Vilnius
| Vilnius | |
|---|---|
 1. red: Ulica Pilies, 2. red lijevo: katedrala, 2. red desno: crkva sv. Ane, 3. red: poslovna četvrt Šnipiškės, 4. red: Predsjednička palača | |
| Nadimak: Atena sjevera[1] | |
| Geslo: Unitas, justitia, spes (lat. Jedinstvo, pravda, nada) | |
| Država |  Litva |
| Okrug |  Vilnius |
| Prvi spomen | 1323. |
| Status grada | 1387. |
| Vlast | |
| • Vrsta | Gradsko vijeće (12 članova) |
| • Gradonačelnik | Juozas Imbrasas |
| Površina | |
| • Ukupna | 401 km2 |
| Visina | 125 m |
| Koordinate | 54°40′N 25°17′E / 54.667°N 25.283°E |
| Stanovništvo (2008.) | |
| • Entitet | 555.613 (1.386 stanovnika/km2) |
| Vremenska zona | istočnoeuropsko vrijeme (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | istočnoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3) |
| Poštanski broj | LT-06328 |
| Pozivni broj | +370 5 |
| Europski glavni grad kulture | 2009. |
| Zaštitnik grada | Sveti Kristofor |
| Stranica | vilnius.lt |
 | |
 | |
  Vilnius | |
Vilnius (polj. Wilno, fin. Vilna, rus. Вильнюс; stariji hrvatski naziv je Vilna) glavni je i najveći grad Litve. Ima 555.613 stanovnika (2008.) i prostire se na 401 km2. Leži na ušću rijeke Vilnie u rijeku Viliju.
Vilnius je bio Europski glavni grad kulture za 2009. godinu.[2]
Grad se prvi put spominje 1323. u pismu litvanskog velikog vojvode Gedimina. Neki povjesničari smatraju da je Vilnius grad Voruta koji je bio glavni grad Litve za vrijeme kralja Mindauga u 13. st. Grad je bio glavni grad Velike Kneževine Litve (rezidencija vojvode je ranije bila u obližnjem dvorcu Trakai). Velika Kneževina Litva bila je snažna država koja se protezala od Baltika do Crnog mora. Grad polako gubi na značenju nakon ujedinjenja Litve i Poljske. Početkom 16. st. sagrađene su gradske zidine.
Godine 1579. osnovano je Vilniusko sveučilište te je grad postao jedan od najvažnijih znanstvenih i kulturnih centara Poljsko-Litvanske Unije. U gradu su studirali pripadnici raznih naroda koji su govorili različitim jezicima, te je grad uspoređivan s Babilonom. U 17. i 18. st. grad je nastradao u mnogim ratovima koji su se vodili u pribaltičkom prostoru između Poljsko-Litvanske Unije, Rusije, njemačkog viteškog reda i Švedske. Nakon podjele Poljske pripao je Ruskom Carstvu. U vrijeme ruske vlasti razvoj grada je stagnirao. Početkom 20. st. većinu stanovnika u gradu činili su Poljaci i Židovi, a Litvanaca, i Rusa bilo je svega nekoliko postotaka.
Nakon 1. svj. rata proglašena je nezavisnost Litve. Između Litve i Poljske došlo je do spora oko Vilniusa. Između 1920. i 1922. postojala je posebna država nazvana Republika Srednja Litva koja je obuhvaćala samo prostor Vilniusa s okolicom. Godine 1922. Poljska je zauzela Vilnius i glavni grad Litve je privremeno premješten u Kaunas. Poljaci su potakli njegov razvoj: ponovo je otvoreno sveučilište i razvija se industrija pa je 1931. Vilnius, odnosno poljski Wilno, bio peti grad po veličini u Poljskoj.
Već početkom 2. svj. rata sovjetske su trupe zauzele Vilnius (prema tajnom sporazumu Hitlera i Staljina o podjeli Poljske). Sovjetska je vlast Vilnius vratila Litvi koja je 1940. postala jedna od sovjetskih republika. Između 1941. i 1944. grad je bio pod njemačkom okupacijom i ubijeno je 95% Židova koji su živjeli u gradu. Godine 1944. sovjetske su snage vratile grad koji je postao glavni grad Litvanske Sovjetske Socijalističke Republike. Godine 1946. preostalo poljsko stanovništvo protjerano je iz grada. Od 1991. Vilnius je glavni grad nezavisne Litve. Danas se razvija u moderni europski grad.
Vilnius je smješten u jugoistočnoj Litvi nedaleko od granice s Bjelorusijom. Nalazi se na ušću rijeke Vilnie u rijeku Viliju. Reljef oko grada je nizinski, ali je teren vrlo šumovit.
| Povijesno središte Vilniusa | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | |
| Godina uvrštenja | 1994. (18. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:541 |
Vilnius je grad vrlo bogate arhitekture raznih stilova. Izmjenjuju se gotika, renesansa, barok i neoklasicizam. Staro gradsko središte (Vilniaus senamiestis), koje čini 1487 zgrada i 70 ulica na oko 1.497 m², upisano je na listu svjetske baštine UNESCO-a. Poznata je gradska vijećnica na glavnom trgu Rotušės aikštė. Turistički su zanimljive zgrade sveučilišta i predsjednička palača. Postoji tvrđava iz vremena litvanskog velikog vojvode Gedimina.
Vilnius je poznat kao grad mnogih crkava (jedan od gradova s najvećim brojem crkava u gradskom središtu). Zanimljiva je katedrala sv. Stanislava i Vladislava, koja izgledom podsjeća na grčki hram (netipično za arhitekturu sjeverne Europe). Crkva sv. Ane remek-djelo je kasne gotike. Nalazi se u kompleksu crkve i samostana sv. Bernarda.
Zanimljiv kulturni projekt je umjetnička republika Užupis. Umjetnici su dio grada proglasili posebnom umjetničkom "državom" u kojoj se održavaju razni kulturni projekti.
Grad Vilnius je sastavljen od 20 gradskih četvrti:
- Toma Zdelarić, hrv. isusovac, prof. filozofije, osnivač filozofskog studija u Vilni
Vilnius ima 14 gradova prijatelja, kao i sporazume o suradnji s još 20 gradova:
-
Spomenik Tri križa
-
Crkva sv. Ane
-
Vilniuska katedrala, godine 1912.
-
Katedrala
-
Stari grad (Senamiestis)
-
Četvrt Justiniškės
-
Rijeka Vilnia
-
Pogled na Stari grad
-
-
Gediminasova tvrđava
- ↑ [1] "Vilnius, Lithuania Works to Greet New Wave of Tourism" (engl.)
- ↑ [2] Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2011. (Wayback Machine) "Lithuania – The New Destination for 2009" (engl.)
- Službena stranica (lit.) (engl.)
- Turistička zajednica Vilniusa (lit.) (engl.)
- Vilnius Life - vodič kroz Vilnius (engl.)
- vilnius.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. siječnja 2009. (Wayback Machine) (engl.)
- InYourPocket - Vodič kroz Vilnius Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. rujna 2008. (Wayback Machine) (engl.)
- Litavsko pravno sveučilište Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. studenoga 2007. (Wayback Machine) (lit.) (engl.)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vilnius |
| |||||||||||||||||
