Bitka kod Salamine
 Ovo je glavno značenje pojma Bitka kod Salamine. Za druga značenja, v. Bitka kod Salamine (razvrstavanje). |
| Bitka kod Salamine | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio grčko-perzijskih ratova | |||||||||
 Karta bitke kod Salamine | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
| Grčki polisi (grčka mornarica predvođena atenskom flotom) |
Perzijska Monarhija (perzijska mornarica sastavljena od feničkih, egipatskih i jonskih brodova) | ||||||||
| Vođe | |||||||||
| Temistoklo Euribijad |
Kserks I Arijabigno † Artemizija I. | ||||||||
| Vojne snage | |||||||||
| 378 brodova (Herodot)[1] | 1207 brodova (Herodot)[2] 600-800 brodova (moderne procjene)[3][4][5] | ||||||||
| Posljedice | |||||||||
| Gubici: 40 brodova (Herodot) |
Gubici: 200 brodova (Herodot) | ||||||||
Bitka kod Salamine (28. 9. 480. pne.) bila je pomorska bitka između udružene flote grčkih polisa i perzijske flote sastavljene od feničkih, egipatskih i jonskih brodova. Bitka se vodila blizu Atene u malom prolazu između ostoka Salamine i Pireja. Perzijanci su imali mnogo više brodova. Međutim, u tijesnim geografskim uvjetima ponovo dolazi do izražaja pokretljivost grčkih brodova, pa Grci izlaze kao pobjednici. Ta bitka je označila prekretnicu Grčko-perzijskog rata jer nakon nje perzijska mornarica više nije dominantna u Mediteranu.
Perzijska pobjeda kod Termopila značila je pad cijele Beotije pod perzijsku vlast, dok je put prema Atici bio otvoren. Ostatak atenske populacije evakuiran je uz pomoć savezničke mornarice na otok Salaminu[6]. Peloponeski saveznici počeli su sa pripremama obrambenih linija na Korintskoj prevlaci (širokoj 6 km) gradeći zidine, uništavajući cestu od Megare, te potpunim napuštanjem Atene[7]. Atenski komadant Temistoklo ih je uspio uvjeriti da zid ništa neće značiti, ako mornarica može prevoziti i snabdjevati perzijsku armiju. Rasprava Temistokla i Spartanaca ticala se proricanja iz delfskog proročišta koje je kao i inače neodređeno proreklo da će „Salamina donijeti smrt ženinim sinovima“ i da će Grci biti „spašeni drvenim zidom“. Temistoklo je interpretirao drveni zid kao flotu brodova i tvrdio je da će to donijeti Perzijancima smrt. S druge strane, neki Atenjani su to predviđanje uzeli doslovce, pa su se zabarikadirali drvenim zidom na ulazu u Akropolu. U gradu je ostala nekolicina ratnika koji su pokušali obraniti atensku akropolu, no Perzijanci su ih ubrzo porazili. Nakon pada Atene Kserkso je odlučio kazniti grad spaljivanjem do temelja[8], no navodno se pokajao zbog tog čina. Spaljivanje osvojenog grada bio je neprimjeren porez nekarakterističan za Kserksove prethodnike Kira Velikog i Darija Velikog koji su se prema pokorenim gradovima odnosili sa velikim poštovanjem; ukidajući ropstvo i tolerirajući lokalne religije. Kserksovo spaljivanje Atene smatra se odmazdom za atenskoj potpori Jonjanima koji su spalili perzijski grad Sard u satrapiji Lidiji.
Euribijad i Spartanci su nastavili svađu sa Temistoklom o nužnosti bitke kod Salamine. Oni su želeli da se bore bliže Korintu, da bi u slučaju poraza mogli da se povuku na glavno kopno ili da se potpuno povuku i čekaju da ih Perzijanci napadnu kopneno. Temistoklo je nastavio tvrditi Euribijadu da nikakvi zidovi neće pomoći ako perzijska flota opstane. Bojeći se da će biti nadglasan od Spartanaca, Temistoklo se prema tvrdnjama Herodota odlučuje na trik. Šalje uhodu perzijskom vladaru Kserksu s ciljem uvjeravanja da se Grci nisu složili oko lokacije bitke i da će se povlačiti preko noći. Kserks I blokira zapadni prolaz, tako da brodovi ne mogu pobjeći. Time su Spartanci ometeni da promjene Temistoklov plan. Tokom noći perzijski brodovi su pretraživali zaljev ne bi li spriječili grčko povlačenje, do koga nije ni došlo.
Grci su imali 371 brod. Nominalni komadant je bio Spartanac Euribijad, a stvarni je bio Atenjanin Temistoklo. Spartanci su imali malo brodova, ali oni su sebe smatrali prirodnim vođama bilo koje zajedničke grčke vojske i uvijek su zahtevali da njihov general ima komandu. Od 371 broda, 180 je bilo iz Atine, 40 iz Korinta, 30 iz Egine, po 20 iz Halkide i Megare, 16 iz Sparte itd. Veća perzijska flota imala je oko 600 brodova i bila je stavljena od feničkih, egipatskih i jonskih brodova. Perzijanci su sada imali pod kontrolom većinu Grčke, i Kserks I je imao u planu što brže završiti vojnu ekspediciju[9]. Da je Kserkso porazio grčku mornaricu, bio bi u izglednoj prilici natjerati ostale Grke na predaju[10], dok se Temistoklo nadao kako će perzijskim pomorskim porazom odvratiti Perzijance od daljnjih napada na ostatak Grčke[11]. Perzijanci su odlučili da unište grčku flotu kraj Salamine, a vladar Kserks I ostao je na obali promatrajući okršaj.
Saveznička grčka mornarica spremno je čekala dolazak perzijske flote ispred obala Salamine, stacioniravši se u uskom Saronskom zaljevu koji je dijelio poluotok Peloponez od ostatka grčkog kopna[12][13]. S obzirom na navedene geografske karakteristike, perzijska brojčano superiornija flota nije mogla ostvariti premoć, budući kako nisu mogli manevrirati niti su poznavali topografiju[14]. Grci su iskoristili priliku i napali perzijsku mornaricu, te ostvarili veliku pobjedu te osigurali Peloponez. Oko 200 brodova perzijske flote bilo je potopljeno ili zarobljeno[15].
Prema Herodotu, Kserks je namjeravao izgraditi most preko tjesnaca da napadne Atenjane evakuirane na Salamini, no nakon poraza u pomorskoj bitci projekt je napušten. Štoviše, bojao se kako bi Grci mogli otploviti do Dardanela i uništiti pontonske mostove[16]. Njegov general Mardonije zalagao se za nastavak kopnenog pohoda na Peloponez, no nakon što je Kserkso čuo za novu pobunu u Babiloniji odlučio se sa većinom vojske povući iz Grčke. Manji dio vojske ostavio je na čuvanje Mardoniju koji je postavio vojne kampove u Beotiji i Tesaliji. Atenjani su se nakon povlačenja Perzijanaca vratili u napušteni grad tokom zime[9]. Grčka pobjeda označila je prekretnicu Grčko-perzijskog rata jer nakon nje perzijska mornarica više nije dominantna u Mediteranu. Atena će se ubrzo pretvoriti u vodeću grčku silu nakon pobjeda protiv Mardonija kod Plateje odnosno Mikale, a zadržati će taj status sljedećih pola vijeka do uspona Sparte odnosno novog perzijskog osvajanja Jonije. Temistoklo, najzaslužniji za grčku pobjedu, na zalasku karijere služiti će Kserksovog sina Artakserksa. Bitka je ostala upamćena i po sudjelovanju vjerojatno prve admiralice u historiji, Artemizije iz Karije koja je predvodila skupinu od pet perzijskih brodova[17]. Eshil, koji je i sam učestvovao u ratovima, napisao je o ratu komad Perzijanci.
- ↑ Herodot, 8.47.1
- ↑ Herodot, 7.89.1
- ↑ Ekdotiki Athinon: „Historija grčke nacije“ (Ιστορία του Ελληνικού Έθνους), svezak „B“, 1971.
- ↑ Garoufalis N. Demetrius: „Bitka kod Salamine“ (Η ναυμαχία της Σαλαμίνας), 1998.
- ↑ Lazenby str. 174.
- ↑ Herodot, 8.42.1
- ↑ Holland, str. 300.
- ↑ Holland, str. 305.-306.
- ↑ 9,0 9,1 Holland, str. 327.-329.
- ↑ Holland, str. 308.-309.
- ↑ Holland, str. 303.
- ↑ Herodot, 8.62.1
- ↑ Holland, str. 309.-315.
- ↑ Herodot, 8.88.1
- ↑ Holland, str. 320.-326.
- ↑ Herodot, 8.98.1
- ↑ „Artemizija I. (Irandokht.com)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-22. Pristupljeno 2013-06-18.
