Stjepan Ostojić

Stjepan Ostojić Kotromanić (1400 - prije aprila 1422) , bosanski kralj, sin kralja Stjepana Nevjernog. Rodio se u braku kralja Stjepana Ostoje i njegove druge supruge Kujave. Njegov otac imao je i dva nezakonita sina,

• Radivoj Ostojić
• Stjepan Tomaš

Naslijedio je oca 1418. godine. Prvih godina vladao je bez većih sukoba, osobito nakon što je osigurao savezništvo sa Sandaljom Kosačom. Godine 1419. izdao je uobičajenu povelju Dubrovniku, pisanu u Zvečaju, dokument kojim su bosanski vladari Dubrovačkoj Republici potvrđivali i garantovali trgovačke privilegije.^[1]

Iste godine obnavio je savez sa Mlečanima što je značilo i sukob s Balšićima koji su bili Kosačini saveznici. Zbog toga je Kosača obnovio neprijateljstvo s kraljem i obratio se za pomoć Osmanlijama. Istovremeno, u Visokom se pojavljuje Tvrtko II kojem se 1415.godine bio izgubio svaki trag, koji uz podršku Kosača, Osmanlija i ugarskog kralja dolazi po drugi put na bosansko predstolje.

Stjepan Ostojić je bio jedini poznati zakoniti sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje. Majka mu je bila Ostojina druga supruga Kujava Radenović, a imao je i dva vanbračna polubrata: budućeg protukralja Radivoja i budućeg kralja Stjepana Tomaša.^[2] Rođen je krajem 1399. godine ili počtekom 1400. godine .Prvi put je pomenut 1409. godine , kad Stjepan i njegovi roditelji nagrađuju vojvodu Sandalj Hranić Kosača , veliki vojvoda Humske zemlje.

Godine 1415. njegov otac je otjerao njegovu majku pošto je bila sestra ili rodica Pavla Radinovića s kojim je bio u lošim odnosima i pošto je želio oženiti veliku vojvotkinju bosansku Jelenu Nelipčić, udovicu svog rivala Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Stjepan Ostojić, razljućen postpucima svoga oca, pridružio se njegovoj opoziciji i mnogobrojnim neprijateljima.^[2]

Otac mu je iznenada umro 1418. godine, a on ga je naslijedio. Njegova majka je odjednom postala moćna i utjecajna, a između nje i kraljice Jelene bjesnio je sukob koji je slabio kraljevstvo. Ovaj sukob je okončan u ljeto 1419. godine, kada je Ostojić, pod majčinim utjecajem, naredio da se njegova maćeha zatvori.^[3]

Vojvoda Sandalj Hranić Kosača i Zlatonosovići su ga odbili priznati kao kralja, dok su ga Nikolići odmah priznali. Ubrzo je osigurao Kosačinu podršku, ali ona nije bila dugog vijeka. Naime, Stjepan Ostojić je odlučio obnoviti savez s Mlečanima koji je značio i akciju protiv Balšića, s kojima je Kosača bio u dobrim odnosima. Kosača je stoga 1420. prekinuo primirje i obratio se za pomoć Osmanlijama. Uvidjevši nadmoć svojih protivnika, Ostojić je pokušao ponovo uspostaviti primirje s Kosačom, ali bilo je prekasno. Kosača i Osmanlije ga skidaju s vlasti, a na prijestolje ponovo postavljaju njegovog amidžu, kralja Tvrtka II.^[2]

Bivši kralj je pobjegao na obalu, gdje je pomoću raznih intriga pokušavao povratiti izgubljenu vlast. Bio je neuspješan i bosansko plemstvo ga je ubrzo počelo potpuno ignorirati. Umro je prije aprila 1422. godine,^[2] a sahranjen je najvjerovatnije u kraljevskom mauzoleju na Bobovcu.^[4][5]

Kralj Stjepan Ostojić se nije nikad ženio , ali je imao dvoje potomaka . Stjepan je još za vrijeme očeve vladavine s nepoznatom ljubavnicom , koja je bila plemkinja godine 1417. Dobio kći :

• Kujavu , koja je umrla dva mjeseca kasnije

Godine 1419 . stupio je u vezu s majčinom dvorjankom Djevenom . Djevena je bila niskog roda i porijeklom iz Mičevca . Djevena je Stjepanu podarila sina :

• Stjepana , koji je rođen 1419. i koji je umro poslije 1435.