Obična blitva
Obična blitva (gajena blitva, lat. Beta vulgaris) lisnato je povrće tamnozelene boje iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Razlikujemo dvije glavna oblika blitve koje se uzgajaju u Hrvatskoj. Prva uzgojni oblik blitve odlikuje se širokim mesnatim listovima u obliku "raščupanih" glavica ili rozeta s vrlo malom stabljikom. Drugi oblik blitve građen je tako da su joj listovi relativno mali u odnosu na debelu, jako razvijenu i mesnatu peteljku.
| Obična blitva | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Koljeno: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Podrazred: | Caryophyllidae |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Amaranthaceae |
| Rod: | Beta |
| Vrsta: | B. vulgaris |
| Dvojno ime | |
| Beta vulgaris L., 1753 | |
| Baze podataka | |
Opis
urediBeta vulgaris je cvjetnica iz porodice štirovki (Amaranthaceae) široko se uzgaja zbog jestivih listova i korijena u nekolikokultivirana oblika. Svaka od različitih oblike Beta vulgaris koristi se drugačije: (1) obična vrtna blitva uzgaja se kao vrtno povrće, (2) var. cicla se uzgaja zbog lišća bogatog hranjivim tvarima, (3) šećerna repa je komercijalno važna kao glavni izvor šećera, i (4) mangold, je sočna hrana za stoku. (5) cikla, B. vulgaris ssp. vulgaris var. conditiva. B. vulgaris izvorno je bio porijeklom s atlantske i sredozemne obale Europe, to je morska blitva, B. vulgaris ssp. maritima. Arheološki dokazi upućuju na to da se uzgaja najmanje od 1. stoljeća nove ere i da su se njezini različiti oblici razvili tijekom vremena.[1]
Grupa vrtne blitve
urediCikla se prvenstveno uzgaja zbog debelog mesnatog glavnog korijena koji se formira tijekom prve sezone. U drugoj sezoni izrasta visoka, razgranata stabljika s lišćem koja nosi grozdove sićušnih zelenih cvjetova koji se razvijaju u smeđe plutaste plodove koji se obično nazivaju sjemenke. Glavni korijen ima oblik od kuglastog do dugog i suženog. Boje kože i mesa obično su tamnoljubičastocrvene, iako su neke gotovo bijele ili narančaste. Cikla je dobar izvor riboflavina, kao i folata, mangana i antioksidansa betaina. Cikla bi trebala biti glatka, čvrsta i bez mrlja; primjerci srednje veličine su najnježniji. Često se konzerviraju, cijele ili izrezane, a često se ukisele, začine ili poslužuju u slatko-kiselom umaku. Listovi vrtne cikle mogu se kuhati ili jesti svježi ako se uberu mladi.[1]
Grupa lisne blitve
urediOblici B. vulgaris koji se uzgajaju zbog svojih jestivih listova različito su poznati, pri čemu se prave razlike između sorti s obojenim lisnim rebrima i onih s bijelim lisnim rebrima. Blitva je popularna vrtna biljka, a njezini listovi i stabljike obično se jedu u mnogim mediteranskim zemljama. Listovi su zeleni, a peteljke imaju boju od bijele preko žute do crvene. Pomalo gorkog okusa, blitva se obično kuha i često se koristi u juhama. Izvor je riboflavina, željeza i vitamina A, C i K.[1]
Grupa šećerne repe
urediŠećerna repa je ekonomski najvažnija unutar skupine B. vulgaris. Razvijen u Njemačkoj u 18. stoljeću, njegov europski uzgoj potaknuo je Napoleon kao sredstvo borbe protiv britanske blokade uvezenog šećera. Sposobna je akumulirati do 22 posto saharoze u svom korijenu, šećerna repa čini oko jednu trećinu svjetske proizvodnje šećera.[1]
Skupina stočne blitve
urediUzgoj mangolda može potjecati čak iz prapovijesti. Iako se prvenstveno koristio kao hrana za životinje, mangel-wurzel je stekao popularnost kao vrtno povrće, jer su i korijen i lišće jestivi. U prosjeku, blijedi korijeni teže 4 kg (9 funti) svaki, iako je zabilježeno da neki teže i do 20 kg (44 funte). Slično šećernoj repi, mangold ima visok sadržaj saharoze.[1]
Uzgoj
urediBlitva je dvogodišnja povrtna kultura koja se uzgaja zbog izuzetno hranjivog lišća. U prvoj godini vegetacije razvija lisnu rozetu sastavljenu od mnoštva spiralno poredanih listova. Druge godine vegetacije iz vegetativnog se pupa formira cvjetna stabljika koja naraste do dva metra visine. Uzgaja se u zapadnoj Europi, a kod nas najviše u primorskim krajevima.
Podvrste
urediPrehrambene vrijednosti
urediBlitva spada u niskokalorične namirnice kao i svo lisnato povrće jer pola šalice (100 grama) kuhane i ocijeđene blitve daje samo 20 kcal (84 kJ). Ovo povrće bogato je magnezijem, željezom i vitaminima B i C.
Priprema
urediBlitva u hladnjaku može izdržati i do tjedan dana, a kod pripremanja je potrebno listove dobro očistiti i oprati kroz mlaz vode. Radi očuvanja nutritivno vrijednih sastojaka, dovoljno je da se kuha otprilike 5 do 7 minuta. Može se pripremati kao špinat. U primorskim krajevima poslužuje se uz ribu tako da se kuhana prelije uljem uz dodatak češnjaka.