Volos
Βόλος | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Grčka |
Periferija | Tesalija |
Prefektura | Magnezija |
Stanovništvo | 82439 (2001) |
Površina | 27.678 km² |
Gustoća stanovništva | 1507/km² |
Visina | 5 m |
Koordinate | 39°22′N 22°56′E / 39.367°N 22.933°E |
Poštanski broj | 38x xx |
Pozivni broj | 24210 |
Registarska oznaka | ΒΟ |
Gradonačelnik | Achileas Beos |
Službena stranica | www.volos-city.gr |
Karta | |
Volos (grčki: Βόλος) je lučki grad, smješten u sredini Grčke, udaljen oko 326 km sjeverno od Atena i 215 km južno od Soluna.
Grad je sjedište prefekture Magnezija.
Današnji grad Volos, smješten je na terenu u kojem su antici bila čak tri poznata naselja; Demetrias, Pagasa i Jolk. Demetrias je osnovao Demetrije I. Poliorket, kralj Makedonije. Jolk, ili Jolkos, bio je dom mitološkog junaka Jazona, koji je bio vođa Argonauta .
Zapadno od grada Volosa nalazi se ostatci neolitskog naselja Dimini, sa ostatcima akropole, zidina, i dvaju grobnica, datiranih u 4000 - 1200-e pne., iz takozvane kulture Sesklo. Ostatci akropole su najstariji u cijeloj Grčkoj (datirani su u 6000. pne.), na nalazištu su vidljivi temelji palača i zgrada iz neolita.
Po bizantskim historičarima, Volos se u 14. vijeku zvao, Golos.
Većina stručnjaka drži da je to ime izvedenica od strarijeg imena Jolkos, da je od tog nastao Golkos pa Golos, te zatim Volos. Ima međutim i onih koji misle da je ime došlo od Folos, koji je po legendama bio srednjovjekovni feudalni veleposjednik iz ovog kraja.
Volos je novi grad, njegov rast počeo je tek početkom 19. vijeka, kad se iz malog turskog sela preobrazio u grad.
Još 1858 god. naselje je imalo samo 80 kuća, poredanih uz obalu.
Nakon priključenja grada Grčkoj 1881, grad je imao svega 4 900 stanovnika, ali je u slijedećim dekadama počeo ubrzano rasti kao trgovačko obrtničko središte tog dijela Grčke. Od 1920 grad je naglo porastao zbog velikog broja novih stanovnika, - izbjeglica nakon Grčko-Turskog rata koji su dolazili iz Male Azije, Ponta, Kapadokije i Istočne Tračke.
Zbog toga je grad naglo narastao, 1920 brojao je 30 046 stanovnika, ali je već 1928 godine imao već 47 892.
Grad je osjetno ojačao nakon proširenja luke, izgradnje velikih industrijskih postrojenja teške industrije i razvojem turizma. Volos je sjedište rivijere Magnezija i odredišna luka za otoke Sjevernih Sporada. Blizu grada nalazi se planina Pelion, dom kentaura Hirona, - danas je to značajno turističko odredište.
Volos je bio jedan od centara borbe za narodni grčki jezik - Katarevusa i to u vremenu kad je on bio zabranjen, na početku 20. vijeka, lider tog pokreta bio je Delmouzos.
Volos se nalazi u vrhu Pagazetičkog zaljeva, iznad grada diže se planina Pelion. Kroz grad prolaze tri planinske riječice: Anavros, Krausidonas i Ksirijas (sve tri sa izvorima na planini Pelion 1651 m.)
Zapadno od grada u okrugu Neapoli, nalazi se močvara Burbolitra, koja je od velike važnosti za biološku raznolikost čitavog kraja, i kojoj se u novije vrijeme daje dužna pažnja u cilju njene zaštite, i očuvanja njezina ekosistema.
Kako se čitava Grčka nalazi na trusnom području, ni Volos nije prošao bez oštećenja. Najpoznatiji i najrazorniji potresi desili su se između 1954-1955, kada je porušen gotovo cijeli grad i sve njegove povijesne neoklasične građevine. Ono što nije uništio potres, dokrajčila je katastrofalna poplava te iste godine. Grad je pogodila još jedna katastrofalna poplava 10. oktobra 2006, tad se srušio i željeznički most na pruzi Volos - Larisa.
Volos je kao novi grad, vrlo pomno planiran još iz 1882, tako da ima vrlo pravilan raspored ulica, trgova i parkova. Po nekim je najljepše planiran i izvedeni Grčki grad.
Godina | Stanovništvo | Promjene | Šire gradsko stanovništvo |
---|---|---|---|
1981 | 71,378 | - | 103,000 |
1991 | 77,192 | +5,814/+8.14% | 120,000 |
2001 | 82,439 | +5,247/+6.79% | 150,000 |
Volos je jedan od najjačih industrijskih centara Grčke. Ima osobito dobro razvijanu tešku industriju; čeličane (SIDENOR i Hellenic Steel industry, Ελληνική Χαλυβουργία) i cementaru AGET - Hraklis, jednu od najvećih na svijetu koja proizvodi više od 7.000.000 tona.[1]) Veliki ekonomski značaj ima i luka, koja je treća po značaju u Grčkoj.
Obzirom na značaj Volosa kao sjedišta, privrede, financija, transporta i administrativnog sjedišta tog dijela Tesalije i Grčke, u gradu djeluju slijedeći konzulati;
- Arheološki muzej Volos
- Muzej novije povijesti grada Volosa Arhivirano 2007-07-01 na Wayback Machine-u[1] Arhivirano 2009-01-30 na Wayback Machine-u
- Nacionalni želježnički muzej Grčke Arhivirano 2009-01-30 na Wayback Machine-u, na željezničkoj stanici Volos
- Muzej svile Arhivirano 2009-11-22 na Wayback Machine-u
- Arheološko nalazište Sesklo Arhivirano 2008-05-14 na Wayback Machine-u
- Arheološko nalazište Demetrias
- Arheološko nalazište Demetrias Arhivirano 2009-02-18 na Wayback Machine-u.
- Arheološko nalazište Brdo Goritsa Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
- Rekonstrukcija antičkog broda ARGO Arhivirano 2009-01-30 na Wayback Machine-u
- Park skulptura Anavros Arhivirano 2010-12-02 na Wayback Machine-u
- Jazon mitološki junak
- Pelej mitološki junak
- Giorgio de Chirico (1888-1978) talijanski futuristički slikar
- Vangelis (1943) kompozitor
- Α.Σ. ΕΡΜΗΣ Arhivirano 2009-04-14 na Wayback Machine-u
- Olympiakos Volou FC
- Niki Volou FC
Pored grada Volosa, nalazi se međunarodni aerodrom (International Airport of Central Greece, Nea Anchialos) sa dobrim vezama prema važnijim evropskim destinacijama. Pomorska luka Volos, povezuje trajektima obližnje otoke Sporada.
Volos je povezan sa autoputom E75 sa sjevernom i južnom Grčkom. Iz grada vodi i magistrala E65 za zapadnu Grčku (za luku Igumenica, koja bi trebala postati autoput punog profila do 2012.
Željezničku stanicu Volos, podigao je talijanski graditelj Evaristo De Chirico, odmah po oslobođenju centralne Grčke 1884. godine. Danas taj dio stanice služi kao sjedište uprave lokalne željeznice Tesalije.
- ↑ „AGET Hraklis Facilities”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-08. Pristupljeno 2010-10-26.
- Univerzitet Tesalije
- Stranice gradske općine Nea Jonia Arhivirano 2006-04-27 na Wayback Machine-u
- Mediteranske Igre 2013. Arhivirano 2009-04-20 na Wayback Machine-u