Rakova maglina
| Messier 1 | |||
|---|---|---|---|
 Rakova maglina | |||
| Podaci posmatranja Epoha: J2000,0 | |||
| Sazviježđe | Bik | ||
| Rektascenzija | 05h 34m 31.97s | ||
| Deklinacija | +22° 00′ 52.1″ | ||
| Udaljenost | 6.5 ± 1.6 kilo s.g. (2.0 ± 0.5 kilops) | ||
| Tip | Ostatak supernove | ||
| Prividne dimenzije | 420″ × 290″ | ||
| Prividna magnituda (V) | +8.4 | ||
| Karta | |||
 | |||
| |||
Rakova maglina (također poznata kao Messier 1, M1, NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u sazviježđu Bika. Maglinu je prvi posmatrao John Bevis 1731. godine, a 1758. godine Charles Messier uvrstio je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).
Porijeklo
[uredi | uredi izvor]Maglina je nastala kada je 4. jula 1054. godine eksplodirala supernova u sazviježđu Bika. Njenu pojavu su zabilježili kineski i arapski astronomi istovremeno.[1][2] Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći.[3] Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila Tip-2 supernova. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 sunčevih masa.
Zahvaljujući posmatranjima astronoma s Bliskog i Dalekog istoka ova maglica je bila prvi posmatrani astronomski objekt prepoznat kao supernova.[2]
Messier ju je primijetio 1758. godina kada je posmatrao sjajnu kometu. Kada je ugledao mislio je da se radi o još jednoj kometi. Prateći njen položaj kroz više noći uvidio je da se maglina ne pomiče što je dokazivalo da se ne radi o kometi. Da bi izbjegao dalje zabune odlučio je izraditi katalog maglina koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog gasa koji se polahko širi. Taj ovalni oblak gasa ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6,300 s.g. to odgovara dimenzijama od 11 s.g. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili hidrogena s primjesama karbona, kisika, neona, nitrogena, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernovih, sjajnije središe i optički pulsar. Upoređujući s ranijim fotografijama, otkrivena je i brzina širenja od 1500 km/s. Temperatura gasa je od 11,000 K do 18,000 K, a njegova gustina oko 1.300 čestica po cm3.[4]
Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine. X-zraci otkriveni su 1963. godine, a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su naučnici mislili da se radi o vanzemaljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.
Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo prečnika 28–30 km [5] koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja.[6] Period pulsiranja se polahko usporava zbog interakcije magnetnog polja s okolnom materijom. Danas se zna da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetna polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.
Zbog zračenja i blizine ekpliptike, M1 se često koristi prilikom okultacija. Tako je otkriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km.[7]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Note i reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Lundmark, K. (1921). "Suspected New Stars Recorded in Old Chronicles and Among Recent Meridian Observations". Publications of the Astronomical Society of the Pacific. 33: 225. Bibcode:1921PASP...33..225L. doi:10.1086/123101.
- ^ a b Mayall, N.U. (1939). "The Crab Nebula, a Probable Supernova". Astronomical Society of the Pacific Leaflets. 3: 145. Bibcode:1939ASPL....3..145M.
- ^ Collins, George W., II; Claspy, William P.; Martin, John C. (1999). "A Reinterpretation of Historical References to the Supernova of A.D. 1054". Publications of the Astronomical Society of the Pacific. 111 (761): 871–880. arXiv:astro-ph/9904285. Bibcode:1999PASP..111..871C. doi:10.1086/316401.
- ^ Fesen, R. A.; Kirshner, R. P. (1982). "The Crab Nebula. I - Spectrophotometry of the filaments". Astrophysical Journal. 258 (1): 1–10. Bibcode:1982ApJ...258....1F. doi:10.1086/160043.
- ^ Bejger, M.; Haensel, P. (2002). "Moments of inertia for neutron and strange stars: Limits derived for the Crab pulsar". Astronomy and Astrophysics. 396 (3): 917–921. arXiv:astro-ph/0209151. Bibcode:2002A&A...396..917B. doi:10.1051/0004-6361:20021241.
- ^ Harnden, F. R.; Seward, F. D. (1984). "Einstein observations of the Crab nebula pulsar". Astrophysical Journal. 283: 279–285. Bibcode:1984ApJ...283..279H. doi:10.1086/162304.
- ^ Mori, K.; Tsunemi, H.; Katayama, H.; Burrows, D. N.; Garmire, G. P.; Metzger, A. E. (2004). "An X-Ray Measurement of Titan's Atmospheric Extent from Its Transit of the Crab Nebula". Astrophysical Journal. 607 (2): 1065–1069. arXiv:astro-ph/0403283. Bibcode:2004ApJ...607.1065M. doi:10.1086/383521. Chandra images used by Mori et al. can be viewed here [1].
