (badema)
• 1 tučeno jaje
• sol
• papar

Priprema:

1. Kod pripreme sam ostavila cijele glavice luka i pripremila ih kao za bosansku sogan dolmu. Iz tog razloga ću prvi korak u postupku opisati onako kako sam uradila.
2. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Usitniti sir i nasjeckati sušenu rajčicu. Papričicu prerezati, očistiti od sjemenčica i sittno nasjeckati.
3. Luk oljuštiti i izdubiti sredinu ostavljajući 2-3 sloja ljuske. U vatrostalnu posudu staviti luk, sa malo vode. Glavice premazati sa malo maslinova ulja. Pokriti alu folijom i staviti da se peče oko 45 minuta.
4. Za vrijeme pečenja pripremiti nadjev. Zagrijati ostatak maslinova ulja u tavi i dodati nasjeckanu sredinu iz izdubljenog luka. Pržiti uz povremeno miješanje oko 10 minuta dok luk ne dobije smeđu koricu, a zatim maknuti sa štednjaka i ostaviti da se ohladi.
5. Izmiješati ohlađeni luk sa polovinom feta sira, usitnjenim orasima (bademima)krušnim mrvicama, čili papričicom, sušenom rajčicom, jajetom. Dodati začine i sve dobro pomiješati.
6. Izvaditi luk iz pećnice, malo ohladiti i napuniti smjesom. Po vrhu rasporediti ostatak sira i majčine dušice.
7. Temperaturu pečenja povećati na 200 stepeni i vratititi nadjeveni luk. Peći još 20-25 minuta.



Prijatno!

Ponekad stvarno nemam inspiracije za priču. Kada sam započela sa pisanjem bloga zamišljala sam ga poput dnevnika u kojem ću se osvrnuti na aktuelnosti u društvu, na odgledane filmove i pročitane knjige i sve to povezati sa receptima. No malo mi se toga dešava u životu, utonula sam u sivilo dosadne svakodnevnice i naprosto nemam o čemu pisati. Televiziju, izuzev Dnevnika, Potrošačkog koda i Otvorenog ne gledam. Posljednja knjiga koju sam pročitala je Basne o komunizmu Slavenke Drakulić (preporučujem), a film do kraja nisam odgledala mjesecima. Najavila sam se za Julie&Julia i nadam se da ću ga odgledati preko vikenda.

Mozzarella ili neodoljivi končići rastopljenog sira



Šta da kažem o siru mozzarella, jer će ovaj post biti posvećen receptima u kojim je mozzarella glavni sastojak? Sir je kao temu zaAjme, koliko nas je! blogersku igricu koju je pokrenulaMonsoon sa bloga Dalmacija down Under, odabrala naša domaćica Nada sa bloga Just good food.
Ja sam veliki ljubitelj delikatesnih sireva, a mozzarella mi nikako ne spada u tu kategoriju. Koristim je u pizzi ili salati i tu se moja kreativna upotreba mozzarelle i završava. Naša igrica je bila povod da je isprobam i u nekim drugim kombinacijama.

Mozzarella in Carozza

Karoca gre, karoca gre
kroz vrime ća je prošlo
kroz sunce i kroz lad
di cva san i frajava
a ko zna di san sad

Karoca gre, karoca gre
od snova i od zvizda
ća uvik ce mi sjat
dok glas će pustih dana
u vitru mene zvat
karoca gre, gre, gre
neka gre

***
U bandire puše vitar
ona nosi moja lita
karoca gre
i na sve se ona vrati
ona leti, neće stati,
gre, karoca gre.

Karoca gre, pjevao je Oliver Dragojević na jednom Splitskom festivalu. Niti sam znala šta je karoca, niti sam tada, sada već davne 80-i neke, razumjela poruku stihova, ali mi se ta karoca uvijek negdje vrtila u uhu ili glavi.
U karocu iliti kočiju, smjestile su se debele šnite mozzarelle i nastade tako omiljeni mi oblik prženica.



Potrebno:

• 8 šnita bijelog kruha
• 400 g mozzarelle
• 2 jaja
• 200-250 ml mlijeka
• malo suhog ružmarina
• sol
• ulje za prženje + malo maslaca

Priprema:

1. Narezati kruh na šnite debljine 1 centimetar. Mozzarellu narezati na šnite debljine 2-3 milimetra. Između dvije šnite kruha smjestiti mozzarellu.
2. Pomiješati jaja i mlijeko. Dodati malo ružmarina i sol. Namočiti sendviče sa sirom u jaja i mlijeko.
3. Zagrijati ulje, a zatim mu dodati i komadić maslaca. Kada se maslac počne topiti dodati sendviče sa sirom i pržiti ih sa obje strane po 2-3 minute, odnosno dok ne dobiju zlatno žutu boju.



I eto vam omiljenog dječijeg obroka, prijatno!

Rižoto sa rajčicom i svježom mozzarellom

Ubija me ovaj nedostatak riječi. OK, onda samo recept za stvarno ukusan rižoto.



Sastojci:

• 3 – 4 žlice maslinova ulja
• 200 g riže
• 400 g pelata iz konzerve
• 100 g luka
• 2 češnja češnjaka
• 500 ml povrtnog temeljca
• 125 ml bijelog vina
• sol
• svježe mljeveni papar
• sjeckani svježi peršin
• 2 žlice permazana
• 125 g mozzarelle

Priprema:

1. Na zagrijano maslinovo ulje dodati sitno nasjeckan ili nariban luk i pržiti ga dok ne omekša, a potom dodati protisnuti češnjak, pa još kratko pržiti dok češnjak ne zamiriše.
2. Dodati rižu i pustiti da zrna upiju masnoću, a zatim dodati rajčicu i temeljac. Kuhati dok ne počne da vri, a zatim smanjiti jačinu vatre i kuhati 20-tak minuta da riža upije tekućinu.
3. Dodati vino i pustit da proključa, maknuti sa štednjaka i dodati parmezan.
4. Podijeliti na četiri porcije i u svaku dodati nasjeckan peršin i mozzarellu.

Lasagne Casa di Cooketa (ili Ko je pustio Garfielda u moju kuhinju?)

Odakle sada da počnem, od početka priče o lazanjama ili od kraja i mog point and shoot aparata koji ne dozvoljava nikakva podešavanja pa su gljive dobile nijansu zelene kao da se radi o zelenoj pupavki?




Dobro, počet ću sa onim što će završiti brže – dakle moj aparat. Molim vas da mi oprostite jer su nedopustivo loše, ali kako uslikati lazanje koje vam se smiju sa stola u sedam navečer? I mirišu i pozivaju vas, a vama se tresu ruke i svaka naredna slika je lošija od one prethodno snimljene. Polako gubite živce i kažete DOSTA!

A sada natrag na početak priče o lazanjama.



Otkada je svijeta i vijeka, otkada je škola i razreda svaki je imao jednu lažljivu hvalisavicu. Te su što stvarno, što u mašti sve prve probale (i pri tome ne mislim na ONO). Prva u školi lazanje je probala Aida V. Pričala nam je o njima kao što bi danas, u poznim tridesetim, pričala o nekoj dekadentnoj deliciji koju je probala u restoranu sa tri Micheline zvjezdice. Ovu tričariju pamtim po tome što smo je dobro otračale nakon što je otišla iz društva :-)

Nešto kasnije, bila sam sedmi ili osmi, kada se kod nas počeo prikazivati crtić o mačku Garfieldu, najpoznatijem obožavatelju lazanja. Mislim da sam u tom crtiću i prije nego u nekom časopisu vidjela lazanje. Prve sam probala kada sam počela izlaziti u grad, a to je bilo već u gimnaziji. Hmmm...Moram reći da sam bila razočarana. Nisu bile ni blizu onoga što sam očekivala. Šta je to? Obična tjestenina sa bolonjeze umakom, a tjesteninu sa mesom jela sam još u vrtiću i nikada me nije posebno privlačila.

Kada, a ne baš često, pripremam lazanje to su neke vegetarijanske. Špinat, glive, sir je moja omiljena kombinacija, a najneobičnije su mi sa crvenom lećom koja glumi meso.

Ovdje sam napravila sir-sir lazanje sa mozzarellom i kačkavaljem (pravim), gljivama i slasnim umakom od rajčice. I to dva puta za redom. Prvi put sa zelenim listovima lazanja, a te su i na dnevnom svjetlu zbog te ogavne boje djelovala neprivlačno, pa se ne nađoše da prikažu moje kulinarske sposobnosti i fotografske nesposobnosti.

Sastojci:

• 16 listova za lasagne (nema boljih od Barille)
• 450 g mozzarelle
• 250 g kačkavalja
• 400 g šampinjona
• 20 g maslaca
• 500 g pelata iz konzerve
• 1 mala glavica luka
• 40 ml maslinova ulja
• žličica bosiljka

Priprema:

1. Skuhati listove lazanja prema uputama, isprati hladnom vodom i ako ne kuahate list po list, razdvojiti.
2. Mozzarellu narezati na kolutove, a kačkavalj pokušajte naribati.
3. Za umak od rajčice na maslinovom ulju popržiti luk dok ne omekša, dodati rajčicu i pirjati dok se ne zgusne, oko 15 – 20 minuta. Dodati sol, bosiljak i svježe mljeveni papar. Ostaviti da se ohladi.
4. Gljive narezati na lisdtiće, a sitnije samo prepoloviti. Rastopiti maslac i dodati očišćene i narezane šampinjone. Pirjati dok ne omekšaju.
5. U četvrtastu vatrostalnu posudu složiti red listova lazanja, pokriti dijelom umaka, dijelom mozzarelle, trećinom šampinjona i pospite trećinom naribanog sira. Složite još jedan sloj tjestenine i nastavite redati po istom redoslijedu. Završite listovima lazanja, a za kraj ostavite još malo umaka i mozzarelle.
6. Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 20 minuta.




Have a big tasty meal and enjoy!

Eh, da sir...Sir je tema januarskog kruga blogerske igre Ajme, koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under. Domaćica nam je Nada sa bloga Just Good Food.

Kao i obično u ovoj blogerskoj igri svaka tema me može nadahnuti, podstaknuti moju maštu, pobuditi moj interes da iz kuharica, sveščica ili sjećanja izvučem neke recepte i prikažem ih vama, drage moje prijateljice.

Kao što ste ranije mogle pročitati prije par dana moj Nikon je prestao raditi i u petak sam ga predala na servis i do popravka slikam starim aparatićem, a taman sam se počela navikavati da sama podešavam ono što sa skromnim znanjem mogu na zaista izvrsnom aparatu koji ću valjda skužiti za jedno 2-3 godine...

Kao i kod jabuka, namjeravam svoje radove podijeliti po grupama, odnosno po vrstama sira. Nadam se da ću bez posljedica po liniju preživjeti ovu najmasniju temu do sada.

Svježi ili “mladi” sir...



Prije rata (sve moje vremenske odrednice su prije rata, poslije rata, a zapravo se radi da sam ja prije rata bila u domaćinstvu sa roditeljima i da sam se osamostalila nakon rata)moja mama sir uvijek je sir nabavljala na tržnici. Imala je svoju ženu, malu ženicu iz okoline Visokog. Kriterij kod odabira bila je čistoća njene kecelje, marame i ruku. Ta je ženica imala bijele ručice, uredne nokte i bijelo lice. Vjerovatno je bila i vrlo mlada, otprilike kao i moja mama, mada se meni zbog marame koju je nosila činilo da je stara nana. Mama nikako nije voljela da sir nabavlja tata. Tati je, zapravo bilo potpuno nevažno gdje će kupiti sir, jer sir je samo SIR. Na mamin užas tata je sir kupovao i kod muškaraca. Mama je taj sir posebno odvajala, a meni i sestri bi ga tako ogadila da mu nismo prilazile. I danas moja mama nabavlja sir na tržnici. Uvjeti su se u ovih dvadeset i više godina promijenili, ali još uvijek u centralnom dijelu sarajevske tržnice Markale su stolovi sa mliječnim proizvodima koje donose individualni proizvođači iz okoline. Vage su im digitalne, imaju istaknutu firmu izdaju račun i plaćaju PDV. Istini za volju ne nose hirurške rukavice.

Naše “žene” u Zagrebu fino nazivaju kumicama. I na ulazu na tržnicu Dolac, postavili su skulpturu u spomen na njih. Nisam euroskeptik i pozdravljam ulazak u EU svih naših državica, a Hrvatska već čući pred vratima svete Unije i samo što još nije puštena unutra, ali se pitam šta će biti sa kumicama i ženama koje prodaju po našim tržnicama. Da li će morati svoje proizvode prethodno izvagati u upakirati u ambalažu. Kako će kupci obilazeći štandove sa robom moći probati sir, kajmak, vrhnje, pršut, sudžuk, suho meso? Neće moći, to se u civiliziranom svijetu ne proba, kupi, plati i nosi njihov je moto, a ako roba nije dobrog kvaliteta i nije u skladu sa deklaracijom izvolite uložiti reklamaciju.... Taman posla!

Ja svježi sir nabavljam u supermarketu i biram onaj od obranog mlijeka, 20% suhe tvari i do 6% m.m. u suhoj tvari, matematika iz drugog osnovne → 1,2 g masti u 100 g sira. Pri tome ja vjerujem da roba odgovara deklaraciji. Mama mi, naravno, kaže da je sir koji kupujem obična “voda”...

I recepti...

Omak ili topa (i posuđe Metalac)



Moja majka othranila je svoje 5 djece na siru, kajmaku i mlijeku. Jedno od tih jednostavnih jela, kojih se sjećam je omak. To je jedno od onih jela bez recepta, otprilike, prema vlastotom ukusu...

Sastojci (po osobi):

• 150 – 200 ml mlijeka
• 200 g sira
• 10 g masla
• Sol
• tava iz Metalca

Priprema:

1. Sir posoliti po želji.
2. U tavi zagrijati mlijeko sa maslom pa dodati i malo umiješati sir.

Sve ove radnje u vezi sa pripremom potrebno je radi autentičnosti raditi u tavi iz Metalca. Ove godine vidjela sam neodoljivo slatko posuđe u retro stilu. Znate one plave ili crvene šerpice sa tačkicama koje su naše bake imale u kredencu? E, baš takve...

U decembru sam prisustvovala finansijskom seminaru u organizaciji Adizes instituta. Predavači su bili iz Srbije, a kao primjer za analizu dali su nam Metalac. U mrtvilu naših proizvodnih firmi, u konkurenciji bilo jeftinog kineskog smeća ili bezobrazno skupog Zeptera, Metalac se uspio izvući i pronaći svoje mjesto na tržištu, a moje su srce pogodili svojim divnim retro šerpicama. Toliko o Metalcu.



... a o omaku ili topi, još malo domaćeg kruha i prijatno!

Uštipci od sira



Nekada je vladalo pravilo “zdravo debelo.” Buco sa sira je za moju majku bio taman kako treba “zdravo debeo.” Ja naravno nisam bila debelo dijete, a kako sam se sve do šeste godine mučila sa krajnicima i bila velika maza kada se radi o hrani bila sam mršavica i majka je znala reći da mi je salo kosti istjeralo. Grdila je moju mamu što me ne hrani dobro (tj. po njenim mjerilima DOBRO). Kada bi joj došla u posjetu kuhala je i spremala da bi mogla nahraniti desetero gladnih, a ne mene jednu.

Za doručak bi to bili uštipci, a one sa svježim sirom sam najviše voljela. Bili su tako mirisni, mekani. Bilo je to i vrijeme u kojem nisam vodila računa o masnoćama u hrani, pa sam ih jela bezbrižno (i to sa domaćim mileramom sa tržnice) dok ne bi pukla...

Sastojci:

• 250 g sira
• 250 g – 300 g brašna
• 10 g svježeg kvasca
• 100 ml mlijeka
• 1 jaje
• ulje za prženje

Postupak:

1. Rastvorite svježi kvasac u mlakom mlijeku i ostavite da naraste.
2. U brašno dodajte kvasac, pomiješajte pa dodajte jaje i sol. Napravite glatku smjesu bez grudvca.
3. Ocijedite i namrvite sir, pa ga umiješajte u tijesto. Pokrijte i osatvite na toplom oko 30 minuta.
4. Zagrijte ulje u tavi. Žlicom vadite tijesto iz posude i stavljajte ga na vruće ulje. Pržite sa obje strane dok ne dobije zlatno žutu boju.

Uštipke servirajte uz zelenu salatu začinjenu maslinovim uljem i acetto balsamicom. Pojedite salate u neograničenoj količini, a uzmite jedan uštipak.

Prijatno!

Svim dragim prijateljima, posjetiteljima i čitateljima mog bloga, koji danas, 7 – og januara proslavljaju dan Hristova rođenja želim sretan Božić. Nadam ste da ste Badnje veče proveli u krugu obitelji, proslavljajući ga u duhu tradicije u miru i bez pompe, onako kako je to nekad bilo i kako bi trebalo biti.



Mogu reći i ponoviti po ko zna koji put da se smatram sretnom što sam odrastala u Sarajevu, gradu koji je po svim svojim karakteristikama bio pravi multietnički grad. Dokaz koji govori u prilog tome što je Sarajevo nekad bilo nisu samo džamije, crkve i sinagoga na prostoru od par kilometara kvadratnih. Nisu to ni zvona koja se čuju sa pomenutih crkava u podne, kada se oglašava i ezan sa Begove džamije. Za mene su to moji prijatelji koji pripradaju svim narodima i svim religijama u bivšoj državi. Posjećujući ih u njihovim domovima za vjerske blagdane koje su proslavljali učila sam o našim različitostima.

Moja prva sjećanja na vjerske blagdane su upravo sjećanja na pravoslavni Božić i običaje vezane za njega. Običaje koji su vezani za katolički Božić, pripisivala sam novim godinama... Bili su mi vrlo neobični badnjaci i slama koji su se unosili u stanove (e sad nek mi neko kaže da su se vjerski praznici proslavljali u tajnosti, kada su se i ranih osamdesetih na sve strane nosili badnjaci). Čudan mi je bio običaj iščekivanja “polaznika” . Zašto, pobogu Marina i Bilja ne mogu ujutro izaći na klizanje??? Što je to sad tako bitno, da je važnije od klizanja, kada smo već na raspustu? Bila sam ljubomorna na Zdravkovog brata, Zorana, koji je bio polaznik u kućama mojih prijateljica.

Sa čestitkom “Христос се роди” prvi put sam se susrela u domu moje najbolje prijateljice Verice, sa tim pozdravom ulazili su im čestitari , a domaćica je odgovarala “Роди се ваистину”. Možda izgleda smiješno, ali sam tek u tim gimnazijskim danima i iz te čestitke shvatila šta zapravo znači proslavljanje Božića.

Dobro pamtim što su Verica i njena mama pripremale za božićnu trpezu. Pečena janjetina, njeguški pršut, nevesinjski sir iz mjeha i kajmak. Torta od oraha, šape, salenjaci, kiflice sa džemom, orasnice... I pogača, koja mi je uvijek bila najslađa.
Jedan od prijedloga za KuVarijacije u mjesecu decembru bio je da pripremimo Christstollen. Odavno sam je željela probati, a činilo mi se vrlo zgodnim da je isprobam upravo u vrijeme Božića. Christstollen, nije prošla kao prijedlog za igru, ali sam je svakako htjela iskušati.

Christstollen





Recept za Christstollen koji sam odabrala razlikuje se od tradicionalnog po tome što je dio maslaca zamijenjen svježim sirom. Volim tijesta sa sirom, veoma su mi sočna i mekana... Dakle, sir u tijestu nije “quasi light” varijanta već jeizbor proizašao iz mog iskustva sa tijestima od sira.

Christstollen sam pripremila prije tri sedmice, omotala je alu folijom i ostavila u Tupperwarovom “Breadsmart” spremniku za kruh. Nakon dvije sedmice stajanja još je bila je mekana, mirisna i naprosto savršena.

Sastojci (velika štruca oko 800 g):

• 150 g rozina
• 80 g sjeckanih badema
• 30 ml ruma
• vruća voda
• 250 g brašna
• prstohvat soli
• 15 g svježeg kvasca
• 125 ml mlijeka
• 125 g svježeg sira
• 80 g maslaca
• 50 g šećera
• 1 jaje
• 1 žlica mješavine začina za medenjake (cimet, kardamom, muškatni oraščić)
• 100 g kandirane korice narandže i limuna

Za posipanje:
• 50 g maslaca
• 125 g šećera u prahu sa vanilin šećerom

Priprema:

1. Večer prije pripreme pomiješati grožđice sa komadićima badema i rumom, pa dodati vruće vode do nivoa voća i ostaviti da stoji preko noći na sobnoj temperaturi.
2. Za predtijesto rastvoriti svježi kvasac u 60 ml mlakog mlijeka.
3. U veću posudu prosijati 125 g brašna, dodati nadošli kvasac i ostatak ohlađenog mlijeka.
4. Mikserom povezati sastojke, pokriti zdjelu sa predtijestom i ostaviti na toplom da nakvasa, oko sat vremena .
5. U velikoj posudi umiješati maslac sa šećerom dok se šećer ne rastvori. Dodati brašno, prstohvat soli, mješavinu začina, predtijesto i jaje i miješati mikserom 5-6 minuta. Ostaviti da odstoji na toplom oko pola sata.
6. Potom dodati sir, ocijeđeno suho voće i kandiranu koricu naranže. Umiješati sastojke najmanjom brzinom miksera, tako da se voće što ravnomjernije rasporedi u tijestu. Tijesto pokriti i ostaviti da stoji oko sat vremena.
7. Uključiti pećnicu i zagrijati je na 200 stepeni.
8. Nadošlo tijesto na radnoj površini spljoštiti na debljinu oko 2 cm, Oklagijom rastanjiti oko 1/3 tijesta na debljinu 1 cemtimetar i saviti preko ostatka tijesta., a zatim još malo spljoštiti savijeni kraj rukom ili oklagijom, tako da na sredini ostane deblje.
9. Prebaciti štrucu na pleh obložen papirom za pečenje i ostaviti da stoji još 15-20 minuta.
10. Peći u zagrijanoj pećnici oko 35 – 40 minuta.
11. Vruću premazati maslacem i obilnno posuti šećerom u prahu, tako da se šećer prilijepi za rastopljeni maslac.
12. Kada se ohladi omotati alu folijom i ostaviti da stoji barem jedan dan (a može i duže).



Željela sam vam prikazati kako izgleda božić danas u Sarajevu. U kritičnom trenutku iznevjerio me je moj aparat koji je naprosto prestao raditi. Ko mrtav je i sreća je da je još u garantnom roku. Jedini problemčić za sada je što je glavni servis u banja luci, pa ne znam kada ću ga moći predati i kada će biti gotov. Uzrok može da bude sasvim banalan i da se kvar otkloni brzo, a može i da potraje. Do tada ću se ponovo navikavati na moj stari “point and shoot” Olympus.




Još jednom Srećan Božić, svako dobro, slava Bogu na nebu, a mir ljudima na Zemlji...

U srcu sarajevske Baščaršije nalazi se Slatko čoše. Tražite li ga na mapi grada, nećete ga naći. Poput zagrebačkog Trga cvijeća, sarajevsko Slatko čoše tako se zove samo po usmenom predanju.

Tražite li Slatko čoše na internetu, naći ćete ga na Jasenkinom blogu Sweet Corner. Jedan topli, slatki kutak. Evo jedna glupa reklama za radio: "Za vaš ugodni trenutak, svratite na Jasenkin Slatki kutak."

No, no... Budimo realni, reklame ne znam pisati (to nisam ja, to je moja Schaumma – mislim da toliko "kreativna" ipak nisam), pa ću se vratiti cilju igre FBI Rukavice, čiji je predmet ovog mjeseca Sweet Corner. U okviru FBI rukavica, koju je pokrenula Maja sa Cooks and Bakes , istražujemo kulinarske blogove. Decembar, kao mjesec priprema kolačića i keksića bio je naprosto rezerviran za Jasenku nekrunisanu kraljicu sitnih kolačića. Dakako, bio bi to vrlo površno ograničiti se samo na keksiće koje Jasenka sprema, ona je i kraljica torti, pa ih je čak 6 uz nekoliko vrsta kolača iz pleha, spremila za humanitarnu prodaju.




Jasenku sam prije nego je počela sa pisanjem bloga primjetila na Coolinariki. Prvo po avataru. Sarah Kay, kao i ja. To me je navelo da pomislim da smo generacija (WRONG!!!). Jasenka je debelih 5 ili 6 godina mlađa od mene. Njena ljubav prema Sarah Kay, po svemu sudeći traje od vrtića. U početku brkala sam je sa drugom korisnicom Coolinarike, BikiNL, a kada je počela pisati blog njen blog sam brkala sa Monikinim Sweet Sensation. Sada ponavljam i utvrđujem gradivo: Swet Corner - Jasenka, Sweet Sensation – Monika, Sweet Corner – Jasenka....

Nemoguće je ne primijetiti da je Jasenkin blog jedan od onih koje jedete očima. Fotografije su prekrasne počevši od kompozicije do tehničke izvedbe i tako se pred mene "simple Kate" postavlja skoro nemoguća misija, da napravim nešto što će ličiti na original. Mada je bit u uživanju u dobroj hrani na prvom mjestu, a radosti pripremanja jela na drugom, estetski aspekt cijele priče ostaje važan. No, dobro trudila sam se, ko mi je kriv kada sam za napraviti dobru fotografiju u podmornici i pod ovim jezivim osvjetljenjem totalno promašen slučaj.

Sa zadovoljstvom predstavljam što sam spremila:

Mada je po meni bit FBI rukavica pozorna i detaljna istraga recepata sa bloga, moja prezentacija će iznimno ovaj put uključiti i ponešto od recepata "by Netherland"sa Coolinarike.

Keksi iz aparata za vafle



Prije par godina kupila sam aparat za vafle. Naravno ispočetka me je držalo raspoloženje za eksperimente, pa smo jedno vrijeme za doručak jeli fine slatke, ali i slane vafle. U kuharicama Dr Oetkera našla sam par recepata, našla sam recept za belgijske vafle u belgijskoj kuharici, a na kraju se ispostavilo da mi je najviše odgovarao onaj iz knjižice koja je došla uz aparat. Aparat je neko vrijeme bio zvijezda moje kuhinje, da bi kao i sve instant zvijezdice izgubio svoju draž, pa je završio u ostavi. Za ovu priliku, obrisala sam prašinu koja se na njemu nakupila, očistila ploče i krenula u pripremu vafla po Jasenkinom receptu.

Jasenkin recept je čista klsika, a crtica koja mi se dopada je limunova korica. Nakon što smo jutros doručkovali vafle, vaflar je vraćen na staro mjesto. Vafli za doručak, mislim ukusno je, ali ... Jednom drugom prilikom napisat ću post koji se kanim pisati već godinu dana, post o mojim rigidnim prehrambenim navikama.

Loptice od prosa i zrnastog sira



Nakon što me je Maslinka osvojila sa par zdravih recepata sa prosom bilo je vrijeme za nešto drugačiji proso. Pržene loptice od prosa i zrnastog sira. Ne znam u čemu je štos tog zrnastog sira kojeg sam radi recepta prvi put i kupila. Po svemu je to običan svježi sir, samo što ima formu malenih kuglica i zbog toga je 200 g 2.80 KM, a 500 g svježeg sira je oko 2.50... Logika, nema tu logike.



Kao što sam i pretpostavila, bilo je dobro i ukusno. Mojima, kada se radi o prženom ne treba podvaljivati, pojeli bi sve prženo do posljednje mrvice, pa tako i proso.



Iznutra su fini i mekani, proso je dobro kuhano i uopće nije gorko ili što bi već trebalo biti pa se iznose zamjerke na račun "istog"...


S obzirom da je Jasenkin blog najvećim dijelom posvećen slasticama imala sam lagan zadatak šta spremiti od slanih jela – jednostavan jer sam spremila SVE ili gotovo sve.

Gratinirana palenta (za prste polizati)



"Svaka palenta je dobra PURA, kada je u nju sira nagura, gura, gura..." To sam čula u petak od kolege Muje na poslu. "Ma daj, kakve su to glupost!?!" Mujo reče da je to jedna reklama sa naše TV od prije par godina. Da mi kolegica nije potvrdila ne bih vjerovala, jer ja ljudi moji TV uopšte ne gledam. Dakle, bio je to slogan reklame za neki sir u stilu "new primitivsa" koji je osamdesetih, zajedno sa predstavom sarajevske ASU, harao bivšom nam državom, i zabetonirao imidž Bosanaca kao primitivnih i glupih....




Po ovoj reklami gratinirana palenta trebala bi biti dobra PURA jer se u nju sira nagura, gura, gura... i bila je za prste polizati.

Kremast krumpiri 2

Broj uz naziv govori da imaju i kremasti krumpiri 1, a moj mali žiri odabrao je hrskaviju varijantu.




Dok kukuruzne pahuljice u mlijeku imaju veliko NE, hrskave kao posip po krumpirićima imaju veliko odobravanje.

Začinjeni grah




... ali stvarno začinjeni. Ovo jelo naprosto pršti od pikantnosti. Jalapeno sam imala u konzervi, vlasac samo suhi, ostalo ostalo je po receptu.
Ja veoma volim začinjenu hranu i možda si prečesto s obzirom na godine dozvolim da u njoj uživam "do daske".




Budući na sve začine i jačinu jela, najbolje ga je jesti sa dosta kruha (grah ne deblja, ali kruh na žalost da...)

Pokriveni složenac od piletine




Ručak na kvadrat. Lijepo jelo ispod prhkog tijesta. Neodoljivo. Ovo tijesto se sa gornje strane fino ispeklo, sa donje pokupilo sok od pečenja piletine i povrća. Šta da još kažem, ne znam, preukusno je i preporučujem ga svima.

Tuc Tuc krekeri od sira

E, sad sam i ja u dilemi, da li su krekeri Tuc ili su Tuc Tuc...Bila sam ubijeđena da su Tuc Tuc, kao što sam ubijeđena da dobro poznajem globalne brandove, dok me mala "vještica" nije ubijedila da su krekeri samo Tuc i slavodobitno donijela paketić iz supermarketa.



Bili ti krekeri Tuc Tuc ili samo Tuc, netsali su prije nego se izgovorilo Tuc (Tuc). Odnosno, napravljeni su u subotu navečer, a ovo malo koliko ih je na fotki je sve što je ostalo.




Tuc iliti Tuc Tuc će za neku narednu pripremu dobiti i varijante sa začinskim biljem i bijelim lukom (tj. češnjakom), već se vidim kako ih pripremam.
Sada ću preći na predstavljanje slatkih napasti sa Jasenkinog bloga, a Sweet Corner je prava riznica sa slatkim blagom.

Slatki zalogajčići

Prvi recept koji je Jasenka postavila na svoj blog nije od onih koji bi trebali potkrijepiti nemilosrdnu izreku da se prvi mačići u vodu bacaju. Kolačići su prefini. Jedni od onih koji se finooo topeeeee u prepunim ustima.




No, no, no....fini i prhki i ne opraštaju dobroj liniji (mislim na struk)

Limun keksići




Volim(o) svaku mrvicu ovih limunastih prhkih keksića. Ozbiljno...

Sočni? Sočni, keksići!?!? Mogla bih reći da okus limuna ovim keksićima daje posebnu svježinu, u izvjesnom smislu sočnost, pa ako ne tražimo dlaku u jajetu ovi keksići su i sočni.

Matijini čokoladni keksići

Nađite mi dijete koje bi odolilo čokoladnom sendviču. Teško... Vrlo teško... Nemoguće.



Ni Zara i Hanah nisu izuzeci, pa su spremno dočekale priliku da po zadatku isprobaju ove keksiće.
Čokoladni keksići ala Moto (našeg djetinjstva).

Cappuccino keksići



Kao mala nisam voljela ništo što miriše na kavu. Kad sam bila mala mama mi je govorila da će mi narasti rep od kave, naravno to je govorila da se ne bih petljala u ženske razgovore koji se vode uz kavice. Nisam joj vjerovala, ali mi je trebalo jako dugo da počnem piti kavu. Još češće cappuccino...
Nisam voljela ni čokolade, niti napolitanke sa kremom od kave ili cappuccina. Vremenom stvari su se promjenile pa su mi kreme, torte, kolači, keksi i sve ostalo sa mirisom i aromom kave postali omiljeni. Zato sam znala da su ovi keksići za mene i samo za mene, jer malim curicama raste rep od kave...

Medeni keksići



Kod Jasenke izgledaju kao loptice od pamuka. Dovoljno privlačno da ih isprobam.
Okus je neodoljiv... Prhko, slatko, medeno i još ima i limuna. Ne mogu potvrditi Jasenkine riječi da su sa svakim danom sve bolji jer kod nas nisu doživjeli "punu zrelost". Cijela količina (pola od originalnog recepta) nestla je u tri dana.



Od keksića koje sam probala ovi su, barem meni, najbolji...

Punjeni keksići sa višnjama



Ovi keksi su me privukli nadjevom. Zapravo izazov mi je bio dodatak cimeta u nadjev od višanja....Instinkt ne vara. Keksići i nadjev su fini slatki zalogajčići i dobro idu uz čaj, ali i uz mlijeko ili čokoladno mlijeko.

Malo sam uprskala stvar što sam umak prekuhala, ali je sve u svemu bilo jako, jako dobro....

Home made twix bars




WOW! Hit među djecom.
Nakon Tuc krekera, još jedan "brand name" slatkiš "home made" kako bi se to reklo na našem maternjem jeziku :-)



Vruća bijela čokolada




Priznajem da nisam oduševljena bijelom čokoladom, kupim je samo iznimno za pravljenje kolača, krema ili u ovom slučaju za topli napitak

Izazov su mi bili aromatični dodaci poput cimeta, đumbira i oraščića. Naročito oraščića... Ajme, fenomenalno je!!! Pitam se kakvo bi bilo sa mliječnom ili tamnom čoksom?

Umak od brusnica



Kao što je Jasenku privukao izgled umaka od brusnica koje je probala na zabavi u vrtiću svoga mališe, tako je i mene prikovala za monitor računara slika njenog umaka.
Umak od brusnica bez šećera, meni je poznat kao dodatak mesu, a probala sam i razne džemove i salatka od čarobnih crvenih bobica.
Budući da me je najviše potsjećao na bosanske voćne paluze, tako smo ga i pojeli... Aromatično je i fino. Preporučujem svima.

Slatki kukuruzni kruščići



Oh, I love these ones! Tako su mi fini, mekani, aromatični....Volim kako sam ih pekla u ovim kalupićima za soufle i kako je ova kapica narasla pa izgledaju kao da su se rascvjetali.

Prekrasne slatke kruščiće radila sam dva puta, prvi put nisam imala čaj od lavande pa sam upotrijebila svoj najomiljeniji Twinings – Camomile, Honey and Vanilla, a zatim u Teekanneov Sweet Dreams, umirujuću mješavinu melase, kamilice i lavande. To me je potsjetilo na događaj od prije par godina kada sam skoro zaspala na poslu nakon što sam se okrijepila ovom umirujućom kombinacijom Od tada ga pijem samo navečer.

Čokoladna šnita sa šarenim bombonama

... ili šarena laža moga djetinjstva. Čokoladni bombončići sa šarenim šećernim omotačem trebali su biti predmet posta o šarenoj laži moga djetinjstva. Imala sam jednog maminog dajdžu, priličan komad škrca. Kada nam je jednom došao u posjetu, praznih ruku, ja sam nakon zagledanja hoće li ili neće izvaditi kakvu čokoladicu za mene nakraju upitala šta mi je donio. Odgovorio je ŠARENU LAŽU i izvadio kesicu ovih bombona. Ne znam ko ih je u bivšoj Jugoslaviji proizvodio, da li su bili kopija m&m's ili licencirani Smarties (neko u bivšoj državi je imao licencu na proizvodnju Nestle proizvoda u tim ranim sedamdesetim), ali znam da ih je u mom djetinjstvu bilo. Nisu mi bile ukusne, ali su mi bile zanimljive jer su šarene. Najviše sam voljela crvene, iako su naravno sve iste.

Jasenkina čokoladna šnita sa "šarenom lažom" potsjetila me je na te slatke epizode djetinjstva. Okus ove tortice nije skroz dječiji. Ali izgled osvaja njihova srca.

Pa, evo tortice:




Za uplakanu djevojčicu
"Every once in a while, there is a bump in the road"




Za nestašne dječake
"Looks like trouble is just around the corner"

Na kraju zaključak, uživala sam muteći jaja, šećer i maslac za Jasenkine keksiće, nadam se i vi...


Do nove FBI istrage (koju sam već isplanirala) pozdravljam vas.