Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

O spokojstvu duše (Seneka)

Izvor: Wikipedija
O spokojstvu duše
Iz izdanja 1594. godine, koje je tiskao Jean Le Preux
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe tranquillitate animi
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

O spokojstvu duše (latinski: De tranquilitate animi) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Spis je sastavljen u obliku dijaloga i bavi se stanjem uma Senekinog prijatelja Aneja Serena, koji je bio praefectus vigilum pod Neronom, i načinima na koje se Seren može izliječiti od tjeskobe, brige i gađenja prema životu.[1]

Uzori

[uredi | uredi kod]

Oko 400. pne. Demokrit je napisao raspravu O veselosti (starogrčki: Περι εύθυμίης, Peri euthymiés). Izraz "eutimija" ili "vedrina" može se odnositi na "postojanost uma", "dobrobit duše" ili "samopouzdanje".[2][3] Seneka hvali Demokrita u vezi s njegovom raspravom na tu temu[4] i navodi da će upotrijebiti latinsku riječ tranquillitas kao grubi prijevod "eutemije".[5]

Pišući nešto kasnije od Seneke, Plutarh je napisao slično djelo, opisano u prijevodu iz 1589. godine kao "filozofska rasprava o mirnoći uma".[6]

Datiranje

[uredi | uredi kod]

Smatra se da je spis O spokojstvu duše napisan između 49. do 62. godine nove ere. Često se datiran u 60. godinu nove ere, podrazumijevajući (možda pogrešnu) pretpostavku da tema dijaloga odražava vlastitu Senekinu pogoršanu političku situaciju na Neronovom dvoru.[7]

Naslov i sadržina

[uredi | uredi kod]

Naslov se na srpskohrvatski prevodi kao "spokojstvo duše" (ili uma).[8] Riječ animus u općenitom se smislu razumije kao racionalna duša, a u užem smislu kao um koji razmišlja, osjeća i želi. T. M. Green daje definicije animus kao: "duša", "um", "hrabrost", "strast". Monteleone je tranquillitas animi preveo kao "mentalna ravnoteža".[9][10][11]

Spis O spokojstvu duše dio je Senekine serije dijaloga (dialogi). Dijalog ima za cilj animirati Senekinog prijatelja Aneja Serena i izliječiti ga od tjeskobe, brige i gnušanja prema životu.[12][13]

za čovjeka je tipičnije smijati se životu nego ga oplakivati

– 15.2 [14]

Seneka završava spis jednim citatom iz Aristotela:[15][16]

nullum magnum ingenium sine mixtura dementiae fuit
nijedan veliki genij nije postojao bez trunke ludila

Tematika

[uredi | uredi kod]

Seneka je, kao i drugi stoički filozofi, nastojao pružiti uvid u razvoj praktičnog života, kako bi se ljudi mogli razviti u čestite osobe i postići unutarnju harmoniju.[17]

O spokojstvu duše jedan je od triju dijaloga upućenih njegovom prijatelju Serenu, pri čemu su druga dva O postojanosti mudraca (De contantia sapientis) i O dokolici (De otio).[18] Superiorna pozicija koju mudrac zauzima, tj. pozicija odvojenosti od štetnih zemaljskih događaja, tema je koja prožima sva tri dijaloga.[18][19]

U usporedbi s druga dva djela, namjera spisa O spokojstvu duše je više terapeutska.[20] Djelo započinje tako što Seren pita Seneku za savjet, a taj zahtjev za pomoć ima oblik medicinskog savjetovanja. Seren objašnjava da se osjeća uznemireno i u stanju nestabilne nepokretnosti, "kao da sam na brodu koji se ne kreće naprijed a more a stalno baca".[12] Seneka koristi dijalog da se pozabavi pitanjem koje je mnogo puta iskrsnulou njegovom životu: želja za životom kontemplacije i istovremena potreba za aktivnim političkim angažmanom.[18] Seneka tvrdi da se cilj spokojne duše može postići fleksibilnošću i traženjem srednjeg puta između dviju krajnosti.[18]

Ako želimo postići duševni mir, Seneka preporučuje strogi život, koji ne obraća pozornost na pretjeranu i beskorisnu raskoš. Savjetuje nam da pažljivo biramo svoje drugove, jer ako odaberemo one koji su podložni porocima, njihovi će se poroci proširiti i na nas (poglavlje 7). Strogost je glavni način za postizanje duševnog mira: moramo naučiti obuzdati se, obuzdati svoje želje, ugušiti proždrljivost, ublažiti bijes, gledati siromaštvo dobrim očima i poštovati samokontrolu (poglavlje 8). Seneka uspoređuje one koji imaju mnogo i ne znaju uživati u tome s osobom koja posjeduje veliku knjižnicu u kojoj knjige služe samo za to da se izlože, a ne da se čitaju (poglavlje 9).

U 11. poglavlju Seneka predstavlja lik stoičkog mudraca, čiji duševni mir (ataraxia) izvire izravno iz većeg razumijevanja svijeta. Potpuna sigurnost i samodostatnost mudraca isključuju nezdrave strasti (apatheia), tj. uznemirenja, koja ne mogu doatknuti osobu koja je, po definiciji, racionalna. Samo rasuđivanje, oprez i predviđanje posledjica mogu u nekome stvoriti idealno ozračje mira. Filozof, iako čuva svoj duševni mir, ne mrzi čovječanstvo zbog njegove nepravde, podlosti, gluposti i iskvarenosti. Vremena u kojima živimo nisu ništa lošija od prethodnih, nije razumno gubiti vrijeme bjesneći o svim tim vrstama zla, razumnije je da im se čovjek smije (poglavlje 15).

Stoga je pravi lijek slijediti prirodu, pronaći pravu ravnotežu između društvenosti i samoće, rada i razonode, prisebnosti i opijenosti i "nadzirati naš kolebljivi um intenzivnom i neprestanom brigom" (poglavlje 17).

Predaja teksta

[uredi | uredi kod]

Prvi sačuvani primjerak djela nalazi se u Codex Ambrosianus C 90 Ambrozijanske biblioteke u Milanu, koji potječe iz 11. stoljeća.[21][22]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Howatson 1997, s.v. De tranquilitate animi, "Seneca (2)"
  2. ↑ OAW Dilke (edited by Wolfgang Haase) (1981). The Interpretation of Horace's Epistles (in) Aufstieg und niedergang der Römischen welt. Walter de Gruyter. str. 1849. ISBN 3110084678. Pristupljeno 16.3.2015. 
  3. ↑ F Copleston (2003). History of Philosophy Volume 1: Greece and Rome. A&C Black. str. 125. ISBN 0826468950. Pristupljeno 14.3.2015. 
  4. ↑ S McElduff (2013). Roman Theories of Translation: Surpassing the Source. Routledge. ISBN 978-1135069063. Pristupljeno 14.3.2015. 
  5. ↑ GA Kennedy (2008). The Art of Rhetoric in the Roman World: 300 B. C. - A. D. 300. Wipf and Stock Publishers. str. 472. ISBN 978-1556359798. Pristupljeno 16.3.2015. Volume 2 of History of rhetoric
  6. ↑ catalogue showing - A philosophicall treatise concerning the quietnes of the mind. Taken out of the morall workes written in Greeke, by the most famous philosopher, & historiographer, Plutarch of Cherronea, ... by Iohn Clapham. [London]: Printed by Robert Robinson for Thomas Newman, 1589 (ed. made available online via Digital Library Production Service (DLPS) & Text Creation Partnership) [Pristupljeno 29.3.2015].
  7. ↑ Fritz-Heiner Mutschler in Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist, pages 153-4 [Pristupljeno 14.3.2015].
  8. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
  9. ↑ Perseus Digital Library - Tufts University Search Tools - Latin Word Study Tool [Pristupljeno 14.3.2015].
  10. ↑ T. M. Green, The Greek & Latin Roots of English (Rowman & Littlefield, 17 Jul 2014) ISBN 1442233281 [Pristupljeno 14.3.2015].
  11. ↑ M.Monteleone - Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist (str. 129) (edited by Andreas Heil, Gregor Damschen) [Pristupljeno 15.3.2015].
  12. ↑ 12,0 12,1 M.Foucault Wrong-Doing, Truth-Telling: The Function of Avowal in Justice (University of Chicago Press, 4 Jun 2014) ISBN 0226257703 [Pristupljeno 14.3.2014].
  13. ↑ SENECA AS A MORALIST AND PHILOSOPHER in The National quarterly review -p.18 published 1868 (ed. by E. I. Sears) [Pristupljeno 18.3.2015].
  14. ↑ C Star - The Empire of the Self: Self-Command and Political Speech in Seneca and Petronius - JHU Press, 7 Sep 2012 ISBN 1421406748 [Pristupljeno 14.3.2015].
  15. ↑ HJ Norman - Genius and Psychiatry Proc R Soc Med. 1923; 16(Sect Psych): 33–38. [Pristupljeno 15.3.2015] (ed. Norman je ovdje bio prvi izvor za latinski citat).
  16. ↑ AL Motto, JR Clark - The Paradox of Genius and Madness: Seneca and his Influence [Pristupljeno 15.3.2015].
  17. ↑ Groenendijk, Leendert F. and de Ruyter, Doret J.(2009) 'Learning from Seneca: a Stoic perspective on the art of living and education', Ethics and Education, 4: 1, 81 — 92 Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u DOI: 10.1080/17449640902816277 [Pristupljeno 17.3.2015].
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Gian Biagio Conte (4 Nov 1999). Latin Literature: A History. JHU Press. ISBN 0801862531. 
  19. ↑ R. Bett - A Companion to Ancient Philosophy, str. 531 (edited by Mary Louise Gill, Pierre Pellegrin) [Pristupljeno 19.3. 2015].
  20. ↑ M. T. Griffin - Seneca on Society: A Guide to De Beneficiis, page 146. Oxford University Press, ISBN 0199245487 [Pristupljeno 14.3.2014].
  21. ↑ Hornblower, S.; Spawforth, A.; Eidinow, E., ur. (2012). „Annaeus Seneca (2), Lucius”. The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. ISBN 978-0199545568. 
  22. ↑ Colish, Marcia L. (1985). The Stoic Tradition from Antiquity to the Early Middle Ages. 1. BRILL. ISBN 9004072675. 

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=O_spokojstvu_duše_(Seneka)&oldid=41561451