Autorsko pravo

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji (autori) književnih, znanstvenih i umjetničkih djela (autorska djela), a koje im daje isključivo pravo korištenja ili odobravanja drugima korištenja svog djela, a uključuje i sustav zaštite tih prava. U objektivnom smislu, ono je sustav pravnih pravila i načela koje reguliraju prava koje zakon dodjeljuje autoru djela.

Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog ostvarenja djela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podliježe nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku. Njime se ne štiti ideja nego djelo koje je izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitetu izražaja.

Autorskom pravu srodna prava odnose se na prava i sustav pravne zaštite umjetničkog izražaja, te zaštite organizacijskih, poslovnih i financijskih ulaganja u izvođenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih djela, a obuhvaćaju:

• prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama;
• prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima;
• prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima;
• prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima;
• prava nakladnika na njihovim izdanjima;
• prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka.

Područje srodnih prava ubrzano se razvilo u proteklih 50 godina. Srodna prava razvila su se uz autorsko pravo i najčešće su vezana uz omogućavanje priopćavanje autorskog djela javnosti.

Autorsko pravo i srodna prava ključni su za ljudsko stvaralaštvo, jer pružaju autorima poticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, a s druge strane pružaju im određenu sigurnost da se njhova djela mogu distribuirati bez bojazni od neovlaštenog umnožavanja ili piratstva, a ukoliko do toga dođe, osigurana im je određena autorskopravna zaštita.

Autorsko pravo karakteristično je za europski pravni krug (prvenstveno se razvilo u francuskom pravu). U anglosaksonskom pravu (common law) koristi se pojam copyright. Temeljna razlika između autorskog prava i copyrighta je ta, što je prvo utemeljeno na ideji osobnog prava autora kod kojeg postoji veza između autora i njegove tvorevine, dok se copyright ograničava striktno na djelo kao takvo.

Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. Međutim, kao dio unutarnjeg prava, svaka država donosi i vlastite unutarnje propise koje uređuju ovo područje.

• Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (Bernska konvencija)
• Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu (Univerzalna konvencija-Ženeva)
• Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu (Univerzalna konvencija-Pariz)
• Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (Konvencija o osnivanju WIPO)
• Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)
• Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita (Satelitska konvencija)
• Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija)
• Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije (Sporazum TRIPS )
• Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO Ugovor o autorskom pravu)
• Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO Ugovor o izvedbama i fonogramima)

• Direktiva Vijeća 91/250/EEC od 14. svibnja 1991.o zakonskoj zaštiti računalnih programa
• Direktiva Vijeća 92/100/EEC od 19. studenoga 1992. koja se odnosi na pravo iznajmljivanja i pravo posudbe te na određena prava srodna autorskom pravu u području intelektualnog vlasništva
• Direktiva Vijeća 93/83/EEC od 27. rujna 1993. o koordinaciji nekih pravila koja se odnose na autorsko pravo i srodna prava primjenljivih na satelitsku radiodifuziju i kabelsku
• Direktiva Vijeća 93/98/EEC od 29. listopada 1993. kojom se harmonizira rok zaštite autorskog prava i nekih srodnih prava
• Direktiva 96/9/EC Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o zakonskoj zaštiti baza podataka
• Direktiva 2001/29/EC Europskog Parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu
• Direktiva 2001/84/EC Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela

Osim gore navedenih međunarodnih konvencija i ugovora kojih je stranka, u Hrvatskoj je ovo područje regulirano Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/2003). Zakon je usklađen s navedenim međunarodnim ugovorima i Direktivama EZ-a

Glavni članak: Autorsko djelo

Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Prema tome, bitne karakteristike, da bi se neko djelo smatralo autorskim, su:

• originalnost intelektualnog (kreativnom) ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog duhovnog stvaralaštva - originalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo
• književno, znanstveno ili umjetničko područje djela - navedena sintagma ima u autorskom pravu značajno šire značenje, nego što u teoriji književnosti znače književna djela, a u povijesti umjetnosti umjetnička djela.

Autorskopravnu zaštitu uživaju izražaji, što podrazumijeva zamjetljiv (vidljiv) oblik (formu) određene ideje koja se postiže pomoću različitih sredstava izražavanja, kao što su npr. pisana ili govorena riječ, pokret tijela, zvuk, kao različiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblik.

Autorska djela jesu osobito:

• jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi) - npr. romani, pjesme, priručnici, novine;
• glazbena djela, s riječima ili bez riječi;
• dramska i dramsko-glazbena djela;
• koreografska i pantomimska djela;
• djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti;
• djela arhitekture
• djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna;
• fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom;
• audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju) - u pravilu filmovi;
• kartografska djela;
• prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska djela. Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.

Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, eletroničke baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.

Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priop­ćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaš­tićenih autorskih djela.

Nositelj autorskog prava je fizička osoba - autor - koja je stvorila originalnu intelektualnu tvorevinu (autorsko djelo), koja ima individualni karakter i koja je na neki način izražena. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom djelu činom ostvarenja djela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao što su primjerice registracija ili depozit djela.

Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim ili znak na uobičajen način označen na primjercima djela dok se ne dokaže suprotno. Ako je više autora sudjelovalo u izradi djela radi se o koautorskom djelu. Ako je tako ostvareno djelo nedjeljiva cjelina, koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom djelu. Ako dva ili više autora sastave svoja djela radi njihovog zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojem autorskom djelu.

Nositeljem drugih srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, osim prava umjetnika izvođača koje, po svojoj naravi, pripada fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora.

Autorsko pravo sadrži:

• moralna prava autora - štite osobne i duhovne veze autora s njegovim djelom,
• imovinska prava autora - štite imovinske interese autora u pogledu korištenja njegovih djela,
• druga prava autora - štite ostale interese autora u pogledu njegovog djela.

Autorsko pravo ne štiti ideje, znanstvena otkrića, postupke, metode rada i matematičke koncepte, službene tekstove iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (npr. pravne propise, upravne akte, sudske presude), kao i njihove zbirke koje su objavljene radi službenog informiranja javnosti (službena glasila, kao što su Narodne novine u Hrvatskoj), dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter obične medijske informacije.

Moralna prava autora obuhvaćaju:

• Pravo prve objave – autor ima pravo odlučiti kada i kako će njegovo djelo postati pristupačno javnosti,
• Pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela (pravo paterniteta), te je svaka osoba koja se javno koristi autorskim djelom dužna na odgovarajući način naznačiti autora djela (primjerice na grafičkom izdanju djela, na programu koncertne izvedbe djela i sl.), osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden.
• Pravo na poštovanje autorskog djela i čast ili ugled autora – autor ima pravo usprotiviti se svakom deformiranju, sakaćenju ili drugoj izmjeni svojeg djela (pravo integriteta) i svakom korištenju djela koji ugrožava njegov čast ili ugled (pravo na reputaciju),
• Pravo pokajanja – autor ima pravo opozvati pravo korištenja djela i spriječiti njegovo daljnje korištenje uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. Time se uvažava činjenica da je autorsko djelo odraz autorove osobnosti, slijedom čega se autoru daje pravna mogućnost da na specifičan način utječe na buduće korištenje svojega već objavljenog ili izdanog djela. Pravo pokajanja traje za života autora i on ga se ne može odreći.

Imovinska prava su isključiva prava autora, jer autor može odobriti ili zabraniti korištenje svog djela na bilo koji način. Time se potvrđuje apsolutnost (djelovanje prema svima) autorskih imovinskih prava koja osobito obuhvaćaju pravo reproduciranja (umnožavanja), pravo distribucije (stavljanja u promet), pravo priopćavanja javnosti te pravo prerade. Ona obuhvaćaju svaki oblik iskorištavanja autorskog djela kod kojeg dolazi do izražaja potreba za zaštitom imovinskih interesa autora. Imovinska prava autora prava manifestiraju se osobito kao:

• pravo reproduciranja (pravo umnožavanja) – pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku.
• pravo distribucije (pravo stavljanja u promet) i iznajmljivanje - pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način. Iznajmljivanje označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
• pravo priopćavanja autorskog djela javnosti obuhvaća:
  • pravo javnog izvođenja (npr. izvođenje u živo na priredbi ili koncertu, recitiranjem ili sviranjem i pjevanjem),
  • pravo javnog prikazivanja scenskih djela (npr. scenska izvedba dramskog djela u kazalištu),
  • pravo javnog prenošenja (npr. kada se glazbeno djelo koje se javno izvodi uživo u koncertnoj dvorani, istodobno priopćava javnosti izvan prostora te dvorane pomoću zvučnika ili na ekranu),
  • pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela (npr. puštanje glazbe s CD-a putem muzičkih linija i CD playera),
  • pravo javnog prikazivanja,
  • pravo radiodifuzijskog emitiranja,
  • pravo radiodifuzijskog reemitiranja (slučaj kada se djelo koje je primarno emitirala jedna organizacija za radiodifuziju istodobno u cijelosti i u neizmijenjenom obliku reemitira putem kabelske mreže ili od strane druge organizacije za radiodifuziju),
  • pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja (slučajevi javnog priopćavanja kao što su primjerice oni kada se u ugostiteljskom objektu javno priopćava glazba s radija ili televizije bez naplate ulaznicaslučajevi javnog priopćavanja kao što su primjerice oni kada se u ugostiteljskom objektu javno priopćava glazba s radija ili televizije bez naplate ulaznica),
  • pravo stavljanja na raspolaganje javnosti (pravo priopćavanja javnosti putem Interneta ili druge slične globalne digitalne mreže).
• pravo prerade - isključivo je pravo na prevođenje, prilagođavanje, glazbenu obradu ili koju drugu preinaku autorskog djela.

Tzv. «druga prava autora» su prava koja nose obilježja i imovinskih i moralnih prava, a ne mogu se svrstati ni u jednu od navedenih kategorija. Ona obuhvaćaju prava na naknadu, pravo slijeđenja (pravo autora na odgovarajući udio od prodajne cijene, ostvarene svakom preprodajom izvornika njegova likovnog djela koja uslijedi nakon prvog otuđenja djela od strane autora) i ostala druga prava autora (pravo pristupa djelu, pravo zabrane javnog izlaganja djela)

Objavljenim autorskim djelom može se koristiti bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, samo u slučajevima kada to zakon izričito dopušta:

1. privremene radnje reproduciranja autorskog djela
2. reproduciranje autorsko djelo - fizička osoba može reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korištenje, kao i reproducirati autorsko djelo u obliku fotokopije i za drugo vlastito korištenje, koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili pristupačno javnosti. Nije dopušteno reproduciranje cijele knjige osim ako su primjerci te knjige rasprodani najmanje dvije godine, notnih zapisa, elektroničkih baza podataka, kartografskih djela kao ni izgradnja arhitektonskog objekta.
3. efemerne snimke - organizacija za radiodifuziju koja ima odobrenje za emitiranje autorskog djela može snimiti to djelo vlastitim sredstvima na nosač zvuka, slike ili teksta za potrebe vlastitog emitiranja
4. javni arhivi, javne knjižnice, obrazovne i znanstvene ustanove, ustanove za predškolski odgoj i socijalne (karitativne) ustanove, a koje svoje usluge ne naplaćuju, mogu iz vlastitog primjerka reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu u najviše jednom primjerku
5. korištenje autorskog djela u nastavi ili znanstvenom istraživanju, sudskim i upravnim odlukama, u svrhu informiranja javnosti
6. citati - dopušteno je doslovno navođenje ulomaka autorskog djela koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, radi znanstvenog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u mjeri opravdanoj svrhom koja se želi postići i u skladu s dobrim običajima, time da se mora naznačiti izvor i ime autora
7. dopušteno je reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija.
8. dopuštena je prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora

Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno.

Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu te objavljeno pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela.

Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.

Računalni programi su također zaštićeni zakonom kao jezična djela. Zaštićeni su izvorni programi, no ne i ideje i načela na kojima se oni zasnivaju. Poslodavci su isključivi vlasnici imovinskih prava programa koje su napravili zaposlenici, no samo onih stvorenih u izvršenju obveza ili po uputi poslodavca (ne i onih stvorenih npr. u slobodno vrijeme).

Autor ima isključivo pravo reproduciranja, prilagođavanja i distribucije računalnih programa, što može odobriti i drugima. Ovlašteni korisnici računalnih programa također mogu ograničeno reproducirati, prilagođavati i analizirati programe kako bi ih mogli koristili. Ograničeno dekompiliranje je dozvoljeno u svrhu postizanja interoperabilnosti.

Povredom prava na računalnom programu se posebice smatraju distribucija primjeraka kojima je povrijeđeno tuđe pravo, komercijalno korištenje te korištenje sredstava za neovlašteni pristup programima.

• Javno vlasništvo i autorska djela u Hrvatskoj

• Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 167/2003.)
• Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske