Tropizam
Tropizmi (grč. τρόπος - tropos = smjer, usmjerenje) su pokreti biljaka i/ili njihovih organa koji su izazvani jednostranim stimulansima, a nastaju nihovim savijanjem prema izvoru podražaja. Ovakvi pokreti razlikuju se od nastija, kod kojih smjer pokreta ne zavisi od smjera podražaja, već o građi organa. Savijanje u smjeru izvora draži označava se kao pozitivni (+), a u suprotnom smjeru kao negativni (–) tropizam; savijanje prema smjeru podražaja, pod izvjesnim uglom je plagiotropizam. Takvo savijanje je obično posljedica različitog intenziteta rasta jedne strane organa, a rijetko zbog promjene turgora.[1][2]
Prema prirodi izvora podražaja, razlikuju se:
- fototropizam, izazvan jednostranim osvjetljenjem,
- geotropizam/gravitropizam, rast pod uticajem sile Zemljine teže, odnosno gravizacije,
- hemotropizam, usmjeren djelovanjem neujednačene raspodjele nekih otopljenih ili plinovitih tvari,
- hidrotropizam, pokreti korijena i/ili drugih organa prema područjima različitog parcijalnog pritiska voode.
- tigmotropizam, izvor podražaja je dodir (kontakt),
Pokreti cijelih biljnih organizama i/ili njihob+vih orgama, mogu biti:
- Slobodni i organski;
- Inducirani: tropimi i nastije, i
- Autonmnni pokreti.
"Za više biljke (koje su pričvrsćene za podlogu) nije svojstveno slobodno kretanje u prostoru. Medutim, na uticaj spoljasnjih činilaca, one mogu reagirati promjenom položaja pojedinih organa i organela. Otijentacija organa u prostoru ima veliki adaptivni značaj i odgovara funkciji pojedinih organa u životu biljaka. U biljnotn svijetu mogu se razlikovati slobodna lokomotorna kretanja i pokreti organa - lokomotorni pokreti."[1]
Slobodni pokreti susreću se kod modrozelenih algi, bakterija, a karakteristični su i za pojedine stadije razvića kod nekih visih biljaka: zoospore gljiva, algi, muških polnih ćelija i dr. Ako neki spoljašnji činilac određuje pravac slobodnih lokomotornih kretanja, onda su to taksije. U zavisnosti od prirode nadražaja razlikujemo: fototaksije, hemotaksije, termotaksije itd., na osnovu smjera lokomotorne reakcije sve one dijele se na pozitivne, negativne i poprečne (transverzalne).
Pokreti pojedini organa karaktetistični su za biljke više organizacije, a mogu biti inducirani i autonmnni. Inducirani su izazvani uticajima razlicitih spoljašnjih (egzogenih) činilaca, a autonmnne pokrete kontroliraju unutrašnji (endogeni) mehanizmi.[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.
- ↑ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
