Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Archaeopteryx

Izvor: Wikipedija
Archaeopteryx
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Archaeopterygiformes
Porodica:Archaeopterygidae
Rod:Archaeopteryx
Meyer, 1861.
Vrste
A. lithographica Meyer, 1861.
Sinonimi
Baze podataka

Archaeopteryx je najpoznatiji rod pticolikih dinosaura. Naziv joj dolazi od starogrčke riječi ἀρχαῖος (archaios) što znači drevna i πτέρυξ (pteryx) što znači pero ili krilo.

Živjela je u razdoblju kasne jure, prije oko 150-145 milijuna godina, kada je Njemačka bila veliko otočje u plitkom tropskom moru, te se nalazila bliže ekvatoru.

Bila je sličnog oblika i veličine kao svraka. Bila je duga oko 30 cm, a teška 300-500 grama. Imala je raspon krila od 50 cm. Kljun joj je bio dug.

Paleobiologija

[uredi | uredi kôd]

Perje

[uredi | uredi kôd]
Slika berlinskog primjerka Archaeopteryxa iz 1880. koja pokazuje perje nogu

Primjerci Archaeopteryxa su očit dokaz da je ova ptica imala dobro razvijeno letno perje. Bilo je izrazito asimetrično i imalo je strukturu kao i letno perje modernih ptica. Repno perje bilo je manje asimetrično, također u skladu sa suvremenim pticama. Palac, međutim, nema pokretne rese na perju.

Perje na tijelu manje dobro je dokumentirano i samo je pravilno istražen berlinski primjerak. Na berlinskom primjerku postoje "hlače" na dobro razvijenom perju nogu; neka od tih pera imaju osnovne obrisne strukture perja, ali malo je rastavljenije, ali je u nekim dijelovima perje čvrsto i može podržavati let.[1]

Postojao je sloj konturnog perja koje prolazi uzduž leđa i slično je onom konturnom perju tijela modernih ptica, bivajući simetrično i čvrsto, ali ne kruto kao perje povezano s letom.

Fosili

[uredi | uredi kôd]

Dosad je nađeno deset fosilnih uzoraka Archaeopteryxa i jedno pero. Prvo je 1860. u blizini Solnhofena (Njemačka) nađeno pero ove ptice, a opisao ga je godinu kasnije njemački znanstvenik Christian Erich Hermann von Meyer. Svi ostali ostaci arheopteriksa su pronađeni također u blizini Solnhofena. Prvi kostur je nađen 1861.

Sličnost s dinosaurima i suvremenim pticama

[uredi | uredi kôd]

Smatra se da je Archaeopteryx prijelazni oblik između ptica i dinosaura, te ima veliku ulogu u proučavanju podrijetla ptica i dinosaura. Kao i dinosauri, imao je mnogo zašiljenih zubi u čeljustima, rep dug oko 30 cm s 20-23 kralježaka i kandže na prednjim nogama. Neki fosili pokazuju da je imala i stopala poput njih.[2] Međutim, imala je i osobine današnjih ptica kao što su perje, tanke kosti prednjih nogu i krila. Iako je imala krila, njene letačke sposobnosti nisu dosad dokazane, iako neka istraživanja pokazuju da je imala sve fizičke i moždane predispozicije za letenje.

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]
Netočna ilustracija Archaeopteryxa koju je naslikao Heinrich Harder, nastala oko 1916.

Najpoznatija je rana ptica, pa je time dobila dosta pozornosti. Njezin prepoznatljiv izgled i veliko zanimanje javnosti učinli su je obilježjem svjetske popularne kulture.

Glavni asterodni pojas otkriven 1991., 9860 Archaeopteryx, dobiva ime u čast ovog roda.[3]

Jedno od "najčudnijih" Archaeopteryxovih pojavljivanja u popularnoj kulturi je djelo Alfreda Jarrya iz 1897. Ubu cocu, ou l'Archéopteryx, koje uključuje Archaeopteryxa kao jako značajan lik.[4]

Druga knjiga iz serije knjiga za djecu Time Machine, Search for Dinosaurs, vraća čitača u razdoblje mezozoika, da nađe i fotografira Archaeopteryxa.[5]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. http://www.bioone.org/doi/abs/10.1666/04014.1
  2. http://news.nationalgeographic.com/news/2005/12/1201_051201_archaeopteryx_2.html
  3. http://ssd.jpl.nasa.gov/sbdb.cgi?sstr=9860
  4. Buffetaut, E. (1985). The strangest interpretation of Archaeopteryx In: Hecht, M.K.O.; Ostrom, J.H.; Viohl, G. & Wellnhofer, P. (eds.) The Beginnings of Birds: Proceedings of the International Archaeopteryx Conference: 369-370. Eichstätt, Freunde des Jura-Museums Eichstätt.
  5. Bischoff, David; Search for Dinosaurs (Time Machine, No. 2); published 1984 by Bantam Books; introduction