Osroena

ܡܠܟܘܬܐ ܕܒܝܬ ܥܣܪܐ ܥܝܢܐ
Kraljevina Osroena
	ܡܠܟܘܬܐ ܕܒܝܬ ܥܣܪܐ ܥܝܢܐ ; Kraljevina Osroena
	Položaj Kraljevine OsroeneKarta na kojoj je Osroena prikazana kao tributarno kraljevstvo Armenskog Carstva pod Tigranom Velikim
Glavni grad	Nije naveden
Jezik/ci	sirijački,
Vlast	Monarhija
Historijska era	Helenističko doba
- Uspostava
- Prestanak

ܡܠܟܘܬܐ ܕܒܝܬ ܥܣܪܐ ܥܝܢܐ
Kraljevina Osroena
	ܡܠܟܘܬܐ ܕܒܝܬ ܥܣܪܐ ܥܝܢܐ ; Kraljevina Osroena
	Položaj Kraljevine OsroeneKarta na kojoj je Osroena prikazana kao tributarno kraljevstvo Armenskog Carstva pod Tigranom Velikim
Glavni grad	Nije naveden
Jezik/ci	sirijački,
Vlast	Monarhija
Historijska era	Helenističko doba
- Uspostava
- Prestanak

Rimska zavisna država Osroena cca. godine 31. pne.

Rimska provincija *Osroene*, 120, označena u okviru Rimskog Carstva

Pogrebni mozaik edeške porodice, 3. vijek.

Osroena (također poznata kao Osroene, Osrohene, Osrhoene; sirijački:ܡܠܟܘܬܐ ܕܒܝܬ ܥܣܪܐ ܥܝܢܐ Malkuṯā d-Bēt ʿŌsrā ʿĪnē), također poznata po imenu svog glavnog grada Edesa (suvremeni Şanlıurfa u Turskoj) je bilo drevno sirijačko kraljevstvo u Mezopotamiji^[1], koje je uživalo nezavisnost ili značajnu razinu autonomije od 132. pne. do 244. n.e.^[2]^[3] U njoj se kao službeni jezik koristio sirijački.^[4].

Osroena ili Edesa je nezavisnost stekla zahvaljujući kolapsu Seleukidskog Carstva koje je iskoristila dinastija iz arapskog plemena Orejaca uspostavljena godine 136. pne. Naziv Osroene potiče od Osroes od Oreja, odnosno arapskog šeika koji je vlast nad oblašću Osroene preuzeo od Seleukida godine 120. pne.^[5]. Većina kraljeva Osroene su se zvali Abgar ili Manu a predstavljali su arapske šeike naseljene u gradovima^[6]^[7]. Pod arapskim dinastijama Osroena je došla pod značajan uticaj aramejske kulture i predstavljala je središte otpora helenizmu. Do 5. vijeka je sama Edesa postala središtem sirijačke književnosti i kulture. Godine 608. ju je zauzeo sasanidski kralj Khosrow II, a godine 638. muslimani.

Područje kraljevine, smješteno u gornjem toku Eufrata, postalo je važno bojište između antičkih velesila koje su vladale Malom Azijom, Perzijom, Sirijom i Armenijom. Nakon što je Seleukidsko Carstvo nestalo, podijelile su ga Rim i Partsko Carstvo. U tom periodu je uglavnom bila pod partskim sizerenstvom, iako su Rimljani kasnije pokušali da ga povrate nekoliko puta.

Izvori i reference

↑ The encyclopedia of military history: from 3500 B.C. to the present, Part 25. Richard Ernest Dupuy, Trevor Nevitt Dupuy. Harper & Row, 1970. Page 115.
↑ Alexander Roberts & James Donaldson Eds. The Writings of the Fathers Down to AD 325: Ante-Nicene Fathers vol. 8 (Peabody, Massachusetts: Hendrickson Publishers, 1994), 657-672. [1] Arhivirano 2008-02-27 na Wayback Machine-u
↑ Adrian Fortescue. The Lesser Eastern Churches, pp. 22. Published by Catholic Truth Society, 1913. Original from the University of Michigan.[2]^{[mrtav link]}
↑ The Ancient Name of Edessa, Amir Harrak, Journal of Near Eastern Studies, Vol. 51, No. 3 (Jul., 1992), pp. 209-214 [3]
↑ C. Anthon, A System of Ancient and Medieval Geography for the Use of Schools and Colleges, Harper Publishers, 1850, Digitized 2007, p.681
↑ J. F. Healey, H. J. W. Drijvers, The Old Syriac Inscriptions of Edessa and Osrhoene: Texts, Translations, and Commentary, BRILL Publishers, 1999, ISBN 90-04-11284-7, pp.35-36
↑ M. A. R. College, The Parthians, 1967 (see p.58)

Notitia dignitatum
Westermann, Großer Atlass zur Weltgeschichte (de)
Catholic encyclopaedia (passim)

[1] The encyclopedia of military history: from 3500 B.C. to the present, Part 25. Richard Ernest Dupuy, Trevor Nevitt Dupuy. Harper & Row, 1970. Page 115.

[2] Alexander Roberts & James Donaldson Eds. The Writings of the Fathers Down to AD 325: Ante-Nicene Fathers vol. 8 (Peabody, Massachusetts: Hendrickson Publishers, 1994), 657-672. [1] Arhivirano 2008-02-27 na Wayback Machine-u

[3] Adrian Fortescue. The Lesser Eastern Churches, pp. 22. Published by Catholic Truth Society, 1913. Original from the University of Michigan.[2]^{[mrtav link]}

[4] The Ancient Name of Edessa, Amir Harrak, Journal of Near Eastern Studies, Vol. 51, No. 3 (Jul., 1992), pp. 209-214 [3]

[5] C. Anthon, A System of Ancient and Medieval Geography for the Use of Schools and Colleges, Harper Publishers, 1850, Digitized 2007, p.681

[6] J. F. Healey, H. J. W. Drijvers, The Old Syriac Inscriptions of Edessa and Osrhoene: Texts, Translations, and Commentary, BRILL Publishers, 1999, ISBN 90-04-11284-7, pp.35-36

[7] M. A. R. College, The Parthians, 1967 (see p.58)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

p • r • u Kasne rimske provincije
Zapadno Carstrvo (395–476)
Pretorijanska prefektura Galija	Dijeceza Galija: Lugdunensis I \| Lugdunensis II \| Lugdunensis III \| Lugdunensis IV \| Belgica I \| Belgica II \| Germania I \| Germania II \| Alpes Poeninae et Graiae \| Maxima Sequanorum Dijeceza Vienne (kasnije Septem Provinciae): Viennensis \| Alpes Maritimae \| Aquitanica I \| Aquitanica II \| Novempopulana \| Narbonensis I \| Narbonensis II Dijeceza Španija: Baetica \| Baleares \| Carthaginensis \| Tarraconensis \| Gallaecia \| Lusitania \| Mauretania Tingitana Dijeceza Britanija: Britannia I \| Britannia II \| Flavia Caesariensis \| Maxima Caesariensis \| Valentia (369)
Pretorijanska prefektura Italija	Dijeceza Suburbikanska Italija: Apulia et Calabria \| Bruttia et Lucania \| Campania \| Picenum Suburbicarium \| Samnium \| Tuscania et Umbria \| Valeria \| Sicilia \| Sardinia \| Corsica Dijeceza Anorijanska Italija: Liguria et Aemilia \| Flaminia et Picenum Annonarium \| Venetia et Istria \| Alpes Cottiae \| Raetia I \| Raetia II Dijeceza Afrika^†: Africa proconsularis (Zeugitana) \| Byzacena \| Mauretania Caesariensis \| Mauretania Sitifensis \| Numidia Cirtensis \| Numidia Militiana \| Tripolitania Dijeceza Panonija (kasnije Illyricum): Dalmatia \| Noricum mediterraneum \| Noricum ripense \| Pannonia I \| Pannonia II \| Savia \| Valeria ripensis
Istočno Carstvo (395–cca. 640)
Pretorijanska prefektura Ilirik	Dijeceza Dacia: Dacia mediterranea \| Dacia ripensis \| Moesia I \| Praevalitana \| Dardania Diocese of Macedonia: Achaea \| Epirus vetus \| Epirus nova \| Macedonia I \| Macedonia II Salutaris \| Thessalia \| Creta
Pretorijanska prefektura Istok	Dijeceza Trakija: Europa \| Thracia \| Haemimontus \| Rhodope \| Moesia II^§ \| Scythia^§ Dijeceza Azija: Asia \| Hellespontus \| Pamphylia \| Caria^§ \| Lydia \| Lycia \| Lycaonia (370) \| Pisidia \| Phrygia Pacatiana \| Phrygia Salutaria \| Insulae^§ Dijeceza Pont*: Bithynia \| Galatia I \| Galatia II Salutaris* \| Paphlagonia* \| Honorias* \| Cappadocia I* \| Cappadocia II* \| Helenopontus* \| Pontus Polemoniacus* \| Armenia I* \| Armenia II* \| Armenia Maior* \| Armenske satrapije* \| Armenia III (536) \| Armenia IV (536) Dijeceza Istok: Cilicia I \| Cilicia II \| Isauria \| Cyprus^§ \| Syria I \| Syria II Salutaris \| Syria Euphratensis \| Osroene \| Mesopotamia \| Phoenice \| Phoenice Libanensis \| Palaestina I \| Palaestina II \| Palaestina III Salutaris \| Arabia \| Theodorias (530s) Dijeceza Egipat: Ægyptus I \| Ægyptus II \| Augustamnica I \| Augustamnica II \| Arcadia Ægypti \| Thebais Superior \| Thebais Inferior \| Libya Superior \| Libya Inferior
Ostale teritorije	Taurica \| Lazica (532/562) \| Spania (552)
Napomene	Reforma provincijske administracije koju je prveo Dioklecijan, cva. 293. Pretorijanske prefekture ustanovljene nakon smrti Konstantina I. Carstvo trajno podijeljeno akon 395. Egzarhati Ravenna i Afrika ustanovljeni nakon 584. Provincije zamijenjene sistemom tema, cva. 680. * pogođena (modificiranih granica/ukinuta/preimenovana) Justinijanovom administrativnom reorganizacijom 534-536 ^† ponovno uspostavljena nakon što ju je ukinulo Istočno Carstvo 534, kao posebna pretorijanska prefektura Afrika ^§ uključena u Quaestura exercitus godine 536.