Milka Planinc

Milka Planinc
Milka Planinc sredinom 80'-tih.
7. predsjednica Saveznog izvršnog vijeća
Mandat 16. 5. 1982 – 15. 5. 1986
Prethodnik	Veselin Đuranović
Nasljednik	Branko Mikulić
7. sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske
Mandat 14. 12. 1971 – 16. 5. 1982
Prethodnik	Savka Dabčević-Kučar
Nasljednik	Jure Bilić
Rođenje	(1924-11-21)21. 11. 1924. Žitnić, Kraljevina Jugoslavija
Smrt	7. 10. 2010. (dob: 85) Zagreb, Hrvatska
Politička stranka	SKJ
Zanimanje	političar, gospodarstvenik

Milka Planinc (Žitnić kod Drniša, 21. 11. 1924 - Zagreb, 7. 10. 2010), sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i sedma predsjednica Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije.

Milka Planinc se rodila 21. 11. 1924 u Žitniću kod Drniša, u obitelji Nikole Malade i Stane rođ. Kašić. Otac joj je bio deklarirani Radićevac koji je završio u zatvoru, jer je javno opsovao kralja Aleksandra I. Karađorđevića.^[1] Majka joj je bila Srpkinja pravoslavne vjeroispovijesti, ali se je udajom za Milkinog oca preobratila na katoličanstvo.^[2] 1930 godine Milka je sa roditeljima preselila u Split, gdje je živjela do 1947 godine. Majka joj je umrla 1934 godine, kada je Milka imala deset godina.^[2] Milka je osnovnu školu pohađala u splitskom Lučcu, te srednju školu isto u Splitu. Još u toku školovanja se uključila u revolucionarni omladinski pokret i postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a zbog čega je imala problema s vlastima Kraljevine Jugoslavije.^[1][3][4]

Čim je počeo Drugi svjetski rat, Planinc se angažirala u otporu talijanskom okupatoru. 1941 godine je kao srednjoškolka i SKOJ-evka demonstrirala pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu protiv izdavanja svjedodžbi na talijanskom jeziku. Planinc je pristupila narodnooslobodilačkom pokretu u Jugoslaviji, zajedno sa sestrom, nakon kapitulacije Italije 1943 godine i prvog oslobođenja Splita. Njemački Wehrmacht je ubrzo ponovno zauzeo Split, a Planinc je sa svojom jedinicom prebačena na Vis, gdje se priključila 11. dalmatinskoj udarnoj brigadi sa kojom je ostala do kraja rata. Komandant Planincinog bataljuna je bio Dominko Antunović. Tijekom rata Planinc se razboljela i neko je vrijeme boravila u bolnici u Bariju. Poslije se vratila u brigadu sa kojom je prošla mnoga bojišta, od Metkovića, Širokog Brijega, Mostara, Knina, a zatim Rijeke i Trsta. U 11. dalmatinskoj udranoj brigadi obavljala je funkciju političkog delegata voda, a kasnije političkog komesara čete za vezu. Poslije završetka rata, 1945 godine, demobilizirana je iz Jugoslavenske narodne armije u činu poručnika. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1944 godine.^[1][3][4]

Simo Dubajić je izjavio da je ubojstva, bez suda, zarobljenih vojnika i civila na Kočevskom rogu poslije Drugog svjetskog rata obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, a koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista.^[5] Milka Planinc je odbacila optužbe Dubajića nazvavši ih političkim spekulacijama. Osobno se zalagala da se ti zločini istraže, te sudski i znanstveno obrade. Milka Planinc nikada nije bila komesar 11. dalmatinske udarne brigade kako tvrdi Dubajić, već komesar čete za vezu.^[1][3]

Nakon rata radila je u sreskom narodnom odboru u Drnišu. U Zagrebu je završila Višu upravnu školu, a od 1947 godine se aktivno počela baviti političkim radom. U Zagrebu je najprije radila u Elektri, a potom u Dalekovodu. 1949 godine staje na čelo Agitpropa za Trešnjevku, nakon čega slijedi njezin uspon u političkom životu SR Hrvatske i SFR Jugoslavije.^[3][4] Kasnije se nalazila na pozicijama:

• politički sekretar "Općinskog komiteta Saveza komunista Trešnjevke";
• predsjednica "Narodnog odbora Trešnjevke" 1957;
• načelnica "Sekretarijata za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora Zagreba", 1961-1963;
• organizacioni sekretar "Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba", 1963;
• republički sekretar za "Školstvo i obrazovanje u Izvršnom vijeću SR Hrvatske", 1963-1965;
• predsjednica "Odbora za prosvjetu, nauk i kulturu Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1965-1967;
• predsjednica "Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1967-1971;

Nakon sloma hrvatskog proljeća Milka Planinc dolazi na čelnu poziciju Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) odakle, na prijedlog Josipa Vrhovca, daje uhititi Franju Tuđmana, Dražena Budišu, Šimu Đodana, Marka Veselicu, Vladu Gotovca, Hrvoja Šošića i druge aktere hrvatskog proljeća. 1977 godine Vrhovec je protiv nje vodio unutarpartijske intrige, no zaštitio ju je sam Josip Broz Tito.^[3][4][6] Milka Planinc je potvrdila da sa Savkom Dabčević-Kučar privatno nikada nije bila prijateljica, nisu bile bliske iako su se ponekada družile u Savkinoj kući, pričajući o djeci i modi. Milka se razišla sa Savkom na nekim pitanjima, no nisu se svađale niti mrzile. Među njima je postojala ozbiljna razlika, ali ne dovoljna za mržnju.^[7]

Planinc je bila predsjednica Saveznog izvršnog vijeća (SIV) od 16. 5. 1982 do 15. 5. 1986 U to vrijeme je prozvana i bila znana kao jugoslavenska željezna lady. Za premijerskog mandata Milke Planinc je donesen Dugoročni program ekonomske stabilizacije. Savezne vlasti su u njenom mandatu potpuno zabranile ili strogo ograničile uvoz najvećeg broja proizvoda široke potrošnje, a što je za rezultat imalo teške nestašice kave, ulja, šećera, deterdženata i brojnih drugih proizvoda. Ponestalo je automobilskih goriva, pa je SIV uveo prodaju na bonove koji su svakom vlasniku osobnog automobila omogućili da mjesečno kupi najviše 40 litara benzinskog ili dizel goriva. Kada ni to nije pomoglo, Planinc uvela je do tada neviđeni sistem vožnje "par-nepar" kada su određenim danima smjela prometovati samo vozila kojima je zadnji broj na registracijskoj tablici bio parni, a u drugima neparni. Za njezinog mandata je ograničena sloboda putovanja u inozemstvo i to tako što su za svaki prijelaz državne granice građani Jugoslavije morali uplaćivati novčani depozit koji je progresivno rastao pri svakom slijedećem prelazu granice u istoj kalendarskoj godini. Iako rigorozne, ove mjere spriječile su financijski kolaps Jugoslavije i stabilizirali devizne rezerve zemlje. Planinc je ostvarila pretpostavke koje će kasnije baštiniti Ante Marković. Jedina je žena u povijesti koja je bila premijerka jedne socijalističke zemlje.^[3][4][8]

Nakon što je 1986 godine SIV prepustila Branku Mikuliću, pretposljednjem predsjedniku SIV-a, Planinc se povukla u mirovinu, te je zbog zdravstvenih problema devedesetih morala koristiti invalidska kolica. Milka Planinc je preminula u Zagrebu, 7. 10 2010.^[3][4] Sahranjena je na Mirogoju.^[9]

Ta je optužnica izazvana čistim političkim razlozima. To je politička spekulacija. Moje ime "zvuči", poznato je. Naime, godinama sam bila na mnogim odgovornim partijskim i državnim dužnostima u Hrvatskoj i Jugoslaviji te je vrlo privlačno mene optužiti i povlačiti oko stvari s kojima stvarno nemam baš nikakve veze. Osobno se zalažem za to da se stvari istraže te sudski i znanstveno obrade. Nažalost, sve je jasnije da su zločini tada počinjeni i to treba izvesti na čistac, ali se takvim, posve neutemeljenim i izmišljenim optužbama, neće daleko stići.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list o optužbi Sime Dubajića da je bez suda naredila ubojstva zarobljenih vojnika i civila na Kočevskom rogu poslije Drugog svjetskog rata.

Bleiburg treba istražiti i utvrditi što se doista zbilo dok još ima živih svjedoka. Ne znam koliko je ljudi ondje stradalo, ali ako je i jedan čovjek bio ubijen bez suđenja, onako kako se govori da su ljudi ondje bili likvidirani, to je za svaku osudu. Žao mi je što pravih, objektivnih i kompetentnih znanstvenih radova o Bleiburgu još nema.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list o Bleiburgu.

Bilo je partizana koji su počinili zločine, ali partizanski pokret nije zato bio zločinački, nego oslobodilački, kao i Domovinski rat.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Ne znam zašto se sada cijeli taj rat od 1941. do 1945. u Hrvatskoj želi svesti na to da partizani napadaju, a ustaše se brane. Kao da ničega drugog nije bilo, kao da smo mi napadali hrvatsku državu, a ustaše su je branili. Ustaše sam uvijek viđala uz bok Nijemcima, koji su bili okupatori. Mi smo se borili za Hrvatsku. Maštali smo o boljem, pravednijem i socijalnijem svijetu u zajednici s drugima. Zar je to grijeh!? Nismo znali tada u što bi se to moglo, odnosno u što se na kraju izrodilo.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Ja sam Hrvatica i to nikada nisam skrivala. Dapače. U partizanima smo često pjevali i "Lijepu našu", "Još Hrvatska ni propala dok mi živimo" i mnoge druge hrvatske pjesme i budnice. I to ne po direktivi, nego spontano, osjećajno. Pogledajte slike koje pokazuju kako smo pokapali svoje borce u St. Jakobu - pod križem! Jesmo se borili za Hrvatsku, ali i Jugoslaviju, jer smo željeli, kako sam rekla, bolji svijet.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Smeta mi kada se želi napraviti razdor između nas, boraca NOB-a, i branitelja iz Domovinskog rata. Oba su rata bila oslobodilačka i antifašistička. I to je naša veličina.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Kod nas se antifašizam povezuje isključivo s komunizmom da bi ga se diskreditiralo. Činjenica jest da su komunisti poveli taj oslobodilački rat. Oni su ga organizirali i vodili. No, među partizanima je bilo mnogo onih koji nisu bili komunisti, ali su se borili protiv okupatora i za bolje sutra. Ni ja nisam znala ništa o komunizmu, osim da se borim za to da svi ljudi budu ravnopravni i zadovoljni.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Borila sam se za Hrvatsku. Kakva bi ta Hrvatska bila da nije bilo partizana? Hrvatska je bila zaostala zemlja. Imali smo ambiciju napraviti od Hrvatske razvijenu zemlju. Često mi je jedan prijatelj govorio da je komunizam nešto primaljivo na horizontu, ali što mu se više približavaš, sve je dalje.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

Jugoslavenski, sovjetski, kineski, kubanski, kampučijski socijalizmi su svi različiti. Ne možete sada zajedno zbrojiti sve žrtve Staljina, Maoa, Pol Pota i reći eto, i mi smo bili komunistička zemlja pa je to sve isto. Osim toga, i komunisti u Jugoslaviji su se razlikovali. Mi u Hrvatskoj bili smo drugačiji od onih u Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji. Nije to sve tako jednostavno.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list.

U jednu ruku jest jer je to bila dobra ideja, ali nije mi žao kada vidim što se dogodilo. Ustav iz 1974. godine radili smo razmišljajući i svjesno i podsvjesno o tome da tu državu treba pripremati za raspad, ali ne onakav krvavi koji je slijedio. Znam što govorim jer sam ja pisala mnoge amandmane i prijedloge za taj Ustav, vodeći računa upravo o tome.^[1]

– Milka Planinc, 2007 godine u intervju za Jutarnji list odgovor na pitanje Je li vam žao što se Jugoslavija raspala?.

• Milka Planinc
• Умрла Милка Планинц