Pelin

Pelin
	Artemisia afra
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Asterales;
Porodica:	Asteraceae;
Tribus:	Anthemideae;
Podtribus:	Artemisiinae;
Rod:	Artemisia; L., 1753
Baze podataka
	GBIF; Flora Croatica;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Pelin (komunika; lat. Artemisia), rod jednogodišnjih, često aromatičnih biljaka, trajnica, polugrmova i grmova iz porodice glavočika (Compositae). Rodu pripada preko 480 vrsta, obično na sjevernoj polutki, od čega u Hrvatskoj 15 vrsta, a podvrsta Artemisia campestris ssp. campestris, nije priznata nego je sinonim za A. campestris. Nijedna od ovih vrsta u Hrvatskoj nije endem.

Pelin je poznat po neugodnom gorkom okusu i karakterističnom mirisu (otuda dolazi poznata sintagma pelin i med), a kao ljekovita biljka (probava) poznata je još od starih Rimljana. Prema savjetima fitoterapeuta nikada ga se ne smije kuhati, nego preliti kipućom vodom.^[1]

Prema jednoj laboratorijskoj studiji, pelin ima antivirusni učinak na SARS-CoV-2, virus pandemije COVID-19.^[2]

Vrste u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su prisutne sljedeće vrste:^[3]

božje drvce ili gorkasti pelin (A. abrotanum), narodna imena: gorkasti pelin, Domac, R., 1994; sarčeno zelje, 1847; ozjenac pitomi, 1847; božje drivo, 1847; vunasti kravjak, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; kravjak, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; talac, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; božje drievce, Šulek, B., 1879; božji drevac, Šulek, B., 1879; brodan, Šulek, B., 1879; brotan, Šulek, B., 1879; brodnjak, Šulek, B., 1879; ciper, Šulek, B., 1879; ciper divji, Šulek, B., 1879; drevce blažene djevice Marije, Šulek, B., 1879; drjevinka, Šulek, B., 1879; drvce, Šulek, B., 1879; metica božja, Šulek, B., 1879; neven turski, Šulek, B., 1879; pelin mirisni mužki, Šulek, B., 1879; srčano zelje, Šulek, B., 1879; zelje od gujah, Šulek, B., 1879; ždribac, Šulek, B., 1879; božja metica, Šulek, B., 1879; broda, Šulek, B., 1879; božje drievo, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; božje drvce, Gelenčir, J., 1991; divlji pelin, McVicar, J., 2006.
obični pelin ili gorski pelin ili pravi pelin (A. absinthium), narodna imena: gorski pelin, Domac, R., 1994; pelin, 1847; blieda češljiga, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; neven, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; obsienac, Šulek, B., 1879; ohsjenać, Šulek, B., 1879; oksjenac, Šulek, B., 1879; osjenac, Šulek, B., 1879; osjenać, Šulek, B., 1879; osinać, Šulek, B., 1879; pelen, Šulek, B., 1879; pelim, Šulek, B., 1879; pelinek, Šulek, B., 1879; žuhki pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; đul, Gelenčir, J., 1991; absint, Anonymus, 1984; akšenac, Anonymus, 1984; gorčika; pravi pelin (Hr), Pahlow, M., 1989
sivkasti pelin (A. alba), narodna imena: sivkasti pelin, Domac, R., 1994; broda, 1847; brodanj, Haračić, A., 1894; vršikasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876.
slatki pelin (A. annua), narodna imena: mirisni pelin, Domac, R., 1994; jednoljetni pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876.
grmoliki pelin (A. arborescens), narodna imena: grmoliki pelin, Domac, R., 1994; pelin bili, 1847; pelim veliki bili, Šulek, B., 1879; drvenasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876.
razciepkani pelin (A. austriaca), narodna imena: razciepkani pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876
santonika ili pelin morski (A. caerulescens), narodna imena: santonika, Domac, R., 1994; pelin morski, 1847; polemorski, 1847; modrasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876;, šantonik, Kušan, F., 1956; santun, Horvatić, S., 1954.
divlja metlika ili poljski pelin (A. campestris), narodna imena: poljski pelin, Domac, R., 1994; metlika divja, Šulek, B., 1879; svilasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876.
estragonski pelin (A. dracunculus), narodna imena: estragonski pelin, Domac, R., 1994; predivina, Šulek, B., 1879; troskotnjača, Šulek, B., 1879; pelin tarkanj, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876; estragon, Gelenčir, J., 1991; kozlac, Ortiz, E. L., 1998; trkanj, Ortiz, E. L., 1998; betram, Ortiz, E. L., 1998; zmijina trava, Ortiz, E. L., 1998; taragon, McVicar, J., 2006; francuski estragon, McVicar, J., 2006
primorski pelin (A. maritima), Narodna imena: primorski pelin, Domac, R.; pelin polemorski, Šulek, B., 1879; primoršćak, Haračić, A., 1894; ledinasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876.
odsenac ili rimski pelin (A. pontica), odsenac, Šulek, B., 1879; osjenac zminjak, Šulek, B., 1879; osjenać pitomi, Šulek, B., 1879; pelin iztočni, Šulek, B., 1879; pelin rimski, Šulek, B., 1879.
samunčica (A. santonicum), Narodna imena: samunčica, Šulek, B., 1879; samunčina, Šulek, B., 1879; sansumić, Šulek, B., 1879; sansunić, Šulek, B., 1879; semenčina, Šulek, B., 1879; semencina, Šulek, B., 1879; sementina, Šulek, B., 1879; simešce, Šulek, B., 1879.
šibasti pelin (A. scoparia), narodna imena: šibasti pelin, Domac, R., 1994; metva, 1847; metličasti pelin, Schlosser, J.C.K. i Vukotinović, Lj., 1876
obični ili divlji pelin A. vulgaris Narodna imena: obični pelin, Domac, R., 1994; komunika, 1847;, pelin černi, 1847; pelin černobilni, 1847; pelin divji, 1847; pisana metva, 1847; crnobil, Šulek, B., 1879; crnobilj, Šulek, B., 1879; crnobilnik, Šulek, B., 1879; ćoba, Šulek, B., 1879; ćopa, Šulek, B., 1879; ćopica, Šulek, B., 1879; groba, Šulek, B., 1879; komonjika, Šulek, B., 1879; martinščica, Šulek, B., 1879; metla crna, Šulek, B., 1879; metlikovina, Šulek, B., 1879; metljika crna, Šulek, B., 1879; metva marina, Šulek, B., 1879; osjenac divji, Šulek, B., 1879; osjenać divji, Šulek, B., 1879; pelin crni, Šulek, B., 1879; podloga, Šulek, B., 1879; podnoga, Šulek, B., 1879; umit, Šulek, B., 1879; zelje bilo, Šulek, B., 1879; metla metla, Šulek, B., 1879; komonika, Gelenčir, J.; Gelenčir, J., 1991;, divlji pelin, Anonymus, 1984
Od invazivnih vrsta prisutan je kineski pelin (A. verlotiorum), koji je u Hrvatskoj prvi puta zabilježen 1970. godine kod Zagreba.^[4]