Zemun

Zemun (općina)
Општина Земун
Zastava Grb
Država	Srbija
Okrug	Grad Beograd
Sjedište	Magistralski put 1
Taurunum	12. stoljeće
Vlast
• predsjednik općine	Branislav Prostran (Srpska napredna stranka)
Površina
• Ukupna	438 km²
Koordinate	44°51′N 20°24′E / 44.850°N 20.400°E / 44.850; 20.400
Stanovništvo (2011.)
• Entitet	168.170
Poštanski broj	11080
Pozivni broj	011
Stranica	www.zemun.rs
Mapa općine
Zemun (općina)

Zemun (srpski: Земун, mađarski: Zimony, njemački: Semlin, latinski: Taurunum) je beogradska općina koja zauzima površinu od 15.356 ha, na kojoj živi 168.170 stanovnika.^[1]

Pravoslavni svetac zaštitnik općine Zemun je Vaznesenje Gospodnje (hrv. "Uzašašće Gospodinovo") – Spasovdan (koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa).

Kao dan općine slavi se 5. studenog, datum kada je srpska vojska ušla u Zemun u Prvom svjetskom ratu.

Predsjednik općine Zemun je Branislav Prostran.^[2]

U općini se nalazi više prigradskih naselja: Zemun Polje, Batajnica, Altina, Mala Pruga, 13. Maj, Nova Galenika.

Nalazeći se na raskrižju važnih puteva, Zemun je doživio mnoge promjene. Različite zajednice živjele su u tom kraju i razvijale svoju kulturu. Mnoga plemena i narodi prolazili su, ratovali i, svjesno i nesvjesno, uništavali kulturnopovijesne spomenike. Međutim, uvijek je nešto ostajalo. Smjenjivanje različitih kultura, od neolitika, preko bakrenog do brončanog i do današnjeg doba, upućuje na složena zbivanja i značajne promjene u razvoju na tom tlu. *^[3]

Prvi naziv je bio Taurunum. Najstariji pisani tragovi o današnjem imenu grada datiraju iz XII. stoljeća. Nastao je od slavenske riječi "zemlin" i pretpostavlja se da je ime u vezi sa zemljanim gradom, odnosno sa zemunicama.

Za razdoblja turskih osvajanja po Europi, Zemun su nekoliko puta pljačkale i napadale turske snage.

Nakon višekratnih pokušaja, Zemun je pod tursku vlast pao 8. srpnja 1521., nakon što je Sulejman Veličanstveni napao grad sa zapada, prethodno zauzevši Mitrovicu, Slankamen i Karlovce. Grad je pao nakon žestoke obrane grada koju su držale postrojbe od 500 šajkaša (sastavljene od Hrvata i Srba), predvođene Hrvatom Markom Skoblićem (vidi bitka za Zemun).

U ratu s Turcima 1683. – 1699. i mirom u Srijemskim Karlovcima oslobođen je Srijem od Starog Slankamena na Dunavu do ušća Bosuta u Savu, a preostali dio Srijema pobjedom nad Turcima 1716. kod Petrovaradina. Odlaskom Turaka 1717. u Zemunu i Srijemu započeo je novi vijek.^[3]

Obnovljena Srijemska županija (sjedište u Vukovaru) potpala je pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio Srijema s Petrovaradinom, Zemunom i Mitrovicom ušao je u sastav Vojne krajine kao Petrovaradinsko vojno okružje. Obnovljena je i Srijemska biskupija, a 1773. ujedinjena je s biskupijom u Đakovu.^[3]

Beogradskim mirom 1739. područje dolazi pod Austriju, a Zemun postaje pogranični grad. Budući da se tim mirom austrijska vojska morala povući iz Beograda, beogradski katolici, mahom trgovci iz Bosne i Dubrovnika su se našli u nezahvalnu položaju, poput kršćanskih podanika u muslimanskoj državi koja je upravo izgubila teritorije od kršćanskog neprijatelja. Stoga su predvođeni franjevcima otišli u obližnji Zemun, da bi izbjegli moguću tursku osvetu. 1745. se osniva Srijemska županija, kojoj je Zemun glavni grad, a koja je upravno pripala Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Smirenje stanja na granicama je slijedio priljev novih stanovnika i gospodarski napredak.^[3] 1816. doselili su se iz Lazarfelda u Banatu njemački doseljenici u predio koji su poslije nazvali Franztal.^[4]

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i ukidanja Vojne krajine, Srijem je 1881. u potpunosti pripojen Hrvatskoj. Hrvatski jezik postao je službeni jezik umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog.

Dne 8. lipnja 1871. grad dobiva status slobodnog carskog grada. Razvitku pogoduje ukidanje Vojne krajine i ulazak u sastav Hrvatske 1881. godine.^[5] Izgradnjom pruge 1881-91. Srijem je od Zemuna preko Mitrovice i Vinkovaca povezan sa Zagrebom.^[3] Povezivanjem željeznicom, onda iznimno značajnim pronositeljem razvitka, s oživjelom Mitrovicom, Vinkovcima i Zagrebom, gospodarski napredak ulazi i u ove krajeve. Hrvatski jezik 1882. postaje službenim jezikom u gradu.^[5] Godine 1895. grad je izravno podređen Zemaljskoj vladi u Zagrebu. Tako je ostalo do Prvog svjetskog rata.

Dne 5. studenoga 1918. postrojbe Kraljevine Srbije ušle su u grad kojeg su napustile austro-ugarske snage. Bio je to kraj dvostoljetne vladavine crno-žute monarhije u Zemunu. Srijemska županija i grad Zemun ušli su u Kraljevinu SHS.^[3]

Kraj Prvoga svjetskog rata donio je bitne promjene u Zemunu, koji je izgubio status pograničnoga grada. Počela je nova etapa života i rada. Oduševljenje i nade iznevjerene su nakon atentata u Skupštini 1928. i Šestojanuarske diktature. Jedini prostor gdje su se Hrvati mogli dokazati s obzirom na znanje i obrazovanje, bilo je gospodarstvo. Nakon I. svjetskog rata otvaraju se nove tvornice i ustanove, većinom u vlasništvu hrvatskih gospodarstvenika ili dioničara. Tvornica čokolade (1921), tvornica ljepila (1923), Filipovićeva tvornica ugljične kiseline (1925), tvornica aeroplana i hidroaviona »Zmaj« (1927), tvornica zrakoplova »Ikarus« (osn. 1923, u Zemunu od 1927), nekoliko tvornica tekstila i trikotaže (Sava i Alda 1928), dvije tvornice kože (Derma i Delfina), tvornica strojnog remenja (Hofer i Peller), tvornica obuće Mira. Godine 1927. počeo je rad vojno-civilnog aerodroma pod Bežanijskom kosom. Dana 15. veljače 1928. godine, polijetanjem dvokrilca (»potez 29«) uspostavljena je prva domaća zračna linija Zemun – Zagreb. Uvođenjem dugih linija zračna luka ubrzo postaje centar domaćega zračnog prometa. Radovi su nastavljeni te su do 1931. podignuti hangari i pristanišna zgrada.^[3]

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nekoliko su mu puta promijenili upravni položaj. od 1922. umjesto županije proglašena je Srijemska oblast. Stvaranjem banovina 1929. Srijem je podijeljen u dvije. Drinskoj (Sarajevo) su pripadali kotari Mitrovica, Šid, Vukovar, Vinkovci, Županja, a Dunavskoj (Novi Sad) Ilok, Ruma, Karlovci i Petrovaradin. A sam je Zemun pripojen Beogradu. 1934. ga se pripojilo Beogradu, ali je to ukinuto padom Jugoslavije i njegovim uključenjem Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. Drugi pokušaj pripajanja Beogradu bio je poslije rata.^[3] Nakon dvije godine Šid i Mitrovica pripojeni su Dunavskoj banovini. Sporazumom o novoj podjeli na banovine uoči Drugoga svjetskog rada, Ilok i Šid pripao je Hrvatskoj banovini, a ostali dio Srijema Dunavskoj.^[3]

Od 1941. do 1945. Zemun je bio najistočniji grad Nezavisne Države Hrvatske, a bio je pod njemačkom kontrolom do 22. listopada 1944. godine, kad ga zauzimaju partizani. U podjeli Jugoslavije 1941. – 44. Srijem je pripao Hrvatskoj. Nakon početka Drugoga svjetskog rata i zračnih napada na Beograd, njemačke jedinice su 12. travnja 1941. ušle u Zemun. Već 13. travnja osnovana je nova, posebna gradska uprava (predsjednik Hans Mozer) jer je Zemun ponovno odvojen od Beograda. Sve do 10. listopada 1941. u Zemunu i okolnim selima (do crte Slankamen-Boljevci) vlast su u tom »njemačkom privrednom području« imali domaći Nijemci, takozvani »Folksdojčeri«, a zatim su je, kada su ti dijelovi Srijema ušli u sastav Nezavisne Države Hrvatske, dijelili s Hrvatima, međutim najvažnije položaje u tijelima uprave (gradonačelnici, kotarski predstavnici i dr.) zadržali su Nijemci, što će uvjetovati stalnu i prikrivenu borbu oko vlasti između Folksdojčera-funkcionara i članova ustaškog pokreta. Stvaranjem druge Jugoslavije i razgraničenjem između Hrvatske i Srbije Srijem je podijeljen između Hrvatske i Vojvodine (u sastavu Republike Srbije). Na kraju 20. stoljeća iseljenjem jednog dijela starosjedilaca Hrvata, u Srijemu se ponovila 1944., kada su iseljeni srijemski Nijemci.^[3]

Od ulaska partizana i sovjetske vojske 22. listopada 1944. do kraja rata, najveći broj funkcija vlasti vršila je vojska, odnosno Komanda mjesta s majorom Milanom Žeželjom na čelu. Sudsku i tužilačku funkciju vršila su također vojnosudska tijela. Komanda mjesta mobilizirala je ljude, motorna i zaprežna vozila za potrebe vojske, ali i obavljala druge poslove, u koje su pripadali otkrivanje i uhićenje pa i likvidacija »narodnih neprijatelja«. S koliko revnosti je to rađeno, najbolje svjedoče mnoge nevine žrtve pobijene u listopadu 1944, a zakopane pokraj Dunava u zemunskom keju kod »Hidrobaze« i na Kalvariji. Međutim, to je posebna tema koja zaslužuje poseban rad.^[3]

Ubrzo je, usporedo s vojnom, organizirana i civilna vlast, a teritorijalno je Zemun kao samostalni grad pripojen novooformljenoj autonomnoj oblasti Vojvodini, gdje je zemljopisno i pripadao.^[3]

Skupština Narodnooslobodilačkog odbora Zemun je na prvu godišnjicu »oslobođenja«, 22. listopada 1945. godine, održala svečanu sjednicu, na kojoj je, među ostalim, ali kao najvažnija, donesena i odluka o izdvajanju Zemuna iz sastava Vojvodine i pripajanja Beogradu. Istovjetnu odluku je toga dana donio i Pokrajinski narodnooslobodilački odbor Vojvodine, pa je tako Zemun, po drugi put u svojoj povijesti, ušao u sastav susjednog Beograda.^[3]

Iako je odluka o pripajanju Zemuna prijestolnici bila diktirana »odozgo« i nije bilo moguće izbjeći ju, mnogim Zemuncima ona je teško pala, pa je čak i na sjednici na kojoj je donesena nekoliko odbornika u svojim diskusijama izrazilo bojazan da će Zemun u sastavu Beograda biti zapostavljen, da će se od samostalnoga grada srozati na običan rajon Beograda i izgubiti samoupravu, da će zaostati u razvoju i sl. Sve to se vrlo brzo pokazalo točnim, ali novi naraštaji, osobito kolonista – došljaka, koji su preplavili Zemun, mislili su drugačije.^[3]

Izborom Slobodana Miloševića i njegovim dovođenjem na političku scenu 1986. nakon Ušća i Gazimestana, iseljavanje Hrvata iz Zemuna dobiva zamah. Početkom rata 1991. i pohodom JNA sa srpskim dobrovoljcima na Vukovar, Osijek i druge krajeve Hrvatske međunacionalni odnosi padaju na najnižu razinu. Ne poštuju se ne samo zakonske nego ni temeljne ljudske norme ponašanja. Sve ono o čemu su mnogi ljudi s ovih prostora vjekovima maštali o suživotu i panslavizmu, za nekoliko se godina rasplinulo kao mjehur od sapunice.^[3]

Više od 80 godina ne prestaje iseljavanje Hrvata iz Zemuna iz raznih razloga. God. 1921. Zemun je imao oko 20 000 žitelja – oko 70 % bili su Hrvati. Danas Zemun ima više od 200 000 žitelja, a procjenjuje se da Hrvata ima samo oko 5 %. Iseljavanju Hrvata je uz političke pritiske pogodovalo ciljano ekonomsko slabljenje, kulturno izoliranje i zapostavljanje. Nakon Drugoga svjetskog rata svi gospodarski i kulturni objekti koje su Hrvati stoljećima podizali u Zemunu oduzeti su i postali su "narodna svojina". primjer gradske Bolnice ili Bolnice sestara milosrdnica, koje su sestre podigle za građane Zemuna, a koja im je oduzeta. Zatim Katolički dom, u kojem su radila kulturno-umjetnička društva, npr. Tomislav. Zatim Hrvatski sokolski dom, Hrvatska štedionica, tvornice. Oduzimanjem tih i drugih institucija intenzivirano je iseljavanje Hrvata iz Zemuna, onemogućena egzistencija i njihov opstanak. Velikosrpski uspon 1980-ih i ratni pohodi 1990-ih bili su novo zlo. Mnogi su Hrvati ostali bez svojih kuća, stanova, posla, otpremnina, dionica, s minimalnim mirovinama. Danas Hrvati u Zemunu nemaju svojih škola, ustanova, svojih medijskih emisija, svojih predstavnika u lokalnoj i državnoj vlasti. Tek 2003. je registrirana Zajednica Hrvata Zemuna. Knjižnica i čitaonica, koja nosi naziv »Ilija Okrugić«, obnovljena je uz pomoć članstva, Vlade RH i župnika te svečano otvorena u lipnju 2004.^[3] Zemunsko groblje ima nekoliko cjelina od kojih je jedna i Židovsko groblje.

Godine 2003. od dijela općine Zemun osnovana je Općina Surčin.

• 1921.: 18.528 (70 % Hrvati)^[6]
• 1931.: 28.083
• 1953.: 44.110
• 1961.: 72.956 (blizu 10.000 Hrvata, odnosno 13 %)^[7]
• 1971.: 95.142
• 1981.: 116.826 (11.000 Hrvata i 55.000 Jugoslavena, od kojih veliki broj Hrvata)^[5]
• 2002.: 116.486 (manje od 2000 Hrvata, odnosno 1,27 %)^[7]
• 2004.: 200.000 (5 % Hrvati)^[6] (2000 Hrvata i oko 3000 za koje se procjenjuje da se izjašnjavaju kao Jugoslaveni)^[5]

Hrvati su nekad bili značajnom nacionalnom zajednicom u Zemunu. Svojevremeno je imao četiri hrvatska nogometna kluba (HŠK Građanski, HŠK Zemun, HŠK Dunav i HŠK Hajduk), brojna kulturno-umjetnička društva hrvatskog predznaka, Hrvatsku čitaonicu, organizaciju Hrvatski sokol, a od gospodarskih se isticala Hrvatska štedionica. Brojni su Hrvati ostavili tragove u Zemunu koji se ne daju izbrisati, a dokazom su hrvatske baštine u tom gradu. Ističu se Adam Filipović, Franja Jenč, Franja Katinčić, Stjepan Katinčić, Josip Kraus i ostali. Zgrade koje su u Zemunu sagradili Hrvati su bolnica Sestara milosrdnica, zgrada Električne centrale, Djevojačka osnovna škola, Opća javna bolnica, zgrada Vodne zajednice, Zemunska pošta, zgrada Željezničke škole te brojne druge.^[7]

Iseljavanje Hrvata iz Zemuna je krenulo za vrijeme Jugoslavije. Pripajanjem Beogradu, proces se ubrzao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića, 1986. godine, iseljavanja dobivaju novi zamah, a za srbijanske agresije na Hrvatsku, uvjeti za život su postali nepodnošljivi mjesnim Hrvatima.

U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992. godine, rimokatoličku župu Zemun je napustilo 1200 osoba, mahom Hrvata.^[8]

Kao kruna svega Zemun je postao poligonom za srbijanske radikale, nakon njihove pobjede na mjesnim izborima 1996. godine i osvajanja vlasti.^[9][10] Haaški optuženik Vojislav Šešelj u to vrijeme bio je gradonačelnik Zemuna.^[10][11][12]

• Kajak kanu klub Zemun

Od 1947. održava se Kajakaška regata Zemun.^[13]

Prije 2. svj. rata:

• nogomet

• FK Zemun
• hazena

Nekadašnje i današnje važnije ustanove u Zemunu, koje su ustanovili ili su bile u vlasništvu Hrvata.

• bolnica Sestara milosrdnica
• Katolički dom
• KUD "Tomislav"
• Zemunska hrvatska štedionica (od 1867.)
• Hrvatsko pjevačko društvo Odjek
• Hrvatsko obrtničko i trgovačko pjevačko društvo Rodoljub
• Hrvatski sokol
• Hrvatsko pjevačko društvo Tomislav (nastao iz Odjeka i Rodobljuba)
• knjižnica i čitaonica "Ilija Okrugić" (od 2004.)
• Zajednica Hrvata Zemuna "Ilija Okrugić" (od 2003.)
• Društvo hrvatske mladeži Zemuna (od 2007.)

Ustanovljene između 1882. i 1941.

• Chevra Kadischa – sveto društvo (Heiliger Verein)
• Ćurčijska zadruga grada Zemuna
• Deoničarsko društvo za električna, prometna i industrijska preduzeća u Zemunu
• Dobrovoljno vatrogasno društvo
• Društvo Srpski kasino u Zemunu
• Društvo Svetog Save za potpomaganje siromašnih učenika i učenica
• Evangelističko društvo za njegu siročadi Siloah
• Francusko društvo u Zemunu
• Gospodarsko društvo kao zadruga u Zemunu, marvogojstveni odsjek
• Gradjanska čitaonica
• Hrvatska čitaonica
• Hrvatski Sokol
• Hrvatsko obrtničko i trgovačko pjevačko društvo
• Hrvatsko pjevačko društvo »Odjek«
• Industrijsko i trgovačko deoničarsko društvo Drina
• Israelitische Frauenvereines in Semlin
• Lovačko društvo u Zemunu
• Mađarska čitaonica
• Njemačko gombalačko društvo
• Njemačko pjevačko društvo
• Radničko obrazovno društvo
• Slavenska zajednica u Zemunu
• Srpska ratarska gornjo-varoška crkvena pjevačka zadruga
• Srpska zanatlijska pevačka i prosvetna zadruga u Zemunu
• Srpska zemunska trgovačka omladina
• Srpski soko
• Streljačko društvo
• Učiteljsko društvo za grad Zemun
• Udruženje fijakerista
• Udruženje hrvatskih državnih umirovljenika te udova i siročadi
• Udruženje zemunskih zanatlija u Zemunu
• Vatrogasni i gasilački red
• Zadruga svratištara, gostioničara, krčmara i kavanara za kotar
• Zadruga za potpomaganje siromašnih i vrijednih učenika kr. realne gimnazije
• Zemunski akademski sport klub
• Zemunski akademski športski klub
• Zemunski atletski klub
• Zemunski klub Šparta
• Zemunski srednjoškolski klub Vitez

Poznate osobe vezane uz Zemun, bilo time što su se rodile, ili živile i radile u Zemunu.

• Rudolfo Franjin Magjer, hrv. pisac
• Dora Pfanova, hrv. književnica
• Josip Kulundžić, hrv. pisac i kaz. redatelj
• Petar Šimunić, hrv. povjesničar
• Vilim Korajac, hrv. novelist i satiričar
• Petar Papp, hrv. slikar i autor prvih crtanih filmova u Hrvatskoj
• Nada Tončić, hrv. sopranistica
• Franjo Fugger, hrv. veterinar, voćar, kulturni radnik
• Nikola Fugger, hrv. pravnik i političar
• Stjepan Barić, hrv. političar i publicist, visoki državni dužnosnik
• Franjo Šram, hrv. skladatelj, orguljaš, zborovođa, dirigent i srednjoškolski profesor, znanstveni i prosvjetni djelatnik
• Simeon Baltić, srp. slikar iz Hrvatske
• Adam Filipović
• Aleksandar Badaj
• Mato Ivić
• Branko Živković, starješina Sokolskog društva Zemun, ravnatelj gimnazije u Zemunu, umro 5. 5. 1937. godine

• HNV Republike Srbije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2011. (Wayback Machine) Mario Bara: Hrvati u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Zemun

• (srp.) Zemun – službene stranice općine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. studenoga 2016. (Wayback Machine)
• (srp.) Grad Beograd
• Hrvatska revija br. 4/2004. Vlatko Rukavina: Hrvatska strana Zemuna
• Hrvatska riječ Dario Španović: Hrvatski doprinos zemunskom naslijeđu, 29. svibnja 2009.