Quito

Quito
	San Francisco de Quito
	; Panorama Quita s Pichinchom u pozadini
	; Zastava ; Grb
	Nadimak: Luz de América ("Svjetlost u Americi"); La carita de Dios ("Božje lice")
Država	Ekvador
Pokrajina	Pichincha
Osnutak	6. prosinca 1534.
Osnivač	Sebastián de Benalcázar
	Vlast
• Gradonačelnik	Pabel Muñoz
	Površina
• Ukupna	352 km²
Visina	2.850 m
Koordinate	0°15′S 78°35.24′W / 0.250°S 78.58733°W
	Stanovništvo (2019)
• Entitet	1.978.376; (4.599,84/km²)
• Metropolitansko područje	2.700.000
Vremenska zona	UTC-5 (UTC-5)
• Ljeto (DST)	UTC-5 (UTC-5)
Poštanski broj	1701
Pozivni broj	593 2
UNESCO-ova svjetska baština	Grad Quito
Godina uvrštenja	1978.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv
Ugroženost	-
Poveznica	UNESCO
Stranica	www.quito.gob.ec
	Quito

Quito (kečuanski: Qui-To, što znači "mjesto u središtu svijeta") je glavni grad Ekvadora i pokrajine Pichincha, te političko, kulturno i financijsko središte države.

Osnovali su ga Španjolci 1534. godine na mjestu starijeg Inka naselja Inga. Stara gradska jezgra izgrađena je u kolonijalnom stilu zbog koje je Quito (istovremeno s Krakovom u Poljskoj - Popis mjesta svjetske baštine u Europi) bio prvi grad koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1978. godine^[1] kao "najmanje izmijenjen španjolski kolonijalni grad iz 16. stoljeća u Novom svijetu".

Miguel de Santiago, *Čudo Gospe Guápula*, ulje na platnu iz 17. st. s prikazom Quita

Zemljopisne odlike

Quito se nalazi 25 kilometara južno od ekvatora, u malenoj dolini rijeke Guayllabamba u zapadnim Andama, na nadmorskoj visini od 2.850 metara, što ga čini drugim najvišim glavnim gradom na svijetu. On je drugi po veličini grad u Ekvadoru, poslije Guayaquila. Spomenik koji označava ekvator lokalni stanovnici zovu „središte zemlje“ (la mitad del mundo). Moderne četvrti se šire na istočnim obroncima stratovulkana Pichincha (visine 4.794 m) koji je posljednji put erumpirao 1999. godine.

Zahvaljujući nadmorskoj visini i položaju, klima u Quitu je umjerena do hladna, uglavnom konstantna tijekom cijele godine, s najvišom temperaturom od 21º Celzijusa. U Quitu postoje samo dva godišnja doba, ljeto (suho razdoblje) i zima (kišno razdoblje).

Povijest

Arheološki nalazi su potvrdili kako je ovo područje bilo naseljeno još oko 900. pr. Kr. Još tada je imalo veliku važnost zbog strateškog položaja raškršća nekoliko trgovačkih putova i mjesto intenzivne trgovine.

Ime grada je izvedeno od naroda Quitu koji su naseljavali ovo područje mnogo prije španjolskog osvajanja. God. 1533., Sebastian Benalcazar je mirno osvojio svoj rodni grad koji je do tada bio prijestolnicom naroda Sejrisa i Inka, te je 1541. godine postao i prijestolnicom španjolske kolonije. San Francisco de Quito je ostao glavni grad pokrajine ili predsjedništva Quito do kraja španjolske kolonijalne vladavine.

Franjevački red se prvi uspostavio u Quitu i odmah počeo graditi samostan koji je postao središte obrazovanja i umjetnosti sa svojom školom slikarstva i kiparstva. Uslijedili su augustinci, dominikanci i isusovci koji su svojim samostanima naknadno oblikovli izgled grada u baroknom stilu.

God. 1822. general Antonio José de Sucre je u Quitu prolasio neovisnost Ekvadora i grad je postao političko i gospodarsko središte sve do 20. stoljeća.

Grad je pretrpio više potresa od kojih je najveća šteta nastala 1797., 1859. i 1917. godine.

Znamenitosti

Quito je izgrađen na neravnom terenu prosječenom s dva duboka klanca (quebradas), od kojih je jedan gotovo u potpunosti premošten kako bi se sačuvala pravilna mreža ulica i koristi se kao jarak koji vodi višak vode s ulica sve do doline Tumbaco. U gradu se nalazi 57 crkava.^[2]

Usprkos razarajućem potresu iz 1917. godine, Quito je najočuvanije i najmanje izmijenjeno povijesno središte Latinske Amerike. Samostani sv. Franje (San Francisco) i sv. Dominika (Santo Domingo), te crkva i isusovački kolegij La Compañía, svojim raskošnim interijerima su čisti primjer tzv. "Barokne škole Quita" koja je spoj španjolske, talijanske, maurske i flamanske umjetnosti s indijanskim domorodačkim utjecajima.

Na sjeveru Quita se nalazi park Ejido u novom gradu (Mariscal) gdje se nalazi i Nacionalni muzej, Ekvadorska banka i brojni restorani, a odakle vodi put na sjever do Međunarodne zračne luke Mariscal Sucre.

Od 2005. godine, zapadno od grada nalazi se i žičara s gondolama koja vodi do Telefériqa, jednog od vrhova Pichincha visine 4100 m. Odatle posjetitelji imaju jedinstven pogled na grad i cijelu dolinu.

Predsjednička palača (Palacio de Carondelet)
Crkva sv. Franje
Crkva sv. Dominika
Pročelje isusovačke crkve La Compañía
Pročelje isusovačke crkve La Compañía
Panorama Quita

Gradovi prijatelji

Grad Quito je zbratimljen sa sljedećim gradovima:

Park Arbolito u Quitu

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Quito

↑ Grad Quito na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 18. siječnja 2012.
↑ Artur Lundkvist-Vulkanski kontinent: put kroz Južnu Ameriku, Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb 1960., str. 93.

Vanjske poveznice

Informacije o gradu Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. prosinca 2011. (Wayback Machine) (njem.)
Službena stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2006. (Wayback Machine) (šp.)

[1] Grad Quito na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 18. siječnja 2012.

[2] Artur Lundkvist-Vulkanski kontinent: put kroz Južnu Ameriku, Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb 1960., str. 93.

[1]

[2]