Prato

Prato se prostire duž obala rijeke Bisenzio, 13 km sjeverozapadno od regionalnog centra Firenze.^[2]

Ne zna se točno kad se počeo formirati Prato, ali se zna da je u 11. vijeku prosperirao kao trgovište i centar manufakturne proizvodnje vunenih tkanina.^[2] Kasnije je počeo stagnirati kada je ušao u orbitu prosperitetne Firenze, pod čiju je vlast konačno potpao 1350. godine.^[2] Grad je opljačkala španjolska vojska 1512. za vrijeme kampanje kada je htjela vratiti dinastiju Medici na vlast u Firenzi.^[2] Prato je staro biskupsko središte, čija je historijska jezgra još i danas okružena bedemima iz 14. vijeka, a puna je građevina iz 13. i 14. vijeka.^[2]

 

 

Najveća znamenitost Prata je njegova katedrala San Stefano koja se počela graditi u romaničkom stilu 1211. (brod), a dovršena u gotičkom stilu od 1317. do 1320. kad joj je dodan transept koji je najvjerojatnije izveo Giovanni Pisano. Katedrala ima puno vrijednih djela Filippa Lippija, Andreje della Robbije i veličanstvenu propovjedaonicu, rad Donatella sa partnerom Michelozzom.^[2] Pored katedrale značajna je i crkva Santa Maria delle Carceri koju je između 1485. i 1493. podigao Giuliano da Sangallo, Carski dvorac podignut između 1237. i 1245. te Palazzo Pretorio (13–14. vijek) u kome se danas nalazi galerija slika.^[2]

Prato je još i danas važan centar proizvodnje vunenih tkanina, pored tog u gradu djeluje i cementara i nekoliko tvornica tekstilnih strojeva. Grad je dobro povezan željezničkim linijama sa Firenzom, Pistoiom i Bolognom.^[2]

 

Prato na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice grada (it)
• Prato na portalu Encyclopædia Britannica (en)