Jarilo
Jarilo (drugi hrvatski nazivi: Juraj, Zeleni Jura; poljski: Jaryło; ruski: Ярило) je u slavenskoj mitologiji i vjeri bog vegetacije i bog koji hoda kroz godinu.[1]
Po mitološkoj priči on je Perunov i Mokošin deseti sin, kojega je bog Veles oteo čim je rođen, za novu godinu (koja je starim Slavenima padala na zadnji mladi mjesec pred proljetnu ravnodnevnicu) te je odveden u podzemlje gdje je odrastao uz Velesove kćeri. Čim je stasao u snažnog mladića, a to je u božanskom svijetu za boga vegetacije jako kratko vrijeme, on napušta Velesovo podzemlje u vlažnim korijenima Stabla svijeta, te se želi oženiti, a za ženu će zatražiti sebi jednaku djevojku. "Sinu" vrhovnog boga jednog svijeta, ravnopravna je samo kćer vrhovnog boga drugog svijeta. Tako on kreće na put prema Perunovom dvoru. A da dođe do svog oca, za kojega i ne zna da mu je otac, mora proći cijelo Stablo, dakle, i kroz svijet ljudi i kroz svijet životinja smještenih u njegovoj krošnji. Njegov dolazak u naš svijet donosi proljeće - novu snagu, preporođenje vegetacije i radost života.[1]
Jedna od hrvatskih jurjevskih ophodnih pjesama: "Pisan Vuzem prošao, zelen Juraj došao, Iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte, Juru zelenoga! Kuda Jura odi, tuda polje rodi. "[1]
Jarilo predstavlja oblik od mila svečanoga Jarovitъ.[2] Praslavenskim pridjevom jarъ izriče se da je nešto obilježeno mladom životnom silom, žestokom silom rasta. Ta sila nije shvaćena apstraktno, nego arhajski konkretno. Ta se sila očituje u određeno doba godine, u proljeće. Ona je proljetna sila. Njome se otvara ljeto, obilježuje godina kao svojim početkom. I tako se to odvija oduvijek i zauvijek u beskonačnom kružnom ponavljanju. Poimenčen, taj pridjev u sva tri svoja roda: jarъ, jara i jaro znači 'proljeće', 'toplina', 'žestina', 'mlada godina' itd. Tako je u hrvatskom i srpskom potvrđena imenica jâr (m.) i u poljskom jar, te ukrajinski dijalektno йар, sve 'proljeće'. No hrvatski i srpski jâr (m.) znači i 'gnjev', 'žestina'. Isto to znači i staroruski яръ. Ruski pak dijalektno яр znači 'oganj', 'žar', 'pepeo'. Tu se razgovjetno ocrtava prvotno značenje poimeničnog praslavenskoga jarъ. Praslavensko jarъ može se odnositi podjednako i na životinjsku i biljnu mladu snagu rasta.[2]
Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskih jurjevskih ophoda i pjesama. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka s bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u ljevici mu je klasje.
| ||||||||||||||||||||||||||||||