Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Dinastija Tang

Izvor: Wikipedija
唐
Tang
Carstvo
←
618 – 907 ↓
Location of Dinastija Tang
Location of Dinastija Tang
Kina pod vladavinom Dinastije Tang (blijedo zelena) oko 700. godine
Glavni grad Chang'an
(618.–904.)
Luoyang
(904.-907.)
Jezik/ci kineski
Religija Budizam, Taoizam, Konfucijanizam, Kineska tradicionalna vjerovanja
Vlast Monarhija
Historija
 - Li Yuan zauzima prijestolje Dinastije Sui 18. lipanj 618.
 - Carstvo okončava Wu Zetian 16. listopad 690.
 - Carstvo obnovljeno 3. ožujak 705.
 - Zhu Quanzhong uzurpira carsku vlast; kraj vladavine dinastije Tang 4. lipanj 907.
Stanovništvo
 - 7. stoljeće est. 50,000,000 
 - 9. stoljeće procjena 80,000,000 
Valuta Kineske kovanice, Kinseki novac
Prethodi		 Slijedi
Dinastija Sui
Kasnija Dinastija Liang
Kasnija Dinastija Tang
Wu (Deset Kraljevstva)
Wuyue
Chu (Deset Kraljevstva)
Bivši Shu
Qi (Deset Kraljevstva)
Dinastiju Tang je nakratko prekinula Druga Dinastija Zhou (16. listopad 690 – 3. ožujak 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje.

Dinastija Tang (kineski: 唐朝; pinyin: Táng Cháo; Srednji Kineski: dhɑng) (18. lipanj 618.– 4. lipnj 907.) je bila kineska dinastija koja je zamijenila dinastiju Sui i nakon koje kina ulazi u Razdoblje Pet Dinastija i Deset Kraljevstva. Osnovala ju je obitelj Li (李), koja je došla na vlast tokom zenita i raspada Sui Carstva. Vlast dinastije je nakratko prekinula Druga Zhou dinastija (16. Listopad 690– 3. Ožujak 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje i postala prva i jedina kinseka vladajuća carica kao samostalan vladar.

Dinastija Tang sa svojim glavnim gradom u Chang'anu (današnjem Xi'anu), najmnogoljudnijem gradu na svijetu u to vrijeme, je općeprihvaćena kao najviša točka u razvoju kineske civilizacije, jednake (ili čak i veće važnosti) od ranije Dinastije Han — zlatnog doba gradske kulture. Njen teritorij, pribavljen tokom vojni njenih ranih vladara, je bio veći nego teritorij Dinastije Han, a bio je podjednak s teritorijem kasnijih dinastija Yuan i Qing. U dva popisa stanovništva u 7. i 8. stoljeću Tang zapisi procijenjuju broj stanovnika (prema broju zabilježenih kućanstava) na oko 50 milijuna ljudi.[1][2][3]a[›] Čak i kad je središnja vlast postepeno oslabila tokom 9. stoljeća i nije bila u mogućnosti napraviti točan popis stanovništva, ipak su procijenili da je broj stanovnika do tada narastao na otprilike 80 milijuna ljudi.[4][5]

Zahvaljujući tako velikom broju stanovnika, dinastija je mogla podizati profesionalne i unovačene vojske od stotina tisuća vojnika da bi se nadmetala s nomadskim narodima za dominaciju nad središnjom Azijom i unosnim trgovačkim putevima uzduž Puta Svile. Mnoge države i kraljevstva su plaćale danak Tang dvoru, a Tang je ujedno i pokorio nekoliko pokrajina kojima je neizravno upravljano kroz sustav protektorata. Izuzev političkog, Dinastija Tang je imala i snažan kulturološki utjecaj na susjedne države poput onih na područiju današnje Koreje, Japana i Vijetnama.

Dinastija Tang je bila razdoblje napretka i stabilnosti, izuzev tokom An Shi pobune i tokom slabljenja središnje vlasti u kasnijoj polovici dinastijske vlasti. Poput prethodne DInastije Sui, DInastija Tang je imala sustav državne službe koji je zapošljavao službenike na osnovu standardiziranih ispita i preporuka za službu. Ovaj društveni poredak je narušen jačanjem pokrajinskih vojnih upravitelja zvanih jiedushi tokom 9. stoljeća. Kineska kultura je cvijetala i dozrijevala tokom vladavine Dinastije Tang, te se to razdoblje smatra najvećim u kineskoj poeziji.[6] Dva najpoznatija kineska pjesnika: Du Fu i Li Bai su pripadali ovom razdoblju kao i mnogi poznati slikari poput: Han Gana, Zhang Xuana i Zhou Fanga. Mnoga književna i znanstena djela, enciklopedije i atlasi nastali tokom Dinastije Tang zauzimaju važno mjesto u razvoju kineske književnosti.

Mnogi važni izumi su iz razdoblja Dinastije Tang uključujući i razvoj drvenog tiska. Budizam ima značajan utjecaj na kinesku kulturu tog razdoblja i razne kineske sekte dobivaju na važnosti. Budisti će kasnije biti progonjeni od strane države i taj utjecaj će biti znatno umanjen. Iako su dinastija i središnja vlast slabili tokom 9. stoljeća, umjetnost i kultura su i dalje cvjetali. Oslabljena središnja vlast se uglavnom povukla iz upravljanja gospodarstvom, no unatoč tome trgovina i proizvodnja su uglavnom ostali netaknuti i čak napredovali.

Historija

[uredi | uredi kod]

Osnutak

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Prijelaz od Suija na Tang
Car Taizong (v. 626.-649.) ugošćuje Ludongzana, poslanika Tibeta na svom dvoru; naslikao 641. Yan Liben (600-673)
Historija Kine
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava
907–960 		Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina
1949– 		Republika
Kina (Tajvan)
1945–
This box:

Obitelj Li je pripadala sjeverozapadnom ratnom plemstvu koje je prevladavalo tokom valdavine Sui careva.[7][8] Majke cara Yanga od Suija (v. 604.-617.) i cara osnivača Dinastije Tang su bile rođene sestre, što znači da su carevi ovih dviju dinastija bili bratići.[1] Li Yuan (koji će kasnije postati car Gaozu od Tanga, v. 618.-626.) je bio Vojvoda od Tanga i bivši upravitelj Taiyuan tokom raspada Sui carstva koji je uslijedio nakon neuspješnog korejskog pohoda.[7][9] Imajući potreban prestiž i vojsno iskustvo, on se pobunio sa svojim sinovima i ratobornom kćerkom princezom Pingyang (u. 623) koja je podigla vlastitu vojsku i sama ju vodila.[10] 617. Li Yuan je zauzeo Chang'an i postao regent marionetskom dječijem caru Suija, unazađujući cara Yanga na mjesto Taishang Huanga ili umirovljenog cara/oca trenutnog cara.[10] Nakon što je doznao da je cara Yanga ubio njegov general Yuwen Huaji (u. 619), 18. lipnja 618. Li Yuan se proglasio carem nove Tang dinastije.[10][11]

Li Yuan je vladao do 626. kada ga je svrgnuo njego sin [Car Taizong od Tanga|Li Shimin], [Princ od Qina]. Li Shimin je vodio vojsku od kad je navršio 18 godina i bio je veoma vješt s lukom, mačem i kopljem, te je bio poznat po svojim učinkovitim konjaničkim jurišima.[1][12] Boreći se protiv brojčano nadmoćnije vojske porazio je Dou Jiandea (573.-621.) kod Luoyanga u Bitci za Hulao 28. svibnja 621.[13][14] U krvavom uklanjanju kraljevske obitelji iz straha od ubojstva, Li Shimin je iz zasjede ubio dvojicu svoje braće, Li Yuanjia (r. 603.) i krunskog princa Li Jianchenga (r. 589.) u Incidentu kod Xuanwu vrata 2. srpnja 626.[15] Nedugo potom njegov otac abdicira u njegovu korist i Li Shimin preuzima prijestolje. Svjetski je poznat po svom krsnom imenu Taizong (唐太宗). Iako je ubojstvo braće i svrgavanje oca bilo u suprotnosti s kunfucijanističkom vrijednošću sinovske pobožnosti,[15] Taizong se dokazao kao sposoban vladar koji je slušao savjete najmudrijih članova svojeg savjetničkog vijeća.[1] 628. godine je Car Taizong održao budističku misu za žrtve rata i 629. je dao sagraditi budističke samostane na mjestima velikih bitki tako da bi se monasi mogli moliti za pale na obje strane.[16] Ovo je bilo tokom pohoda protiv Istočnog Tujuea, göktürčkog kanata koji je uništen nakon što je slavni Tang vojskovođa Li Jing (571.-649., koji je kasnije postao Kancelar Tang Dinastije) zarobio Jiali Kana Ashini Duobija. Nakon ovog poraza Turci su morali prihvatiti Taizonga kao svog kana ili Velikog Kana (天可汗), što je Tang caru donijelu drugu titulu uz titulu nebeskog sina.[17][18]

Administracija i politika

[uredi | uredi kod]
Emperor Xuanzong of Tang wearing the robes and the hat of a scholar
Glavni članak: Administracija i politika Tang Kine

Taizong je odlučio riješiti unutarnje probleme vlasti koji su bili stalna slabost prijašnjih dinastija. Po uzoru na Sui zakonik izdaje novi zakonik po kojemu će kasnije kineske dinastije oblikovati svoje zakone, te će također utjecati na susjedne države u Koreji, Japanu i Vijetnamu.[1] Najstariji zakonik koji je preživio do danas je onaj donesen 653. godine, koji je bio podjeljen na 500 članaka koji su se odnosili na određene zločine i koji su određivali kazne od deset udaraca šibom preko sto udaraca motkom, egzilom, prisilnim radom do smrtne kazne.[19] Tang je imao tri odjeljenja (省, shěng), koji su redom imali obvezu: stvaranja, revizije i provođenja državne uprave. Postojalo je također šest ministarstava (部, bù) koja su bila zadužena za za provođenje pojedinačih odredbi i državnih mjera. Ovaj višedjelni administracijski sustav je uključivao kadrovsku službu, financije, obrede, vojsku, pravosuđe i unutrašnje poslove — postavivši upravni model koji će trajati do pada dinastije Qing (1644.–1912.).[20] Iako su se osnivači Dinastije Tang poistovjećivali sa slavom ranije dinastije Han (202. pne.-220. n.e.), osnova za većinu njihove upravne organizacije je bila slična prethodnim južnim i sjevernim dinastijama.[1] Sustav neredovnih divizija fubing utemeljen tokom Sjevernog Zhoua (557.-581.) je nastavljen tokom vlasti Dinastije Tang, uz to što su ti vojnici-seljaci služili u rotacijama između glavnog grada i graničnih područja, da bi zadržali dano im obradivo zemljšte. Sustav jednakih polja [Sjeverna Dinastija Wei|Sjeverne Dinastije Wei]] (386.-534.) je također zadržan, iako je pretrpio neke izmjene.[1]

Središte držvane moći je bio glavni grad Chang'an (današnji Xi'an), gdje je car imao brojan i velik dvor u kojem je ugošćavao poslanike glazbenim i sportskim priredbama,akrobatskim predstavama, poezijom, slikama i dramskim scenskim izvedbama. Glavni grad je bio pun raznih bogatstava i u stalnom obilju. Kada su službenici iz kineskih prefektura doputovali u glavni grad 643. godine da bi dali godišnje izvješće o zbivanjima u svojim prefekturama car Taizong je otkrio da mnogi nisu imali gdje prenoćiti, te da su bili prisiljeni iznajmiti sobe kod mjesnih trgovaca.[21] Zbog toga je car Taizong naredio da gradska vlast mora sagraditi privatnu vilu za svakog visokog službenika koji doputuje u glavni grad.[21] Dinastiji Tang je bio potreban velik broj državnih službenika da bi mogli uspješno upravljati velikim prostorom Tang Kine i s njenih 50 milijuna stanovnika. Tijekom dinastijine vladavine ova brojka će se popeti i do 80 milijuna i time pospješiti opadanje moći središnje vlasti.

Od samog početka religija je igrala važnu ulogu u politici Dinastije Tang. Dok se borio za vlast Li Yuan je sakupljao podršku tvrdnjom da potječe od taoističkog mudraca Laozija (živio u 6. stoljeću pne.).[22] Ljudi koji su htjeli dobiti posao kao službenci su plaćali budističkim svećenicima da se mole za njihov uspijeh. Prije progona budista u 9. stoljeću, budizam i taoizam su bili jednako prihvaćeni, te je Car Xuanzong od Tanga (v. 712.-756.) pozivao monahe i svećenike obiju vjera na svoj dvor.[2] Jednak upliv je politika imala u religiju i 714. godine je car Xuanzong zabranio trgovinama i putujućim trgovcima da u Chang'anu prodaju prepisane budističke sutre, dajući budističkom svećenstvu monopol nad prodajom sutri vjernicima.[23] Godinu dana ranije car Xuanzong je zaplijenio Neiscrpnu Riznicu velikog budističkog samostana u Chang'anu i podjelio zaplijenjeno blago između drugih budističkih i taoističkih samostana, te ga upotrijebio da bi obnovio spomenike i mostove u gradu.[24]

Vojna i vanjska politika

[uredi | uredi kod]
Glavni članci: Vanjski utjecaj Tang Kine i Jimi sustav
Više informacija: Carski stražari (Dinastija Tang)

Povezano

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]

^ a: Tokom vladavine DInastije Tang broj stanovnika svijeta je narastao s otprilike 190 milijuna na otprilike 240 milijuna, što predstavlja rast od 50 milijuna stanovnika. Također pogledaj članak srednjovjekovna demografija.

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Ebrey, Walthall & Palais 2006: str. 91.
  2. ↑ 2,0 2,1 Ebrey 1999: str. 111. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "ebrey cambridge 111" je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. ↑ Ebrey 1999: str. 141.
  4. ↑ Du 1998: str. 37.
  5. ↑ Fairbank & Goldman 2006: str. 106.
  6. ↑ Yu 1998: str. 73–87.
  7. ↑ 7,0 7,1 Ebrey, Walthall & Palais 2006: str. 90–91.
  8. ↑ Adshead 2004: str. 40–41.
  9. ↑ Graff 2000: str. 78, 93.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 Adshead 2004: str. 40.
  11. ↑ Graff 2000: str. 78.
  12. ↑ Graff 2000: str. 80.
  13. ↑ Adshead 2004: str. 40–42.
  14. ↑ Graff 2000: str. 78, 82, 85–86, 95.
  15. ↑ 15,0 15,1 Adshead 2004: str. 42.
  16. ↑ Ebrey, Walthall & Palais 2006: str. 93.
  17. ↑ Adshead 2004: str. 42–43.
  18. ↑ Twitchett 2000: str. 124.
  19. ↑ Ebrey 1999: str. 111–112.
  20. ↑ Fairbank & Goldman 2006: str. 78.
  21. ↑ 21,0 21,1 Benn 2002: str. 59.
  22. ↑ Graff 2000: str. 79.
  23. ↑ Benn 2002: str. 57.
  24. ↑ Benn 2002: str. 61.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  • Adshead, S. A. M. (2004), T'ang China: The Rise of the East in World History, New York: Palgrave Macmillan, ISBN 1403934568  (hardback).
  • Andrew, Anita N.; Rapp, John A. (2000), Autocracy and China's Rebel Founding Emperors: Comparing Chairman Mao and Ming Taizu, Lanham: Rowman & Littlefield, ISBN 0847695808 
  • Bai, Shouyi (2003), A History of Chinese Muslim (Vol. 2), Beijing: Zhonghua Book Company, ISBN 710102890X 
  • Beckwith, Christopher I. (1987), The Tibetan Empire in Central Asia, Princeton: Princeton University Press, ISBN 0691024693 
  • Benn, Charles (2002), China's Golden Age: Everyday Life in the Tang Dynasty, Oxford University Press, ISBN 0195176650 
  • Bernhardt, Kathryn (July 1995), „The Inheritance Right of Daughters: the Song Anomaly?”, Modern China: 269–309 
  • Bowman, John S. (2000), Columbia Chronologies of Asian History and Culture, New York: Columbia University Press 
  • Brook, Timothy (1998), The Confusions of Pleasure: Commerce and Culture in Ming China, Berkeley: University of California Press, ISBN 0520221540 
  • Chen, Yan (2002), Maritime Silk Route and Chinese-Foreign Cultural Exchanges, Beijing: Peking University Press, ISBN 7301030290 
  • Cui, Mingde (2005), The History of Chinese Heqin, Beijing: Renmin Chubanshe, ISBN 7010048282 
  • Du, Wenyu (1998), „Tang Song Jingji Shili Bijiao Yanjiu”, Researches in Chinese Economic History 1998 (4), ISSN 1002-8005, arhivirano iz originala na datum 2007-09-26, pristupljeno 2010-07-03 
  • Eberhard, Wolfram (2005), A History of China, New York: Cosimo, ISBN 1596055669 
  • Ebrey, Patricia Buckley; Walthall, Anne; Palais, James B. (2006), East Asia: A Cultural, Social, and Political History, Boston: Houghton Mifflin, ISBN 0618133844 
  • Ebrey, Patricia Buckley (1999), The Cambridge Illustrated History of China, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 052166991X  (paperback).
  • Fairbank, John King; Goldman, Merle (2006) [1992], China: A New History (2nd enlarged izd.), Cambridge: MA; London: The Belknap Press of Harvard University Press, ISBN 0674018281 
  • Gascoigne, Bamber; Gascoigne, Christina (2003), The Dynasties of China: A History, New York: Carroll and Graf Publishers, an imprint of Avalon Publishing Group, ISBN 0786712198 
  • Gernet, Jacques (1962), Daily Life in China on the Eve of the Mongol Invasion, 1250-1276, translated by H. M. Wright, Stanford: Stanford University Press, ISBN 0804707200 
  • Gernet, Jacques (1996), A History of Chinese Civilization (2nd izd.), New York: Cambridge University Press, DOI:10.2277/0521497817, ISBN 9780521497817 
  • Graff, David Andrew (2002), Medieval Chinese Warfare, 300-900, New York, London: Routledge, ISBN 0415239540 
  • Graff, David Andrew (2000), „Dou Jiande's dilemma: Logistics, strategy, and state”, van de Ven, Hans, Warfare in Chinese History, Leiden: Koninklijke Brill, pp. 77–105, ISBN 9004117741 
  • Graff, David Andrew (2008), „Provincial Autonomy and Frontier Defense in Late Tang: The Case of the Lulong Army”, Wyatt, Don J., Battlefronts Real and Imagined: War, Border, and Identity in the Chinese Middle Period, New York: Palgrave MacMillan, pp. 43–58, ISBN 9781403960849 
  • Guo, Qinghua (1998), „Yingzao Fashi: Twelfth-Century Chinese Building Manual”, Architectural History: Journal of the Society of Architectural Historians of Great Britain 41: 1–13 
  • Harper, Damian (2005), China, Footscray, Victoria: Lonely Planet, ISBN 1740596870 
  • Hsu, Mei-ling (1988), „Chinese Marine Cartography: Sea Charts of Pre-Modern China”, Imago Mundi 40: 96–112 
  • Hsu, Mei-ling (1993), „The Qin Maps: A Clue to Later Chinese Cartographic Development”, Imago Mundi 45: 90–100 
  • Huters, Theodore (June 1987), „From Writing to Literature: The Development of Late Qing Theories of Prose”, Harvard Journal of Asiatic Studies: 51–96 
  • Kang, Jae-eun (2006), The Land of Scholars: Two Thousand Years of Korean Confucianism, translated by Suzanne Lee, Paramus: Homa & Sekey Books, ISBN 1931907374 
  • Kiang, Heng Chye (1999), Cities of Aristocrats and Bureaucrats: The Development of Medieval Chinese Cityscapes, Singapore: Singapore University Press, ISBN 9971692236 
  • Kitagawa, Hiroshi; Tsuchida, Bruce T. (1975), The Tale of the Heike, Tokyo: University of Tokyo Press 
  • Levathes, Louise (1994), When China Ruled the Seas, New York: Simon & Schuster, ISBN 0671701584 
  • Liu, Pean (1991), „Viewing Chinese ancient navigation and shipbuilding through Zheng He's ocean expeditions”, Proceedings of the International Sailing Ships Conference in Shanghai 
  • Liu, Zhaoxiang (2000), History of Military Legal System, et al., Beijing: Encyclopedia of China Publishing House, ISBN 7500063032 
  • Needham, Joseph (1986a), Science and Civilization in China: Volume 3, Mathematics and the Sciences of the Heavens and the Earth, Taipei: Caves Books 
  • Needham, Joseph (1986b), Science and Civilization in China: Volume 4, Physics and Physical Engineering, Part 2, Mechanical Engineering, Taipei: Caves Books 
  • Needham, Joseph (1986c), Science and Civilization in China: Volume 4, Physics and Physical Technology, Part 3, Civil Engineering and Nautics, Taipei: Caves Books 
  • Needham, Joseph (1986d), Science and Civilization in China: Volume 5, Chemistry and Chemical Technology, Part 1, Paper and Printing, Taipei: Caves Books 
  • Needham, Joseph (1986e), Science and Civilization in China: Volume 5, Chemistry and Chemical Technology, Part 4, Spagyrical Discovery and Invention: Apparatus, Theories and Gifts, Taipei: Caves Books 
  • Nishijima, Sadao (1986), „The Economic and Social History of Former Han”, Twitchett, Denis; Loewe, Michael, Cambridge History of China: Volume I: the Ch'in and Han Empires, 221 B.C. – A.D. 220, Cambridge: Cambridge University Press, pp. 545–607, ISBN 0521243270 
  • Pan, Jixing (1997), „On the Origin of Printing in the Light of New Archaeological Discoveries”, Chinese Science Bulletin 42 (12): 976–981, ISSN 1001-6538 
  • Reed, Carrie E. (January–March 2003), „Motivation and Meaning of a 'Hodge-podge': Duan Chengshi's 'Youyang zazu'”, Journal of the American Oriental Society: 121–145 
  • Reischauer, Edwin O. (1940), „Notes on T'ang Dynasty Sea Routes”, Harvard Journal of Asiatic Studies 5 (2): 142–164 
  • Richardson, H. E. (1985), A Corpus of Early Tibetan Inscriptions, Royal Asiatic Society, Hertford: Stephen Austin and Sons 
  • Schafer, Edward H. (1985) [1963], The Golden Peaches of Samarkand: A study of T’ang Exotics (1st paperback izd.), Berkeley and Los Angeles: University of California Press, ISBN 0520054628 
  • Sen, Tansen (2003), Buddhism, Diplomacy, and Trade: The Realignment of Sino-Indian Relations, 600-1400, Manoa: Asian Interactions and Comparisons, a joint publication of the University of Hawaii Press and the Association for Asian Studies, ISBN 0824825934 
  • Shen, Fuwei (1996), Cultural flow between China and the outside world, Beijing: Foreign Languages Press, ISBN 711900431X 
  • Song, Yingxing (1966), T'ien-Kung K'ai-Wu: Chinese Technology in the Seventeenth Century, translated with preface by E-Tu Zen Sun and Shiou-Chuan Sun, University Park: Pennsylvania State University Press 
  • Stein, R. A. (1972) [1962], Tibetan Civilization (1st English izd.), Stanford: Stanford University Press, ISBN 0804708061 
  • Steinhardt, Nancy Shatzman (2004), „The Tang Architectural Icon and the Politics of Chinese Architectural History”, The Art Bulletin 86 (2): 228–254 
  • Studwell, Joe (2003), The China Dream: The Quest for the Last Great Untapped Market on Earth, New York: Grove Press, ISBN 0802139752 
  • Sun, Guangqi (1989), History of Navigation in Ancient China, Beijing: Ocean Press, ISBN 7502705325 
  • Tang, Zhiba (1991), „The influence of the sail on the development of the ancient navy”, Proceedings of the International Sailing Ships Conference in Shanghai 
  • Temple, Robert (1986), The Genius of China: 3,000 Years of Science, Discovery, and Invention, with a foreword by Joseph Needham, New York: Simon and Schuster, ISBN 0671620282 
  • Twitchett, Denis (2000), „Tibet in Tang's Grand Strategy”, van de Ven, Hans, Warfare in Chinese History, Leiden: Koninklijke Brill, pp. 106–179, ISBN 9004117741 
  • Wang, Yongxing (2003), Draft Discussion of Early Tang Dynasty's Military Affairs History, Beijing: Kunlun Press, ISBN 7800406695 
  • Whitfield, Susan (2004), The Silk Road: Trade, Travel, War and Faith, Chicago: Serindia, ISBN 1932476121 
  • Wood, Nigel (1999), Chinese Glazes: Their Origins, Chemistry, and Recreation, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, ISBN 0812234766 
  • Woods, Frances (1996), Did Marco Polo go to China?, United States: Westview Press, ISBN 0813389992 
  • Wong, Timothy C. (1979), „Self and Society in Tang Dynasty Love Tales”, Journal of the American Oriental Society 99 (1): 95–100 
  • Wright, Arthur F. (1959), Buddhism in Chinese History, Stanford: Stanford University Press 
  • Xi, Zezong (1981), „Chinese Studies in the History of Astronomy, 1949-1979”, Isis 72 (3): 456–470 
  • Xu, Daoxun (1993), The Biography of Tang Xuanzong, et al., Beijing: People's Press, ISBN 7010012105 
  • Xue, Zongzheng (薛宗正) (1992), Turkic peoples (突厥史), Beijing: 中国社会科学出版社, ISBN 7500404328 
  • Yu, Pauline (December 1998), „Charting the Landscape of Chinese Poetry”, Chinese Literature: Essays, Articles, Reviews (CLEAR), pp. 71–87 
  • Zizhi Tongjian, vols. 182, 183, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 196, 197, 198, 199.

Druga literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dinastija_Tang&oldid=42198349