Shiretoko

Shiretoko
Poluotok
Satelitska snimka poluotoka
Topografska karta poluotoka
Položaj
Koordinate	44°03′N 145°06′E / 44.05°N 145.1°E / 44.05; 145.1 (WD)
Država	Japan
Poluotok Shiretoko na zemljovidu Japana
Svjetska baština – UNESCO
Shiretoko
Država	Japan
Godina uvrštenja	2005. (29. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	ix, x
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1193

Poluotok Shiretoko (japanski: 知床半島, Shiretoko-hantō) je najistočniji poluotok na sjevernom glavnom japanskom otoku, Hokaidu. Poluotok je okružen Ohotskim morem i odvojen je od ruskog otoka Kunašira uskim tjesnacem Nemuro, a upravno je uzdužno podijeljen između gradova-općina Rausu (pod-pokrajina Nemuro) i Shari (pod-pokrajina Okhotsk).

Ime mu dolazi od ainu izraza sir etok, što znači "kraj svijeta" ili "mjesto gdje zemlja odlazi".^[1]

Poluotok je dug oko 70 km, a u svojoj osnovi, gdje je najširi, ima širinu od 25 km; te ima površinu od oko 1.230 km². Niz poluotok se pruža nekoliko vulkana, kao što su planina Shiretoko, Unabetsu i Iō, koji pripadaju vulkanskom gorju Chishima,^[2] i zbog njihovih djelovanja nastalo je nekoliko termalnih izvora (onsen). Najslavniji je termalni slap Kamuiwakka (カムイワッカの滝, Kamuiwakka-no-taki), što znači "Voda bogova" na ainu. Šume su uglavnom mješavina umjerenih i podalpskih šuma, a glavne vrste su: sahalinska jela (Abies sachalinensis), Ermanova breza (Betula ermanii) i mongolski hrast (Quercus mongolica).

Rt Shiretoko i njegovo okolno more, koji pripadaju Nacionalnom parku Shiretoko (površine 711 km², a osnovanog 1964.), su 2005. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji^[3] jer "predstavlja izvanredan primjer interakcije morskih i kontinentalnih ekosustava, ali i izvanredne produktivnosti zbog sezonskog nastanka ledenjaka koji su najjužnije takve tvorevine na sjevernoj polutki.^[4] Veliki broj raznolikih vrsta su endemske ili ugrožene, kao što je Blakinstonska riblja sova (Bubo blakistoni) i neke ptice selice, te neke vrste lososa; a od morskih životinja Stellerova medvjedica (Eumetopias jubatus) i 13 od 14 ukupno vrsta kitova.

• 
  Rt Shiretoko
• 
  Goko jezera
• 
  Slap Kamuiwakka
• 
  Slap Kamuiwakka
• 
  Planina Rausu s planine Io
• 
  Grad Rausu
• 
  Vrhovi kod Sharija
• 
  Slap Oshinkoshin

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Shiretoko

• Video na službenim stranicama UNESCO-a (engl.)
• Svjetski dan ptica selica (engl.)

v • u Svjetska baština u Japanu Kulturna baština (20) Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.) Prirodna baština (5) Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa (2021.) • Otoci Ogasawara (2011.) • Bukova šuma na planini Shirakami-Sanchi (1993.) • Shiretoko (2005.) • Šuma cedrova na Yakushimi (1993.) Nematerijalna svjetska baština (20) Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.) 1  Svjetska baština više zemalja [1]