Vaporwave
| Vaporwave | |
|---|---|
 Primjer tzv. "Ａ Ｅ Ｓ Ｔ Ｈ Ｅ Ｔ Ｉ Ｃ" umjetnost | |
| Stilski začetak: | elektronička glazba, dance, R&B, novi val |
| Kulturni začetak: | početak 2010-ih, internetska kultura |
| Glazbala: | audio i video softveri, klavijatura |
| Popularnost: | SAD, Australija, Japan, Kina, Zapadna i Istočna Europa |
| Podjela žanra | |
| Future funk, Future jazz, Future vision, Mallsoft, Vaporgoth, Vapornoise, Vaportrap[1] | |
| Regionalna scena | |
| Simpsonwave, Fashwave, Trumpwave, Warsawwave, Yugowave, Laborwave[2] | |
| Ostale teme | |
| Elektronička glazba | |
Vaporwave (stilizirano: Ｖａｐｏｒｗａｖｅ), je podžanr elektronske glazbe i umjetnički pokret koji je nastao početkom 2010-ih na internetskim zajednicama. Vaporwave štuje videoigre i estetiku 1980-ih, te spaja s zvukovima, beatovima i vizualnim efektima 1990-ih (ponekad i ranih 2000-ih).[3]
Odlikuje se nostalgičnom ili nadrealističkom pomamom za retro kulturnom estetikom, tehnologijom, potrošačkom kulturom i reklamama, kao i za stilovima korporativne i popularne glazba, kao što su lounge, smooth jazz i elevator music. U okviru žanra je rasprostranjen sampling, odnosno uzimanje već gotovih uzoraka pjesama, najčešće iz 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, i njihovo prerađivanje na putem nekog računarskog softvera.
Za stil se vezuje kritička ili satirična zaokupljenost potrošačkim kapitalizmom, popularnom kulturom i motivima novog doba. Vizualni stil vaporwave, koji je vidljiv po omotima albumima i video klipovima, naziva se "estetika" (eng. aesthetics, često stilizirano kao "Ａ Ｅ Ｓ Ｔ Ｈ Ｅ Ｔ Ｉ Ｃ Ｓ"). Video-klipovi su često prikazani u niskoj audio i video rezoluciji.[4]
Vaporwave se rezultira iz riječi Vaporware i "New Wave" (hrv. Novi val).
Vaporwave je nastao na internetskim zajednicama. Među prvih djela je hypnagogic pop, umjetnika Ariela Pinka.[5]
Za podsticanje prvobitnog razvoja vaporwave-a zaslužni su Daniel Lopatin i njegov album Chuck Person's Eccojams Vol. 1 iz 2010. godine kao i album Far Side Virtual, Jamesa Ferrara i Floral Shoppe umjetnice Ramone Andre Xaviere (poznata pod imenom Macintosh Plus).[6][7][8]
U sljedećim godinama, žanr je naišao na popularnost na web-stranicama YouTube, Bandcamp, SoundCloud, Tumblr, Last.fm i 4chan.
Razvoj se nastavlja u 2013. godini, s umjetnicima poput Blank Banshee-a i Saint Pepsi-a[9] Nastali su novi podžanrovi, među kojima je i Mallsoft (ponekad "Mallwave"), inspiriran jednostavnom glazbom, koja služi kao pozadinska glazba u trgovačkim centrima (eng. Mall).[9]
Najpoznatiji umjetnici su:
- 2814.
- Blank Banshee
- Daniel Lopatin
- Esprit
- Hallmark '87
- Hong Kong Express
- Internet Club
- James Ferraro
- Macintosh Plus (Vektroid)
- Maitro
- Saint Pepsi
- ↑ Kilby, Dylan. 31. srpnja 2016. Sacred Tapestry - Shader - Sunbleach. Sunbleach Media. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2016. Pristupljeno 4. veljače 2018.
- ↑ Johnson, Astrid. 29. rujna 2017. Marxist memes: Socialists use humor to battle right-wing ideology online. People's World. Pristupljeno 12. veljače 2018.
- ↑ Vaporwave Aesthetics in Music & Art Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 4. veljače 2018.
- ↑ Minor, Jordan. 3. lipnja 2016. Drown yourself beneath the vaporwave. Geek.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2016. Pristupljeno 4. veljače 2018.
- ↑ Bowe, Miles. Band To Watch: Saint Pepsi. Stereogum. Pristupljeno 26. lipnja 2016.
- ↑ Blanning, Lisa. 5. travnja 2013. James Ferraro - Cold. Pitchfork. Pristupljeno 8. veljače 2014.
- ↑ Bowe, Miles. 13. listopada 2013. Q&A: James Ferraro On NYC’s Hidden Darkness, Musical Sincerity, And Being Called "The God Of Vaporwave". Stereogum. Pristupljeno 8. veljače 2014.
- ↑ Beks, Ash. Vaporwave is not dead. The Essential. The Essential. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2015. Pristupljeno 8. prosinca 2015.
- ↑ a b Harper, Adam (December 5, 2013).
| |||||