Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Max Born

Izvor: Wikipedija
Max Born

Rođenje 11. prosinca 1882.
Poljska Wrocław, Poljska
Smrt 5. siječnja 1970.
Njemačka Göttingen, Njemačka
Državljanstvo Njemačka njemačko
Ujedinjeno Kraljevstvo britansko
Narodnost Židov
Polje fizika
Institucija Sveučilište u Frankfurt na Majni
Sveučilište u Göttingenu
Sveučilište u Edinburghu
Alma mater Sveučilište u Göttingenu
Akademski mentor Carl Runge
Istaknuti studenti Victor Frederick Weisskopf
J. Robert Oppenheimer
Lothar Wolfgang Nordheim
Max Delbrück
Walter Elsasser
Friedrich Hund
Pascual Jordan
Maria Goeppert-Mayer
Herbert S. Green
Cheng Kaijia
Siegfried Flügge
Edgar Krahn
Maurice Pryce
Antonio Rodríguez
Bertha Swirles
Paul Weiss
Peng Huanwu
Poznat po Born-Haberov ciklus
Bornova aproksimacija
Bornovo pravilo
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku
(1954.)

Max Born (Breslau, 11. prosinca 1882. - Göttingen, 5. siječnja 1970.) je bio njemačko-britanski fizičar i matematičar. Born je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.

Rani život i edukacija

[uredi | uredi kod]
Mladi Born

Born je rođen kao jedno od dvoje djece u židovskoj obitelji. Otac mu je bio Gustav Born, istaknuti anatom i embriolog, a majka Margarete Kauffmann, kći dobrostojećeg industrijalca. Imao je sestru Käthe, i polu-brata Wolfganga iz drugog braka njegova oca sa Berthim Lipstein. Njegova majka umrla je kada je on imao samo 4 godine. Prvo obrazovanje stekao je u gimnaziji kralja Wilhelma, a onda je nastavio studirati na sveučilištima u gradovima Breslau, Heidelberg, Zürich, Göttingen i Cambridge. Za vrijeme studija u Göttingenu upoznao je mnoge znanstvenike i matematičare kao što su Klein, Hilbert, Minkowski, Runge, Schwarzschild, and Voigt.

Born se 1913. ženi Hedwigom, prije Ehrenberg. Brak je imao troje djece, od kojih je jedno, njihov sin Gustav Victor Rudolf Born. Njegova unuka je britansko-australska glumica i pjevačica Olivia Newton-John.

Karijera

[uredi | uredi kod]

Od 1915 do 1918 Born je, osim kratkog perioda služenja vojsci, predavao teoretsku fiziku na Berlinskom sveučilištu, gdje je izgradio doživotno prijateljstvo sa Albertom Einsteinom. Mjesto profesora na frankfurtškom sveučilištu dobio je 1919, a na göttingenškom sveučilištu 1921. U tom preiodu formulirao je danas standardnu interpretaciju funkcije vjerojatnosti gustoće za ψ*ψ u Schrödingerovoj jednadžbi kvantne mehanike, za što je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.

Godine 1925. Born i Werner Heisenberg formulirali su matriks mehanike koji predstavlja kvantnu mehaniku. Heisenberg je Bornu, 9. srpnja da papire da ih pregleda i predloži za tiskanje. U papirima Heisenberg je formulirao kvantnu teoriju obilazeći koncentriranu, ali neprimjetnu reprezentaciju elektronskih orbita koristeći parametre kao tranzicijske mogućnosti kvantnih skokova, što zahtijeva korištenjem dva indeksa (ili kazala) odgovarajuća inicijalnim i završnim stanjima. Kada je Born pročitao papire, prepoznao je formulaciju kao jedno koja se može prepisati tako da dostigne sistematični jezik matrice, koji je naučio dok ga je podučavao David Hilbert. Hilbertov prostor je osnovno matematičko sredstvo u matriksnoj formulaciji kvantne teorije. Born je uz pomoć svog učenika Pascuala Jordana, odmah počeo transkripciju i proširenje, i svoje su rezultate predložili za tiskanje. Dodatni papiri predloženi su za tiskanje iste godine od sva tri autora. Tako se može reći da je Nobelova nagrada dodijeljena Heisenbergu 1932. trebala biti dodijeljena i njemu, ali i Bornu tako da su je trebali dijeliti.

Born 1933. emigrira iz Njemačke. Imao je snažne javne pacifističke zamisli, a iako je bio luteranac, nacistički vjerski zakoni svrstavali su ga kao židova, te je s tim bio izložen antisemitizmu. U engleskoj je prihvatio mjesto profesora na Cambridgeu. Od 1936. do 1953. bio je profesor nacionalne filozofije u Edinburghu. Britanski državljanin i član Royal Societya postao je 1939.

U pismu Bornu 1926., Albert Einstein dao je svoje poznato zapažanje o kvantnoj mehanici, koje je često parafrazirano kao: “Bog se ne kocka sa svemirom.“.

Max i Hedwig Born umirovili su se 1954. i otišli u njemački Bad Pyrmont.

Born je bio jedan od 11 potpisivača na Russel-Einstenovom manifestu.

Born je pokopan u Göttingenu, na istom groblju kao i Walther Nernst, Wilhelm Eduard Weber, Max von Laue, Max Planck i David Hilbert.

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Bibliografija

[uredi | uredi kod]
  • Nancy Thorndike Greenspan, "Kraj određenog svijeta: Život i znanost Maxa Borna" (2005) ISBN 0-7382-0693-8

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]