Vexillatio
Ovaj članak je dio serije: Oružane snage Drevnog Rima | |||
| Strukturna historija | |||
| Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije, pomoćne snage, Generali, Limitanei, Comitatenses) | |||
| Rimska mornarica (Flote, Admirali) | |||
| Historija pohoda | |||
| Popis ratova i bitaka | |||
| Odlikovanja i kazne | |||
| Tehnološka historija | |||
| Vojno inženjerstvo (castra, Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi) | |||
| Osobna oprema | |||
| Politička historija | |||
| Strategija i taktika | |||
| Pješadijske taktike | |||
| Granice i fortifikacije (limes, Hadrijanov zid) | |||
Veksilacija (latinski: vexillatio, množina vexillationes) je oblik rimske vojne jedinice koji se razvio u doba Carstva, odnosno predstavljao dio legije. Naziv joj dolazi od vexilluma - odnosno rimske zastave.
U doba Principata vexillatio nije bio stalna, nego ad hoc vojna jedinica, formirana za izvođenje točno određenog zadatka nalik na današnje odrede i borbene grupe. Vjeruje se kako su u njenim redovima osim legionara bili i pripadnici pomoćnih trupa. Vexillatio bi obično brojio oko 1000 pješaka i 500 konjanika. Glavna je svrha postojanja te jedinice bila u brzom reagiranju na pljačkaške pohode i slične prijetnje koje su stizale preko granica Carstva, a koje, s obzirom na dužinu tih granica, legije ne bi bile u stanju efikasno braniti ako bi djelovale kao jedna cjelina. Čim bi prijetnja bila eliminirana, vexillatio bi se rasformirao a ljudstvo vratilo svojim matičnim jedinicama.
Vexillatio se pokazao kao prilično efikasna jedinica zahvaljujući mobilnosti koju su pružali rimski putevi, visokoj profesionalnosti i esprit de corps. Međutim, sve te kvalitete su počele nestajati za vrijeme krize 3. vijeka, kada nije bio rijedak slučaj da upravo taj sistem izaziva stalno miješanje ljudstva različitih legija. To je, između ostalog, bio poticaj caru Dioklecijanu da provede vojne reforme.
U doba Dominata tako vexillatio postaje isključivo konjička jedinica, koja je brojala između 300 i 600 ljudi. Notitia Dignitarum, pak, poimence spominje 88 takvih jedinica.
- R.E. Dupuy and T.N. Dupuy, The Encyclopedia Of Military History: From 3500 B.C. To The Present. (2nd Revised Edition 1986), pp 147-148.
- Pat Southern and Karen Dixon, The Late Roman Army (1996), chapter 2. ISBN 0-415-22296-6