Joël Abati
| ||
| Država |  Francuska
| |
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Joël Marc Abati | |
| Datum rođenja | 25. travnja 1970. | |
| Mjesto rođenja | Fort-de-France, Martinique
| |
| Visina | 190cm | |
| Pozicija | desno krilo | |
| Ruka | lijeva | |
| Podaci o klubu | ||
| Klub | u mirovini | |
| Profesionalni klubovi | ||
| Godina | Klub | Uta. (gol.) |
| 1990. - 1991. 1991. - 1992. 1992. - 1995. 1995. - 1997. 1997. - 2007. 2007. - 2009. |
Saint-Michel Levallois SC USM Gagny US Créteil SC Magdeburg Montpellier HB
|
302 (1394) |
| Reprezentacija | ||
| Debi | 22. studenog 1995. | |
| protiv |  Bjelorusije
| |
| Godina | Uta. (gol.) | |
| 1995. - 2009. | Francuska
|
204 (585) |
Joël Marc Abati (Fort-de-France, Martinik, 25. travnja 1970.) umirovljeni je francuski rukometaš i bivši reprezentativac. Abati je igrao ili na poziciji desnog vanjskog ili na poziciji desnog krila, a trenutni klub mu je francuski Montpellier HB.
Klupsku karijeru započinje u francuskom Saint-Michelu iz kojeg odlazi nakon godinu dana. Tada se seli u Levallois SC gdje također boravi godinu dana. Tada prelazi u USM Gagny, gdje provodi 3 godine prije odlaska u US Créteil, s kojim je 1997. osvojio Francuski kup. Nakon Francuske, Abati odlazi u Njemačku, u SC Magdeburg. U Magdeburgu provodi punih 10 godina tijekom kojih je skupio 302 nastupa i postigao 1394 pogotka. S Magdebrugom je osvojio i najviše titula. Godine 1999. osvojio je EHF-ov kup, kao i 2001. kada je postao i prvak Njemačke. Sljedeće godine osvaja Ligu prvaka, a posljednja osvojena titula mu je ona iz 2007. kada je ponovo osvojio EHF-ov kup.
Nakon uspješne karijere u Magdeburgu, Abati se vraća u Francusku, u Montpellier HB, gdje je igrao do 2009. godine, kada se povukao iz aktivnog rukometa.
Reprezentativni debi imao je 1995. protiv Bjelorusije. Za reprezentaciju je u 14 godina skupio 204 nastupa i postigao je 588 pogodaka. Nosio je broj 18. Iako se nakon OI 2008., gdje je sa Francuskom osvojio zlatnu medalju, povukao iz reprezentacije, na poziv izbornika Oneste odlučio je svoju karijeru završiti nastupom na SP-u 2009., gdje je također ovjenčan zlatnom medaljom. Još 2 zlatne medalje ima sa svjetskog prvenstva u Francuskoj 2001. i jednu sa europskog prvenstva u Švicarskoj 2006., a ima i 3 bronce, jednu sa europskog prvenstva u Norveškoj 2008. i dvije sa svjetskih prvenstava u Portugalu 2003. i Tunisu 2005. godine.
 | ||
| ||
| ||
