Zlatne Altajske planine

50°28′00″N 86°00′00″E / 50.46667°N 86.00000°E / 50.46667; 86.00000

Zlatno Altajsko gorje
Svjetska baština – UNESCO
Rusija Altajsko gorje Lokacija Zlatnog Altajskog gorja u Rusiji
Registriran:	1998. (24. zasjedanje)
Vrsta:	Prirodno i kulturno dobro
Mjerilo:	x
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Zlatno Altajsko gorje je naziv UNESCO-ve svjetske baštine koja se sastoji od planinskog vijenca Altaj, rezervata prirode Katun, Jezera Teleckoje (Озеро Телецкое), Planine Beluha (Белуха) i visoravni Ukok u središnjem Sibiru. Ovo područje, veličine 16,175 km², nalazi se u ruskim republikama Altajska, Tuva i Novosibirsk. Ono predstavlja najpotpuniju izmjenu vegetacijskih zona središnjeg Sibira, od stepe, šumovite stepe, miješanih šuma, pod-alpske do alpske vegetacije^[1]. Ovo područje ima i veliki značaj za zaštitu ugroženih sisavaca kao što su: sniježni leopard (Uncia uncia ili Panthera uncia) i divlja ovca poznata kao Altajski argali^[2] (Ovis ammon ammon).

Jezero Teleckoje na visini od 424 metra je svojom dubinom od 325 metra jedno od najdubljih na svijetu.

Planina Bjeluha je planinski masiv s dva vrha koji se prostire na granici Rusije s Kazahstanom. Planina ima nekoliko ledenjaka, a istočni vrh (4,506 m) joj je nešto viši od zapadnog (4,440 m). Od Bjeluhe se južno protežu prostrane stepe visoravni Ukok, sve do granica s Kinom i Mongolijom.

U dolini Pazirik na Ukočkoj visoravni su pronađeni mnogi tumuli (kurgan) u kojima su pronađeni vrijedni ostaci brončane kulture Pazirik, koja sliči Skitima na zapadu. Najslavniji je kurgan tzv. "Sibirske ledene dame" iz 5. stoljeća pr. Kr. u kojemu su pronađeni brojni predmeti, ali i jako dobro sačuvana mumija u lijesu.

• 
  Vrh "Kruna Altaja" na Katunu
• 
  Panorama gorja iza rijeke Tidtjarika
• 
  Jezero Teleckoje
• 
  Visoravan Ukok
• 
  Kurgan na Ukočkoj visoravni

Zlatne Altajske planine na Wikimedijinoj ostavi

• Lokacijska karta Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
• Zlatno Altajsko gorje na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine