Senia

Senia je naziv za predrimsko naselje iz kojeg se razvio današnji grad Senj u Republici Hrvatskoj.

U vrijeme prije nastanka starorimskog naselja na ovome području su živjela ilirska plemena. Prvo naselje gradinskog tipa na području današnjeg grada Senja nastalo je u željeznom dobu na brdu Kuk, opasano suhozidnim bedemom. S istoka je naselje bilo zaštićeno strmim liticama, a sa sjeverozapada i juga bilo je osigurano suhozidnim bedemom rađenim od većih kamenih blokova. Ulaz se nalazio na jugozapadnoj strani. Gradinsko naselje pružalo je relativnu sigurnost svojim stanovnicima, a kao promatračnica na strateškom mjestu imalo je prvorazrednu ulogu jer je dominiralo nad čitavim Podgorskim kanalom.

Zbog nedostatka sistematskih istraživanja nije sigurno da li su gradinu podigli Japodi ili Liburni. Helenistički geograf Strabon koji je djelovao krajem I st. p.n.e i početkom I st. n.e, u svojoj Geografiji koja se sastoji od XVII knjiga, na više mjesta spominje ove krajeve. Opisuje plovidbu duž japodske obale za koju navodi da je duga 1000 stadija, također navodi područja prema Istri i Panoniji nastanjena Japodima, kao i planinu Albion (Velebit). U opisu donosi i neke njihove karakteristike, kao što je ukrašavanje tijela tetoviranjem, navodi njihova važnija mjesta, kao i ratobornost.

Općenito vlada mišljenje kako je prostor današnjeg Hrvatskog primorja ulazio u sastav liburnske kulture, što znači da bi stanovnici prapovijesne Senije bili Liburni.^[1]

Prosperitet naselja se temeljio na razvoju trgovačkih putova koji su vodili preko prijevoja Vratnik. Za razvoj i značenje mnogo su bitnije bile društveno - političke i privredne prilike u unutrašnjosti, što je opšta karakteristika i u kasnijim vremenima.

Najznačajniji vojni pohod za rimsko osvajanje istočne obale Jadrana i njezine pacifikacije dogodio se 129. god. p.n.e, kada je konzul Gaj Sempronije Tuditan prošao vojskom sve do rijeke Krke (Titium flumen) o čemu je pisao Plinije Stariji. Pohod je bio uperen protiv Japoda. Nakon ovoga pohoda i uspostave kontrole nad istočnom jadranskom obalom, Senija je Rimljanima mogla služiti kao uporišna baza u daljnjim ratovanjima protiv ilirskih plemena, u prvom redu Japoda u unutrašnjosti kontinenta.^[2]

Većina naučnika pretpostavlja kako je Oktavijan, budući August, oko 35. godine p.n.e. uplovio u luku Senije te preko Vratnika krenuo u vojni pohod prema unutrašnjosti, koji je završio slavnim osvajanjem Ilirskog teritorija. To bi značilo da je Senia već tada imala sigurnu pomorsku bazu koju su Rimljani koristili za ratne pohode.

Senija je postala pravno i upravno rimski grad za vrijeme cara Oktavijana. Zatim je stekla status municipija o čemu govori natpis (CIL III 3017) na kojem se spominje gradsko vijeće (ordo decurionum). Postojanje kurije u Seniji navodi se u natpisu o gradnji kurije koji je 1971. godine otkriven u iskopima temelja zgrade na području gradskog središta Senja.

Senia se u antici razvila u važan emporij (veliko tržište, luka i prometno čvorište), što dokazuje i to što je ucrtana na Peutingerovoj karti. Arheološki nalazi pokazuju kako su se u rimskoj Seniji nalazili kurija, gradsko kupalište, carinski ured te hramovi i svetišta Dijane, Magne Mater, Libera, Serapisa i carskog kulta.

Raspadom Zapadno Rimskog Carstva te daljnjim tokom vremena ovo naselje se pretvorilo u grad Senj koji je imao važnu ulogu u povijesti ne samo ovih prostora, nego već i povijesti cijelog Hrvatskog naroda te tokom cijele povijesti hrvatske državnosti.

Smatra se da je ime "Senia", koje je kasnije ušlo u latinski jezik, postalo njegovim sastavnim djelom te se u njegovom sklopu kasnije i proširilo, ilirskog podrijetla. No, do današnjih dana ta tvrdnja nije potvrđena, kao niti jedna tvrdnja o mogućem značenju ovoga imena. Zbog toga mnogi u današnje vrijeme ovo ime krivo asociraju s Rimljanima i latinskim jezikom.

• Povijest Senja