Hrvatsko državno pravo

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak.

Za ustavnopravno uređenje današnje Hrvatske, vidite članak Ustav Hrvatske.

Hrvatsko državno pravo je naziv za nacionalističku doktrinu koja je dominirala hrvatskom politikom u 19. i 20. vijeku. Prema njoj srednjovjekovna hrvatska država nikada nije prestala postojati, odnosno nije izgubila svoj samostalni državnopravni subjektivitet ulaskom u personalnu uniju s Mađarskom 1102. godine, odnosno sa Habsburgovcima godine 1527. Takvo tumačenje - koje je postalo temelj ideologije zvane pravaštvo - se koristilo kao argument u zahtjevima hrvatskih nacionalista da Hrvatska stekne autonomiju ili samostalnost od Habsburške Monarhije, odnosno teritorijalno integrira sva područja na kojima su živjeli Hrvati ili koja su u prošlosti bila dio hrvatske države. U svojem radikalnom obliku, doktrina hrvatskog državnog prava - za koju su se ponekad koristili i sinonimi kao hrvatsko prirodno pravo i hrvatsko povijesno pravo - je služila i kao temelj velikohrvatske ideologije. U Hrvatskoj se danas pod tim izrazom podrazumijevaju i činjenice koje citira preambula, odnosno Izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske.^{[nedostaje referenca]}