Još uvijek sam pod utjecajem Kanade bar što se tiče kuhanja. Ne mogu se oteti predivnim utiscima.
A isto tako mi ne izlazi iz glave zadnji post naše Suade.
Ne znam kako vi ali, živjeći u malom mjestu stalno se susrećem s ljudima koji odbijaju sve što je novo, odbijaju mobitele, kompjutore, internet, ... da dalje ne pričam. I onda se čude što smo tu gdje jesmo.
A gdje?
Pa, ondje gdje smo i bili prije 20 godina! U najboljem slučaju! Bar ja tako mislim !
A da ne pričam da mi se mnogi čude što pišem ovaj blog, što me ima i na fb,...
I mislim se: Bože, ko tu griješi? Oni ili ja? Ma, ko ih... šiša. Ne dam se ja. Ja pičim po svome, kome se sviđa, hvala Bogu a kome ne sviđa neka okrene glavu!
A otkuda Kanada?
Pa, lijepo. Moja sestra je, između ostaloga:), kao suvenir iz Kanade poslala i dimljenog lososa pa sam ga morala nekako uklopiti u nešto.
Zato, ovi blinji.
Blinji su poznate ruske palačinke koje se obično jedu s kavijarom ali se mogu poslužiti i s drugim sastojcima.
Ja sam ih poslužila sa sirnim namazom kojega sam pomiješala s koprom i s komadićima dimljenog lososa.
Kraljevski zalogaji!

Za blinji je potrebno:

• 115 g brašna (kod mene integralno a u receptu heljdino)
• 115 g bijelog glatkog brašna
• 7 g suhog kvasca
• 1 žličica soli
• 375 ml mlakog mlijeka
  
• 2 jaja, (1 cijelo jaje i jedno odvojeno žumance i bjelance)
• ulje (suncokretovo) za pečenje

1. U zdjelu usuti oba brašna, sol i kvasac. Dodati mlijeko, cijelo jaje i žumanac te sve dobro izmiješati. Pokriti zdjelu i ostaviti na toplom oko sat vremena da odmara.
   
2. Dobro umutiti bjelance te ga lagano umiješati u odmoreno tijesto.
3. Namazati tavu s malo ulja, staviti je na srednje jaku vatru te kada se ugrije usuti tijesta i peći blinji veličine tanjurića.
4. Kada se dobro ispeče s jedne strane uz pomoć špatule okrenuti na drugu stranu te ih dobro ispeći. Gotove pokriti da bi ostale tople.
   
5. Poslužiti tople uz neki namaz ili sl.
   

Možda uz kavijar? Hm, zašto ne?

Ne znam odakle bih počela!
Od ovih pasjih vrućina? Ja uvijek kukam o vremenu. Ko o čemu, Mara o uštipcima a ja o vremenu:)
Bila sam i na moru ali, toliko je vruće da i ono teško rashladi.
A tek u ovom užarenom gradu Kninu! To je nemoguća misija.
I moram se opet vratiti na svoj boravak u Edmontonu. Stalno su mi u glavi slike djece, ljudi koji imaju puno mogućnosti za rashladiti se.
Mi imamo Krku koja je prehladna jer izvire ovdje. Naravno da nikome nje palo na pamet napraviti koji bazen! Ma šta će nama bazeni!?
Ali, imamo fontanu usred grada!
A pogledajte ove sličice!

Ovo je zgrada Vlade provincije Alberta i fontane i park ispred i oko nje!

Sasvim je normalno da se tu ljudi, djeca kupaju. A kada se u nas neko osvježi u fontani onda je to novost i osvane na svim portalima, vijestima, ...

Isto tako zimi im služi kao klizalište!

A ovo je fontana ispred City hall: dječica se kupaju a mame u hladovini čavrljaju:

Ja se malao , malo sjetim Kanade. I kako neću. Kada mi je bilo fenomenalno a odmorila sam se kao nikada u životu!
A došlo mi "dijete"! Ne volim prići pećnici ovih dana ali kada su oni u pitanju sve pada u vodu.
I samo radi njih uključim pećnicu i ispečem kolač.
Donijela sam i dvije kuharice iz Kanade. Odlične, s puno krasnih recepata a svaka košta 6.98 CAD!? Ajd, kod nas kupite tako nešto.
I, evo ovo je prvo što sam napravila po receptu iz jedne od njih.



Tart s bademima/bajamima

Potrebno je:
- za prhko tijesto:

• 28o g brašna
• 1 žličica ribane limunove korice
• prstohvat soli
• 150 g hladnog maslaca narezanog na kockice
• 1 jaje
• 1 žlica ledene vode

- Za fil/punjenje:

• 175 g maslaca
• 175 g šećera
• 3 veća jaja
• 175 g mljevenih badema
• 2 žlice brašna
• ribana kora 1 naranče
  
• 1/2 žličice ekstrakta badema

- za osipanje:

• šećer u prahu

Priprema:

1. Za prhko tijesto u zdjeli izmiješatai brašno, šećer, sol i limunovu kricu. Rukama utrljati maslac dok se ne dobije mrvičasta mješavina. Umutiit jaje, dodati mu ledenu vodu te ih dodati dobijenoj mješavini. Mijesiti dok se sve ne poveže te dobijeno tijesto premjestiti u prijanjajuću foliju, malo ga spljosnivši, umotati ga i ostaviti u frižider neka se hladi oko sat vremena
2. Odmoreno tijesto razvaljati na pobrašnjenoj podlozi, prebaciti ga u oblik za pitu/tart (dno promjera 26 cm) kojega treba namastiti i pobrašniti. Utisnuti tijesto u oblik/kalup a višak odstraniti valjkom, nožem ili najjednostavnije prstima. Eventualne rupe popuniit ostatkom tijesta.
3. Vratiti ga u frižider na još 15-tak minuta a zatim prekriti papirom za pečenje i opteretiti ga grahom, rižom, lećom, ... Peći u pećnici zagrijanoj na 220°C 12 minuta a zatim skinuti operećenje i još ga peći 4 minuta. Izvaditi iz pećnice i smanjiti pećnicu na 200°C.
4. U međuvremenu napraviti fil. Mutiti maslac i šećer pa kada postane kremasto dodavati jedno po jedno jaja stalno muteći. Na kraju dodati bademe, brašno, koru od naranče i ekstrakt badema, stalno muteći.
5. Rasporediti dobijeni fil unutar ispečene kore, poravnati i peći još oko 30 minuta (pećnica je na 200°C)
6. Potpuno ohladiti na rešetkastoj podlozi, posuti šećerom u prahu i služiti.

* zna se ko je u mojoj kući najveći kritičar!!! Zadovoljila je i njega pa sam vam sve rekla:)

Vratija se "Šime", odnosna vratila se Snježa iz Kanade.
Bilo je prekrasno! Već se dugo nisam tako odmorila. Puna sam utisaka.
I, vjerujte mi, ne znam odakle bih počela.
Možda da opet ponovim koliko je to veeeeelika zemlja, široka, zanimljiva, ... A ljudi?
Nisam odavno srela tako susretljive, ljubazne, strpljive i uslužne ljude.
Osim Edmonton obišli smo i Drumheller i njihov čuveni Royal Tyrrell Museum. Fantastično mjesto za sve one keje zanima daleka prošlost našega planeta.
U vrijeme mojega posjeta održavao se i Taste of Edmonton a za ovaj put slike sa jedne "Tržnice", zapravo The Old Strathcona Farmers' Market. Ova, kako sam je ja nazvala, tržnica se održava svake subote, uvijek u zatvorenom prostoru. Sva je roba već izvagana, upakirana, nema vaganja na licu mjesta, svi su proizvodi isključivo s domaćih farmi ili iz "domaće radinosti". Osim robe koja se prodaje tu je obvezno i zabava i hrana.
Ali, alkohola nema! Nikakav alkohol ne možete kupiti (čak ni pivu ni vino) u njihovim Store-ovima, odnosno samoposlugama. On se uvijek prodaje u odvojenim zgradama tzv. Liquor Store-ovima.
A cijene su, za mene, strašne,... jer ja sve njihove cijene množim sa 6 da dobijem u kunama. Pa još moja plaća!? Odoh k vragu!

Naravno, imam previše slika a da sve stanu u jedan post, teško! Možda je nekima od vas sve ovo svakodnevnica ali, meni je zanimljivo i zato su tu. Kao recimo ova mrkva raznih boja koja je završila u jednom Lidijinom ćušpajzu.

Pogledajte ovu cvjetaču: žuta i zelena!?

Moje omiljene kajsije ali, cijena je da boli glava:

Jednako kao i ove trešnje:

Bilo je tu dosta proizvoda iz "domaće radinosti" kao ove marmelade (odmah mi je pala na pamet naša Branka):

Ili ova čokolada (e, ovdje sam "vidjela" našu Tamaru):

E, recite mi molim vas koja se to da ne kazem budala javlja s receptom s odmora:)?
Ja, nego ko bi drugo.
Rekla sam da ce mi sljedeci gost kuhar biti moja sestra Lidija.
I evo ovo je jedan od njenih recepata.
I to mi je nekako normalno, nas dvije uzivamo ovdje a atmosfera je prava nasa: obiteljska.
Stignemo mi dosta jer ona je carica za volanom a bez auta bi bilo zaista tesko ili bolje reci drugacije.
A Edmonton je zbilja predivan grad, organiziran do daske, izuzetno uredan i cist. Ljudi ima kao i svugdje ali ono sto je meni posebno je sto su svi koji rade s ljudima izuzetno ljubazni i uvijek s osmijehom i nekim dragim bezazlenim komentarom, pozdravom, ...

Jedna od znamenitosti Edmontona su i ove Piramide:


Art Gallery of Alberta:


Simbol provincije Alberta kojoj je Edmonton glavni grad je divlja ruza koja nije ni slicna nasoj divljoj ruzi - sipku/sipurku od cijeg ploda mi pravimo pekmeze i cajeve. Ova je kao i ona nasa jako mirisljava od cijih se latica prave slatka, suse se i pravi ona ruzina vodica.


A sve je nekako u sluzbi covjeka: meni je nekako neobicno da se u fontanama kupaju (mame dodju sa djecom, skinu ih na klupama) a zimi te iste fontane sluze za klizanje:) neobicno, opusteno, ...


- puno je prekrasnih parkova, urednih, cistih sve prilagodjeno djeci maloj i velikoj sa obicno dva igralista za bejzbol i isto tako za nogomet a da ne pricam o necemu sto bi meni i vjerujem mnogim mamama i djecici dobro doslo: Water Sprey Park

Naravno da bih mogla jos toga puno ispricati. A ima vremena, ispricat cu, valjda necu zaboraviti:)
Prvo sto sam uocila kada sam izasla iz aerodromske zgrade bilo je da auta nemaju sprijeda registracijsku tablicu, samo straga. Zar to nije pametno i ekonomicno?

Naravno bila sam u posjetu jednoj trznici koja je u zatvorenom prostoru i odrzava se samo subotom. Hm, kao u Kninu:):):)
Bit ce jos slicica a sada evo ova Salsa. Iznenadila me je svojom svjezinom i svim drugim. Sigurno cu je i ja praviti kada dodjem. Nama je odlicno prijala s ovim rostiljanim pilecim batacima. Uz put, svaka kuca i koliko sam ja mogla primjetiti i svaki balkon ima veliki plinski rostilj.
Moja Lidija je ovu salsu pravila od ovih sastojaka:

• po 1 papriku svih boja: crvena, zelena, narancasta, zuta
• 3 kom mlada luka skupa s perima
• 1 manji krastavac
  
• 3 cesnja bijeloga luka
• 1 casa cherry rajcica
• 1 casa mladog graska, malo prokuhanog
  
• 1 casa graha iz konzerve, ispran i ocijedjen
• 1 feferon
• persin, vlasac, menta, bosiljak, origano, sve sitno nasjeckano
• izgratana kora 1 limuna
• sok od 1 limuna
• 2 zlice maslinovog ulja ili po ukusu
• sol, papar

1. Sve sastojke sitno nasjckati, dodati na sitno nasjeckano zacinsko bilje, dobro izmijesati, popapriti, posuti, rendanom korom limuna, posoliti i zaciniti limunovim sokom i maslinovim uljem.
2. Osim ovih sastojaka moze dodati kuhani kukuruz, avokado, mlada mohuna i druge vrste graha. Svak sebi moze naci idealnu kombinaciju:)
   

Kada imate ovoliko boja i oku je drago.


Ovo je tek mali dio ili bolje reci crtice iz Kanade. Bila sam nestrpljiva ovo podijeliti. Volim dijeliti svoju srecu s drugima jer ja mislim da je sreca veca sto se vise dijeli.
Puuuno vas pozdravljam i pisemo se opet, uskoro. Moj odmor se polako blizi kraju, za osam dana sam doma a dotle skupljam utiske.