Bangladeš

Do 15. augusta 1947. historija Bangladeša pripadala je prošlosti pokrajine Bengal. Nakon diobe indijskog potkontinenta 1947, teritorij današnjega Bangladeša (istočni Bengal) dodijeljen je Pakistanu kao istočna pokrajina, tj. Istočni Pakistan (većinom hinduistički zapadni Bengal pripao je Indiji). Ekonomsko-političkoj prevlasti zapadnog dijela Pakistana nad istočnim protivila se Awami-liga Sheikha Mujibura Rahmana. Nastala je 1954. kao pokret za autonomiju, a ubrzo je zahtijevala nezavisnost, zbog čega je Rahman bio zatvoren. Na izborima 1970. Awami-liga je dobila prevlast u pokrajinskom i saveznom parlamentu. Predsjednik Pakistana Yahya Kan i vođa utjecajne Pakistanske narodne stranke Zulfikar Ali Buto početkom 1971. neuspješno su pregovarali s Rahmanom o statusu Istočnoga Pakistana. Yahya Kan je odgodio zasjedanje novoga parlamenta, zabranio je Awami-ligu, a Rahman je ponovno bio zatvoren i osuđen na smrt. Vodstvo Awami-lige u izbjeglištvu, u Kolkati, osnovalo je privremenu vladu i 10. aprila 1971. donijelo deklaraciju o nezavisnosti Bangladeša. Bengalsko stanovništvo je pružalo otpor vlastima Pakistana (gerilski pokret Mukti Bahini borio se za neovisnost od kraja 1970).

Oružani odgovor pakistanske vojske potaknuo je građanski rat u kojem je poginulo nekoliko stotina hiljada Bengalaca, dok ih je više od 10 miliona izbjeglo u indijski Zapadni Bengal. U sukobe je bila uključena i Indija, čija je vojska, uz podršku bengalskih gerilaca, Bangladešu donijela nezavisnost. Početkom 1972. Rahman je pušten iz zatvora u Pakistanu i postao predsjednik vlade Bangladeša. Pakistan je priznao Bangladeš 1974, a iste Rahman je proglasio vandredno stanje pa je 1975. postao predsjednik države s neograničenim ovlastima. Krajem 1975. izgubio je podršku vojske pa je s dijelom porodice ubijen, a predsjednik je postao Muštaq Ahmed.^[10]

 

Bangladeš je izrazito nizinska zemlja koja zauzima područje donjeg toka i najveći dio zajedničke delte Brahmaputre i Gangesa.^[11] Leži između 20° i 27° sjeverne geografske širine, i 88° i 93° istočne geografske dužine. Gotovo u potpunosti je okružen susjednom Indijom i dijeli malu granicu s Mjanmarom na jugoistoku, iako se nalazi vrlo blizu Nepala, Butana i Kine.

Država je podijeljena na tri regije. Većim dijelom zemlje dominira plodna delta Gangesa, najveća riječna delta na svijetu.^[12] Sjeverozapadni i središnji dio zemlje čine visoravni Madhupur i Barind. Sjeveroistok i jugoistok su dom zimzelenih brda.

Delta Gangesa formirana je ušću rijeka Gangesa (lokalni naziv Padma ili Pôdda), Brahmaputre (Jamuna ili Jomuna) i Meghna i njihovih pritoka. Ganges se ujedinjuje sa Jamunom (glavni kanal Brahmaputre) i kasnije se spaja sa Meghnom, te se konačno uljeva u Bengalski zaliv.

Bangladeš je pretežno bogato plodno ravno zemljište. Većina je ispod 12 m nadmorske visine, a procjenjuje se da bi oko 10% njenog zemljišta bilo poplavljeno ako bi se nivo mora povećao za 1 m.^[13] 12% zemlje je pokriveno brdskim sistemima. Močvare Haor u zemlji su od značaja za globalnu nauku o životnoj sredini. Najviša tačka u Bangladešu je Saka Haphong, koja se nalazi blizu granice sa Mjanmarom, sa nadmorskom visinom od 1.064 m.^[14] Ranije su se najvišim smatrali Keokradong ili Tazing Dong.

Šumski pokrivač čini oko 14% ukupne površine zemljišta, što je ekvivalentno 1.883.400 hektara (ha) šume 2020, što je manje u odnosu na 1.920.330 hektara (ha) iz 1990. Od šuma koje se prirodno obnavljaju 0% je prijavljeno kao primarne šume (sastoje se od autohtonih vrsta drveća bez jasno vidljivih indikacija ljudske aktivnosti), a oko 33% šumske površine nalazi se u zaštićenim područjima. Za 2015. prijavljeno je da je 100% šumske površine u javnom vlasništvu.^[15][16]

Bangladeš se naziva "Zemljom rijeka",^[17] jer je dom za preko 57 prekograničnih rijeka, najviše od bilo koje nacionalne države. Pitanja vode su politički komplikovana jer se Bangladeš nalazi nizvodno od Indije.^[18] Riječnu mrežu Bangladeša čini oko 700 rijeka. Ove rijeke formiraju pet većih riječnih sistema: Jamuna-Bramaputra, Padma-Gang, Suma-Megna, Padma-Megna i Karnapuli. Najveći dio teritorije Bangladeša zauzimaju riječni sistemi koji su se formirali oko rijeka Ganges i Brahmaputre. Delta koju ove dvije rijeke sa njihovim pritokama prave na ulazu u Bengalski zaliv je najveća delta na svijetu. Usljed razgranatosti riječne mreže u Bangladešu zemljište je izuzetno ravno i veoma plodno. Ove aluvijalne ravne zauzimaju oko 80 % teritorije Bangladeša i formiraju cjelinu koja se naziva Bangladeška ravnica. Ipak, s obzirom da se ravnica najvećim dijelom nalazi u nivou mora, često dolazi do poplava.

 

Bangladeš ima tropsku monsunsku klimu koju karakterišu visoke temperature i velika vlažnost. Postoje tri godišnja doba: toplo ljeto (od marta do juna), sezona monsuna (od juna do novembra), i blaga zima (od decembra do februara). Za vrijeme sezone monsuna padne čak 80 % godišnje količine padavina. Najhladniji mjesec je januar sa dnevnim temperaturama koje se kreću oko 26˚C, dok je april najtopliji mjesec kada se temperature kreću od 33˚C do 36˚C. Zemlja nikada nije zabilježila temperaturu zraka ispod 0 °C, s rekordno niskom temperaturom od 1,1 °C u sjeverozapadnom gradu Dinajpuru 3. februara 1905.^[19]

Usljed jakih vjetrova, teritoriju Bangladeša skoro svake godine pogađaju prirodne nepogode: tropski cikloni, tornada i plimski talasi.^[20] Cikloni 1970. i 1991. bili su posebno razorni, pri čemu je potonji ubio oko 140.000 ljudi.^[21]

U septembru 1998. Bangladeš je doživio najteže poplave u modernoj historiji, nakon čega je dvije trećine zemlje bilo polavljeno, uz broj poginulih od 1.000.^[22] Kao rezultat različitih inicijativa na međunarodnom i nacionalnom nivou u smanjenju rizika od katastrofa, ljudska šteta i ekonomska šteta od poplava i ciklona su se smanjili tokom godina.^[23] Poplave u Južnoj Aziji 2007. opustošile su područja širom zemlje, ostavivši pet miliona ljudi raseljeno, a smrtno je stradalo oko 500.^[24]

Bangladeš je prepoznat kao jedna od zemalja najosjetljivijih na klimatske promjene.^[25][26] Tokom jednog stoljeća, 508 ciklona je pogodilo regiju Bengalskog zaliva, od kojih se 17 posto vjeruje da je došlo do kopna u Bangladešu.^[27] Očekuje se da će se prirodne opasnosti koje dolaze od povećanih padavina, porasta nivoa mora i tropskih ciklona povećati kako se klimatske promjene mijenjaju, a svaka od njih ozbiljno utiče na poljoprivredu, sigurnost vode i hrane, zdravlje ljudi i sklonište.^[28] Procjenjuje se da će do 2050. porast nivoa mora od 90 cm potopiti oko 20 posto kopna i raseliti više od 30 miliona ljudi.^[29] Kako bi se riješila prijetnja porasta nivoa mora u Bangladešu, pokrenut je Plan Bangladeš Delta 2100.^[30][31]

 

Političko-pravni sistem Bangladeša je uređen na osnovu Ustava iz 1972. Bangladeš se ovim Ustavom proglašava za narodnu, demokratsku, socijalističku i sekularnu državu. Ustav je suspendovan 1982. usljed vojnog puča i ponovo vraćen na snagu 1986. Od 1972. pa do danas, osnovni tekst Ustava nije značajno mijenjan, osim što je zaključno sa 2011. usvojeno petnaest amandmana.

Izvršna vlast je sastavljena od predsjednika države i vlade na čelu sa premijerom. Cjelokupna moć izvršne grane vlasti u Bangladešu je skoncentrisana u vladi koju vodi premijer. Predsjednik imenuje za premijera onog člana parlamenta koji ima podršku skupštinske većine za formiranje vlade. Zakonodavnu vlast u zemlji vrši jednodomi parlament. Parlament ima 300 članova koji se biraju na madnat od 5 godina. Ustavnim amandmanom iz 2011. 50 mjesta u parlamentu je rezervisano za žene. Parlament funkcioniše sve dok je izvršna vlast u stanju da obezbjedi podršku skupštinske većine. Onog trenutka kada neki zakonski prijedlog ne može da bude izglasan usljed nedostatka potrebne većine, predsjednik može da raspusti parlament i raspiše nove parlamentarne izbore.

Pravosudni sistem Bangladeša se sastoji od Vrhovnog suda, nižih sudova i općih sudova. Predsjedavajućeg Vrhovnog suda, kao i ostale sudije ovog suda, imenuje predsjednik države. Vrhovni sud Bangladeša ima nadležnost ne samo da interpretira zakone koje donosi parlament, već i da ih proglasi ništavim ukoliko oceni da ti zakoni štete fundamentalnim pravima građana.

Bangladeš je podijeljen na sedam administrativnih oblasti, nazvanih po njihovim sjedištima. One su podijeljene u okruge. U Bangladešu postoji 64 okruga, a svaki od njih je podijeljen na upazile ili thane. Najveća administrativna oblast je Chittagong, dok je Dhaka najnaseljenija.

Barisal Chittagong Dhaka Khulna

Mymensingh Rajshahi Sylhet Rangpur

 

Bangladeš je jedna od najsiromašnijih država na svijetu. Preko 40% stanovništva Bangladeša zarađuje manje od 1 dolara dnevno. Sa druge strane, Bangladeš od 1996. uspijeva da bilježi stabilan i značajan privredni rast, i to uprkos političkoj nestabilnosti, slaboj infrastrukturi i sporoj primjeni paketa ekonomskih reformi. Tokom posljednjih nekoliko godina vrijednost rasta realnog bruto domaćeg proizvoda (GDP) je iznosila od 5 do 7 %. U 2011. realni bruto domaći proizvod (GDP) je iznosio 6.7 % Više od polovine vijrednosti GDP se dobija iz sektora usluga. Najveći procenat Bangladežana, čak 45 % je zaposlen u poljoprivrednom sektoru.

Bangladeš je jedan od najvećih svjetskih proizvođača: riže (4. mjesto u svijetu), krompira (11.), mango (9.), ananasa (16.), tropskog voća (5.), luka (16.), banana (17.), jute (2.), čaj (11.). Tri četvrtine prihoda u izvozu dobijaju, zapravo, od tekstilnih proizvoda. Rangirani su kao 4-ti najveći izvoznik odjeće u svijetu.

Prepreke razvoju su: česti cikloni i poplave, neefikasne firme u državnom vlasništvu, loše upravljanje lukama, višak radne snage, neefikasna upotreba energije, posebno prirodnog gasa. Ostali nedostaci su: nedostatak električne energije, spora primjena ekonomskih reformi, politička trvenja i korupcija. Svjetska banka izvještava da je Bangladeš, uprkos nedaćama, ostvarivao prosječan godišnji rast od 5%, računajući od 1990.

U Bangladešu je primjetan porast i razvoj srednje klase, kao i njegove potrošačke industrije. Finansijska institucija Goldman Sachs je ovu zemlju proglasila kao jednu od "Sljedećih 11 (Next Eleven)", zajedno sa Egiptom, Indonezijom, Vijetnamom i drugih sedam država, u smislu očekivanog razvoja privrede.

Međunarodne korporacije i lokalne velike kompanije mnogo ulažu u razvoj privrede, između ostalih: Beximco, Square, Akij Group, Ispahani, Navana Group, Transcom Group, Habib Group, KDS Group, Dragon Group, kao i Unocal Corporation i Chevron. Sektor prirodnog gasa je prioritet.

 

Prema popisu stanovništva iz 2022, Bangladeš ima 165,1 milion stanovnika,^[1] i osma je zemlja po broju stanovnika na svijetu, peta najnaseljenija zemlja u Aziji i najgušće naseljena velika zemlja na svijetu, sa glavnom gustinom naseljenosti od 1.265 ljudi/km² od 2020.^[32] Njegova ukupna stopa fertiliteta (TFR), nekada među najvišima u svijetu, doživjela je dramatičan pad, sa 5,5 u 1985. na 3,7 u 1995, na 2,0 u 2020.^[33] što je ispod zamjenskog fertiliteta od 2,1 .^[34] Većina stanovnika živi u ruralnim područjima, sa samo 39% stanovništva koje živi u urbanim područjima od 2021.^[35] Ima srednju starost od otprilike 28 godina, sa 26% ukupne populacije starosti 14 ili manje godina,^[36] i samo 5% starosti od 65 i više godina.^[37]

Bangladeš je etnički i kulturno homogeno društvo, jer Bengalci čine 99% stanovništva.^[38] Regija Chittagong Hill Tracts doživjela je nemire i pobunu od 1975. do 1997. u pokretu za autonomiju od strane autohtonog naroda. Iako je mirovni sporazum potpisan 1997, regija je i dalje militarizovana.^[39] Zaglavljeni Pakistanci koji govore urdu dobili su državljanstvo od strane Vrhovnog suda 2008.^[40] Bangladeš također ugošćuje preko 700.000 Rohinja izbjeglica od 2017, što ga čini jednom od najvećih izbjegličkih populacija na svijetu.^[41]

 

Prema Ustavu Bangladeša, islam je državna religija. Država je prvobitno (od sticanja nezavisnosti 1972. ) bila definisana kao sekularna, da bi 1977. bio donijet Ustavni amandman kojim je sekularizam zamijenjen islamom. Sljedećim amandmanom iz 1988. islam je proglašen za državnu religiju. Ipak, posljednji amandman koji je usvojen 2011. uspostavio je sekularizam kao osnovni princip države, ali je istovremeno zadržao islam kao državnu religiju.

Prema religijskom opredjeljenju, sunitski muslimani čine 90 % ukupnog stanovništva Bangladeša, dok hindusi čine oko 9 % stanovništva. Rimokatolički krišćani i budisti čine preostalih 1 % stanovništva. U Bangladešu također postoje i male grupe šiita, sika, animista i ahmada, ali ove grupe nisu brojnije od 100 hiljada ljudi. Nema podataka o prisustvu značajnije jevrejske zajednice.

Zvanični jezik Bangladeša je bengalski. Preko 95 % stanovništva Bangladeša govori bengalski jezik, ali srednja i viša klasa koristi i engleski kao drugi jezik. Engleski se takođe koristi na fakultetima i u pravnom sistemu zemlje. Zakoni u Bangladešu su sve do 1987. bili pisani na engleskom i nisu prevođeni na bengalski. Zajednica Bihara koristi urdu jezik, s obzirom na njihovo indijsko porijeklo.

• Vlada Bangladeša