Boris Papandopulo

Boris Papandopulo
modernizam
Biografske informacije
Rođenje	25. veljače 1906. Bad Honnef, Njemačka (tada Honnef, Njemačko Carstvo)
Smrt	16. listopada 1991. Zagreb, Hrvatska
Rodbina	Konstantin Papandopulo (otac) Maja Strozzi-Pečić (majka)
Profesionalne informacije
Obrazovanje	Muzička akademija, Zagreb Novi bečki konzervatorij
Instrumenti	klavir
Zanimanje	kompozitor, dirigent, pedagog, kritičar
Opus
Mentori	Franjo Dugan Fran Lhotka Antun Dobronić Blagoje Bersa Dirk Fock
Znamenita djela
Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) (oratorij, 1936.) Sunčanica (opera, 1942.) Himna suncu (kantata, 1987.) Kraljevo (balet, 1990.)

Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. - Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula.

Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu, te ravnatelj opere HNK i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi.

• Opere:
  • "Sunčanica" (libreto: Marko Soljačić, temeljem Sunčanice Šiška Gundulića i Osmana Ivana Gundulića),
  • "Amfitrion",
  • "Rona".
• Baleti:
  • "Zlato",
  • "Teuta",
  • "Kraljevo",

ostala djela

• • "Istarske freske",
  • "Marulova pisan",
  • "Muka gospodina našega Isukrsta",
  • "Hrvatska misa u d-molu op.86"
  • "Podnevna simfonija",
  • Osam studija,
  • Osorski requiem,
  • Klarinetski kvintet.
  • Kantata "Himna suncu" (Praizvedena: 25. studenog 2010.)

• Grad Zagreb je u godini 2008. u spomen na skladatelja i dirigenta imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).

• Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe

Muzički informativni centar Arhivirano 2008-12-26 na Wayback Machine-u