Lehitski jezici

Lehitski jezici polszczyzna ili język polski
Regije govorenja	Europa
Broj govornika	40.000.000
Klasifikacija	indoeuropski slavenski zapadnoslavenski lehicki jezici
Službeni status
Služben u	Poljska, EU
Jezični kôd
ISO 639-1	pl
ISO 639-2	pol
ISO 639-3	{{{iso3}}}
p • r • u

Lehitski jezici, malena skupina zapadnoslavenskih jezika koji se govore ili su se govorili na području današnje Poljske gdje se još govore poljski, šleski i kašupski, i sjeveroistoku Njemačke gdje se govorio (danas izumrli) polapski jezik.^[1]

Šleskim govori oko 60.000 ljudi (2002.) u Poljskoj; poljskim blizu 40,000.000 ljudi, od čega 36,600.000 u Poljskoj (1986.), 241.000 u Njemačkoj, 52.000 u Češkoj (2001.), 100.000 u Izraelu; kašupski: 3000 u Poljskoj od 100.000 ili više etničkih^[2]

Svi lehitski jezici koriste latinicu.

Prema Ethnologueu, klasifikacija lehitskih jezika je sljedeća:

• Indoevropski jezici
  • Slavenski jezici
    • Zapadnoslavenski jezici
      • Lehitski jezici
        • Zapadni lehitski jezici
          • Polapski jezik † (pox)
        • Centralni lehitski jezici
          • Kašupski jezik (csb)
        • Istočni lehitski jezici
          • Poljski jezik (pol)
          • Šleski jezik (szl)

• Ethnologue (14th)
• Ethnologue (16th)