Miroslav Slavko Mađer

Prof. Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer) (Hrtkovci, 1. srpnja 1929.) je hrvatski književnik i književni kritičar. Glavni dio opusa su mu pjesme, ali i prozni oblici: drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele i humoreske. Piše i djela za djecu. Jedan je od istaknutih pisaca krugovaša. Radio je kao novinar.

Rodio se u srijemskom selu Hrtkovcima.

U Vinkovcima je završio osnovnu i srednju školu.

U Zagrebu je studirao na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao 1955..

Posao je prvo našao u Osijeku, a potom je tri godine radio na mjestu profesora u Vinkovcima u gimnaziji, a zatim je pet godina bio ravnatelj u Gradskom kazalištu.

1965. je otišao u Zagreb gdje je radio kao radijski novinar na RTV Zagreb i kao književnik, a prilagođavao je književna djela za radio, televiziju i kazališta.

Mlađi je brat književnika Miroslava Mađera ^[1].

Višestruki je sudionik manifestacije Dani Josipa i Ivana Kozarca.

(popis nepotpun)

• Studij pjesme, eseji i studije, 2007. (suautor)
• Stihovi dugih naslova, 2007.
• Snovi, 2006.
• Dnevna potrošnja, 2006. (emitirano na Hrvatskom radiju i u književnim časopisima Republika, Forum i inima)
• Pjesnikova lektira, kritički tekstovi, 2004.
• Junaci, drame i radijske drame, 2003.
• Kolodvori jave, pjesme, 2001.
• Izabrane pjesme, pjesme, 2001. (izabrao Dubravko Jelčić)
• Jesenja berba, 1999.
• Leteći šaran, pripovjetke za djecu, 1996.
• Oči neba, zbirka kratkih priča, 2005.
• Neput, 1989.
• Djedovo slovo, 1986., 1990. i 1992. kao zvučna knjiga
• Izabrana djela, 1984. (u zbirci su i Slavko Mađer, Branislav Zeljković, Stanko Juriša, Zlatko Tomičić)
• Ispod klupe, pjesme, 1981.
• Četrdeset devet, 1979.
• Asser Savus: feljtoni od mladosti, 1978.
• Putna glazba , 1976.
• Pišta s vašarišta, 1975.
• Pjesme iz nedoumice, pjesme, 1975.
• Lenije zelene lenije, 1965.
• U čovjeku, 1961.
• Moja lipanjska kotlina, pjesme, 1960.
• Utaman, pjesme, 1957.
• Raskršće vjetra, pjesme, 1955.
• Mislim na sunce, pjesme, 1955.

Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama.

Djela su mu prevedena i na talijanski, mađarski i ine.

Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatske ljubavne pjesme Ljubav pjesnika prireditelja Krste Špoljara iz 1956., hrvatske revolucionarne poezije Krilat riječ prireditelja Jure Franičevića Pločara i Živka Jeličića iz 1978., hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času prireditelja Ive Sanadera i Ante Stamaća '90-ih, Lirika o Slavoniji Grigora Viteza iz 1956., : antologija duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana u izboru Vladimira Lončarevića iz 2007., Pjesme o Zagrebu: 1743.-1964. u izboru Pavla Cindrića iz 1965. i inima.

Prevodio je i sa slovenskog jezika (Tone Pavček).

1979. je zajedno sa Ivanom Katušićem dobio godišnju nagradu "Vladimir Nazor" za književnost.

1998. je dobio književnu nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.

• Vijenac Arhivirano 2008-12-05 na Wayback Machine-u Nadahnuto kritičarsko pero
• Privlačica Arhivirano 2009-06-26 na Wayback Machine-u Neput