Prstenasti smetištar
| Prstenasti smetištar | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Bolbitiaceae |
| Rod: | Panaeolus |
| Vrsta: | P. semiovatus |
| Dvojno ime | |
| Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf. (1938.) | |
| Baze podataka | |
Prstenasti smetištar (lat. Panaeolus semiovatus) je nejestiva gljiva iz roda Panaeolus.
- Klobuk prstenastog smetištara je širok od 1,5 do 3,5 centimetara a naraste od 2 do 6 cm u visinu, zvonolikog oblika, može biti glinenasto sivkast ili smeđeoker, središte klobuka je često tamnije, glatko, po vlažnom vremenu mazav, ali uvijek ostaje ljepljiv.
- Listići su široki, trbušasti, gusti, slobodni, sivocrni, s karakterističnom bijelom oštricom.
- Stručak je visok i do 15 centimetara, valjkast, tvrd, blijed, tanak, lomljiv, nosi uzdignut i rebrast vjenčić; iznad vjenčića je tipično i pravilno brazdast, na osnovi bjelkastomaljav i vrlo često s ostacima ovoja.
- Meso je vrlo tanko, gotovo da ga i nema, u stručku tvrdo, miris nije izražen.
- Spore su eliptične, 15 – 22 x 9 – 13 μm; otrusina je crnkaste boje.
Raste skupno ili pojedinačno od rujna do polovice listopada na izmetu goveda i konja, na pašnjacima, uz putove i na pognojenom tlu.
Prstenasti smetištar nema vrijednosti.[1] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.
Prstenasti smetištar se obično može naći na konjskom izmetu, ali također se može naći mnogo vrsta gljiva iz roda Panaeolus, Stropharia, Coprinus, Peziza i tako dalje.
|
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
