Wiedemann–Steinerov sindrom

Wiedemann–Steinerov sindrom (Sindrom hipertrihoza–nizak rast–dismorfologija lica–zastoj u razvoju)[1]
Model nasljeđivanja autosomno dominantnih svojstava Oblast: Medicinska genetika
Klasifikacija i vanjski resursi

Wiedemann–Steinerov sindrom je rijedak genetički poremećaj koji uzrokuje zaostajanje u razvoju, neobične crte lica, nizak rast i smanjenje mišićnog tonusa (hipotonija) . Svi do sada prijavljeni slučajevi su sporadični.^[2] Sindrom je prvobitno opisao Hans-Rudolf Wiedemann, 1989^[3] Genetičku osnovu za sindrom identifikovala je dr. Wendy D. Jones 2012. godine.^[4]

Karakteristike opisane u Wiedemann-Steinerovom sindromu uključuju:^[5]

• Nizak rast
• Zaostajanje u razvoju
• Nizak tonus mišića (hipotonija) posebno u dojenčadi
• Karakteristične crte lica
• Dlakavi laktovi (hypertrichosis cubiti)

[Wiedemann–Steinerov sindrom može biti povezan s općim kašnjenjem u razvoju, poteškoćama sa spavanjem, složenošću hranjenja i probave, neobičnim crtama lica, niskim/sitnim rastom, hipotonijom, problemima sa zubima, dlakavim laktovima, dugim trepavicama itd..^[6]

Wiedemann–Steinerov sindrom posljedica je mutacija gena MLL (također poznatog kao KMT2A) na dugom kraku hromosoma 11.^[4] Gen kodira enzim za modifikaciju histon pomaže u modificiranju ekspresije drugih gena.^[7] Stanje je autosomno dominantno, što znači da je potrebna samo jedna abnormalna kopija gena da bi osoba imala sindrom. U većini slučajeva do danas, mutacija se dogodila de novo —odnosno nijedan roditelj nije bio zahvaćen i mutacija je sporadična. Potomci onih sa WSS imaju 50% šanse da imaju WSS.^[6]

Mehanizam kojim mutacije u genu MLL uzrokuju fenotip Wiedemann-Steinerovog sindroma još uvijek nije poznat.

Ako se sumnja na Wiedemann–Steinerov sindrom, može se izvršiti analiza gena MLL. U suprotnom, može se dijagnosticirati pomoću sekvenciranja egzoma ili sekvenciranja cijelokupnog genoma.

Postoji ograničeno dijagnostičko testiranje u ovoj oblasti. Standardni skrining testovi koji se provode tokom trudnoća koji mogu dijagnosticirati sindrome kao što je Downov sindrom ne dijagnosticiraju WSS. Osim toga, osnovni genetički dijagnostički testovi koji se provode nakon rođenja ne uključuju testiranje na WSS. Sekvenciranje cijelog egzoma korišteno je za identifikaciju većine ljudi s WSS. Često medicinski profesionalci ne nude mogućnost testiranja kompletnog egzoma ili povezani troškovi nisu pokriveni osiguranjem ili zahtijevaju veliku participaciju koja ograničava da pogođeni obave testiranje. Često se pacijentima daju druga pogrešna medicinska objašnjenja ili manje specifična i šira dijagnoza, kao što su autizam i Rubinstein-Taybijev sindrom. Osim toga, kada osoba dostigne određenu dob ili fazu svog života, nakon što joj je pogrešno postavljena dijagnoza ili joj nije dijagnosticirana, on/ona može prestati tražiti odgovore na svoja medicinska ispitivanja i nevolje, što znači da možda nikada neće naići na formalnu dijagnozu WSS.<ref. name=":0"/> Bilo je i pacijenata sa Wiedemann–Steinerovim sindromom kojima je u početku pogrešno dijagnosticiran Kabukijev sindrom.^[8]

Ne postoji specifičan lijek ili tretman za Wiedemann–Steinerov sindrom. Djeca s ovim stanjem mogu imati koristi od niza pratećih tretmana kao što su fizioterapija, logoterapija, dopunska prehrana za lošu ishranu i posebna obrazovna podrška.

Oni koji su pogođeni Wiedemann-Steinerovim sindromom često primaju fizičke, profesionalne, govorne terapije, hranjenje i/ili terapije ponašanja, Hipoterapija i muzička terapija su također bile od pomoći onima koji su pogođeni WSS. Djeca školskog uzrasta pogođena WSS-om mogu imati koristi od pomoćnika jedan na jedan, modificiranih instrukcija i/ili posebnih dnevnih razreda.^[6]

Nekoliko stotina ljudi je dokumentovano sa ovim stanjem širom svijeta. Nekada se smatralo da ima incidenciju od 1/1,000.000, a neka istraživanja su sugerisala da bi incidenca mogla biti čak 1/40.000.

• WIEDEMANN–STEINER SYNDROME; WDSTS
• Wiedemann–Steiner syndrome