Rudna gora

Rudarsko područje Rudne gore
Svjetska baština – UNESCO
Država	Njemačka Češka
Godina uvrštenja	2019. (43. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1478
Koordinate	50°33′45″N 12°58′4″E / 50.56250°N 12.96778°E / 50.56250; 12.96778
Rudna gora class=notpageimage| Lokacija Rudne gore u Njemačkoj

Rudna gora (njem. Erzgebirge, češ. Krušné Hory) je gorski prostor na granici Češke i Njemačke. Nalazi se između gora Krkonoše, Češka šuma i Fichtelgebirge te je dio Njemačkog sredogorja. Najviši vrh je Klínovec (njem. Keilberg) s 1244 m visine, a nalazi se u Karlovarskom kraju, Češka. Kao što joj ime govori, Rudna gora je vrlo bogata rudama.

Kulturni krajolik Rudnih planina duboko je oblikovan u 800 godina gotovo kontinuiranog rudarstva, od 12. do 20. stoljeća, s iskapanjem, pionirskim sustavima upravljanja vodama, inovativnim mjestima za preradu i topljenje minerala, te rudarskim gradovima. Zbog toga je rudarsko područje Rudne gore upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2019. god.^[1]

Rudna gora je orogen nastao hercinskom orogenezom u paleozoiku (od prije ~390 do prije ~310 milijuna godina). Zbog toga gorje ima blage obronke s jedne (njemačke) strane i strme litice s druge (češke) strane. U tom razdoblju su se u njegovim dubinama odigravao metamorfizam pri kojemu su nastali škriljevac i gnajs s granulama plutona. Koncem paleozoika planine su erodirale u permijski masiv tvrdih stijena. U tercijaru tektonika ploča je prouzročila lom (disekciju) ovih stijena u neovisne planine koje su se uzdigle prema sjeverozapadu. U kasnom tercijaru vulkanizam je uzdigao brane bazalta i fonolita s mnogim venama ruda. Ostale prisutne vrste stijena su: filit, granit i riolit.

Rudna gora se pruža u smjeru jugozapad-sjeveroistok i duga je oko 150 km, a u prosjeku široka oko 40 km.

Istočne planine (Osterzgebirge) uglavnom obuhvaćaju velike, blago uzdižuće visoravni, za razliku od strmijih i viših ležećih zapadnih (Westerzgebirge) i središnjih područja (Mittelerzgebirge), a razdijeljene su riječne doline koje često mijenjaju smjer (Svatava, Rolava, Zwickauer Mulde, Freiberger Mulde, Rote Weißeritz, Müglitz i Gottleuba). Sami vrhovi planina tvore, u sva tri područja, niz visoravni i pojedinih brda. Najviša planina Rudne gore je Klínovec (njem. Keilberg) s 1.244 metara, a najviša nadmorska visina na saksonskoj strani je 1.215 metara visok Fichtelberg, koji je bio najviša planina u DR Njemačkoj. Tu je tridesetak vrhova viših od 1.000 m, ali nisu sve jasno definirani i većina ih se nalazi oko Klínovca i Fichtelberga.

Klima viših regija Rudne gore je okarakterizirana kao izrazito oštra. Temperature su tijekom cijele godine znatno niže nego u nizinama, a ljeta su primjetno kraća, a česti su hladni dani. Prosječne godišnje temperature dosežu samo vrijednosti od 3 do 5 °C. Planinski lanac rasjeda koji se penje od sjeverozapada do jugoistoka omogućuje dugotraje kišne i snježne padaline, te stvara dvostruko više oborina (preko 1.100 mm) nego u nizinama. Povijesni izvori opisuju teške zime u kojima se stoka smrzla do smrti u svojim stajama, a povremeno su kuće i podrumi bili u snijegu čak i nakon snježnih padavina u travnju. Stanovništvo je redovito bilo odsječeno od vanjskog svijeta i Gornje Rudno gorje je zbog toga već u 18. stoljeću dobilo nadimak „Saski Sibir” (Sächsisches Sibirien).^[2]

Kao posljedica klime i velikih količina snijega u blizini Satzunga, na nešto ispod 900 m nadmorske visine, nastala je prirodna regija patuljastog planinskog bora. Na njemačkoj strani gorja, područja viša od 500 metara nadmorske visine pripadaju prirodnom parku Erzgebirge/Vogtland koji se pruža u dužini od 120 km i najveći je svoje vrste na području Savezne Republike Njemačke. Istočna područja Erzgebirge nalaze se u sklopu zaštićenog pejzaža Osterzgebirge. Također i neka manja područja na njemačkoj i češkoj strani nalaze se pod državnom zaštitom. Osim toga, u nekim području gorskih grebena nalazi se i veći broj planinskih močvara koje se napajaju kišnicom. Mnoga od tih zaštićenih područja nude utočište rijetkim vrstama koja su posebno prilagođena ovom okruženju, kao što su različite vrste orhideja i encijana, mali ćuk, ali i manje rijetke kao što su sova ušara i crna roda.

Gorska priroda ovog gorja intenzivno je oblikovana čovjekovim djelovanjem počevši od prvog vala naseljavanja u srednjem vijeku, da bi danas predstavljala vrlo raznolik kulturni krajolik. Neka mjesta su naročito oblikovana dugotrajnim rudarstvom s brojnim deponijama, branama, jarcima, što je utjecalo na životno stanište brojnih biljaka i životinja. U 15. stoljeću su pronađena značajna nalazišta srebra i kositra, što je bio pokretač tehnoloških inovacija, posebno u stoljeću od 1460. do 1560. god. Na obje strane Rudne gore pojavili su se zasebni rudarski pejzaži, koji su se odlikovali razmjenom tehničkog znanja, rudara i metalurga između Saske i Češke. O tomu svjedoči razna rudarska oprema i konstrukcije, iznad i ispod zemlje, koja predstavlja različita razdoblja eksploatacije, ali i pionirski sustavi upravljanja vodama, prometna infrastruktura, inovativna mjesta za preradu i topljenje rude, te rudarski gradovi koji su bili ekonomska, obrazovna, društvena i kulturna središta.^[1]

U 19. stoljeću se iskorištavaju ležišta ugljena, koja su temelj gospodarskog razvoja Češke i njemačke pokrajine Saske. Na Rudnoj gori je otvoren i prvi rudnik uranija u povijesti i ova regija je postala glavni svjetski proizvođač uranija. Danas se iskorištavaju uranij, kositar, cink i bakar. Tu su i značajni termalni izvori od kojih su najpoznatiji toplice Karlovy Vary, ispod planine, i Teplice-Šanov.

Stara izreka, ovdje skovana, da „sve dolazi iz rudnika“ (Alles kommt vom Bergwerk her!) odnosi se na mnoga područja života u regiji, od njenog krajolika, rukotvorina, industrije, živih tradicija i narodne umjetnosti. Posjetitelj to može prepoznati po uobičajenom svakodnevnom rudarskom pozdravu Glück Auf! koji se koristi u regiji. Rudna gora je poznata po različitim običajima u vrijeme Adventa i Božića, kao što su tradicionalna rudarska pučka umjetnost u obliku figura za pušenje (Räuchermann), božićnih piramida (Weihnachtspyramide), lučnih svijećnjaka (Schwibbogen), orašara, figura rudara i anđela, koji se svi koriste kao božićni ukrasi. Pored božićnih tržnica i ostalih manjih tradicionalnih i modernih pučkih festivala, Annaberger Kät najpoznatiji je i najveći festival Rudne gore. Pokrenuo ga je 1520. godine vojvoda Georg Bradati i od tada se održava svake godine u Annaberg-Buchholzu.

• 
  Obelisk u Zwickau, Obertor - početak „Srebrnog puta” za turiste
• 
  Rudnik za posjetitelje Markus Semmler Stolln, Bad Schlema
• 
  Muzej tehnologije Frohnauer Hammer, primjer mlinova-kovačnica koje su izgrađene kao dio rudarske industrije.
• 
  Najstarija njemačka topionica u Muldenhüttenu, blizu Freiberga.
• 
  VEB rudnik Zinnerz u Altenbergu (1982.)

• Ore Mountains čalnak na www.britannica.com (engl.)
• Rudna gora turističke stranice češke Rudne gore (češ.)
• Animacija geoloških formacija Rudne gore  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine) (njem.)

v • u Svjetska baština u Njemačkoj Kulturna baština (48) Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.) Prirodna baština (3) Bukove prašume u Karpatima i drevne bukove šume u Njemačkoj 5) (2007.) • Drevni kop Messel (1995.) • Vadensko more 6) (2009.) Nematerijalna svjetska baština (3) Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.) 1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke

v • u Svjetska baština u Češkoj Kulturna dobra (15) Český Krumlov (1992.)  · Hodočasnička crkva sv. Ivana Nepomuka (1994.)  · Povijesno selo Holašovice (1998.)  · Krajolik za uzgoj i osposobljavanje konja za svečane kočije u Kladruby nad Labem (2019.)  · Palača Kroměříž s parkom (1998.)  · Kutná Hora (1995.)  · Lednice–Valtice (1996.)  ·  Dvorac Litomyšl (1999.)  · Stup Presvetog Trojstva u Olomoucu (2000.)  · Povijesno središte Praga (1992.)  · Povijesno središte Telča (1992.)  · Židovska četvrt i Bazilika sv. Prokopija u Třebíču (2003.)  · Veliki lječilišni gradovi Europe (Frantiskovy Lazne, Karlovy Vary i Mariánské Lázně) (2021.)  · Vila Tugendhat u Brnu (2001.) Prirodna dobra (1) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2021.) Nematerijalna svjetska baština (5) Lutkarstvo u Slovačkoj i Češkoj1) (2016.)  · Slovački verbunk, regrutacijski ples (2008.)  · Sokolarstvo2) (2010.)  · Pokladni običaji u području Hlinecko (2010.)  · Povorka kraljeva u jugoistočnoj Češkoj (2011.) 1) Zajednička svjetska baština Češke i Slovačke  2) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  3) Zajednička svjetska baština 18 europskih zemalja