Miro Gavran

Miro Gavran
Miro Gavran na sajmu knjiga Interliber u Zagrebu.
Puno ime	Miro Gavran
Rođenje	3. svibnja 1961., Gornja Trnava, Hrvatska
Zanimanje	književnik
Nacionalnost	Hrvat
Period pisanja	od 1983.
Supruga	Mladena Gavran
Djeca	Jakov Gavran
Važnija djela Zaboravljeni sin, Margita ili putovanje u prošli život, Nekoliko ptica i jedno nebo, Svašta u mojoj glavi, Sretni dani, Ljeto za pamćenje
Nagrade Nagrada Mato Lovrak, Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić",
Stranica	www.mirogavran.com
Portal o životopisima

Miro Gavran (Gornja Trnava, 3. svibnja 1961.) hrvatski je dramatičar, romanopisac, pripovjedač, pisac za mlade i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Najizvođeniji je hrvatski dramski pisac.^[1] Djela su mu prevedena na 42 jezika. Njegove knjige imale su više od 250 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi.^[2] Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj, u Trnavi, pod nazivom GavranFest, od 2013. godine u Poljskoj, u Krakovu, od 2016. godine u Češkoj, u Pragu, 2019. godine održao se u Augsburgu (Njemačka), a 2020. godine u Srbiji, u Beogradu.

Od 6. studenoga 2021. godine predsjednik je Matice hrvatske.

Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi 1961. godine. U Novoj Gradiški završio je srednju školu 1980. godine. Nakon toga upisao je studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.^[3] Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra &TD. Debitirao je 1983. godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom Noć bogova tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sustavu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao pedeset i pet kazališnih tekstova.

Od 1993. godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na brojnim sveučilištima diljem svijeta.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu Zaboravljeni sin iz 1989. godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke. Njegove knjige se objavljene su u gradovima diljem svijeta. Postao je redoviti član Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014. godine,^[4] dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine postao je članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna, a 23. lipnja 2022. godine proglašen je počasnim akademikom HAZU BiH. Od svibnja 2024. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.^[5]

• Zaboravljeni sin
• Kako smo lomili noge
• Klara
• Margita ili putovanje u prošli život
• Judita
• Krstitelj
• Poncije Pilat
• Jedini svjedok ljepote
• Kafkin prijatelj
• Mali neobični ljudi (zbirka kratkih priča)
• Nekoliko ptica i jedno nebo

• Svašta u mojoj glavi
• Kako je tata osvojio mamu
• Zaljubljen do ušiju^[6]
• Sretni dani
• Oproštajno pismo
• Igrokazi s glavom i repom
• Pokušaj zaboraviti
• Profesorica iz snova
• Ljeto za pamćenje

Te knjige rado čitaju i odrasli. Za Svašta u mojoj glavi dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, za Sretne dane dobio je Nagradu „Mato Lovrak“, dok je za Profesoricu iz snova dobio Specijalnu nagradu na Međunarodnom književnom festivalu za djecu i mlade u Sofiji u Bugarskoj.

Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje. U Vilniusu (Litva), prema njegovoj komediji Papučari snimljen je 2013. film Kako ukrasti ženu na litavskom jeziku.

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište. U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann Stuttgart iz Stuttgarta koja proteklih pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova. Među uvrštenim autorima su i: David Edgar, Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfriede Jelinek, Neil La Bute, Slawomir Mrožek, Yasmina Reza, Tom Stoppard i George Tabori.

Miro Gavran je najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu,^[7] s više od 300 različitih kazališnih produkcija. U razdoblju od 1983. do 2018. godine njegove drame postavljene su u tridesetak zemalja.

• "Djed i baka se rastaju" (1996.)
• "Teško je reći zbogom" (1998.)
• "Ljubavi Georgea Washingtona" (2001.)
• "Zabranjeno smijanje" (2012.)
• "Kaip pavogti zmona" (2013.)

• "Djed i baka se rastaju" kao mladi patron u restoranu (1996.)
• "Teško je reći zbogom" (1998.)

Gavran je dobio više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu Central European Time koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te Nagradu Europski krug za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.^[8]

• 1997.: Nagrada Mato Lovrak, za djelo Sretni dani.
• Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču.
• Četverostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove:
  • 1994.: Kad umire glumac
  • 2003.: Zabranjeno smijanje
  • 2004.: Nora danas, i
  • 2008.: Najluđa predstava na svijetu.
• Za roman Kafkin prijatelj dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
• 2014.: Član Ruske akademije književnosti^[9].
• 2016.: Nagrada Mato Lovrak, za djelo Ljeto za pamćenje.^[10]
• 2016.: Godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu.^[11]
• 2019.: Proglašen počasnim građaninom Nove Gradiške.
• 2021.: Nagrada za životno djelo Josip i Ivan Kozarac
• 2022.: Večernjakov pečat - osoba godine u kategoriji Kultura^[12].
• 2022.: Počasni je akademik HAZU (BiH)^[13].

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002. godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov je glumac.

• GavranFest, kazališni festival na kojem se igraju Gavranova djela

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Miro Gavran

Mrežna mjesta

• Službena stranica
• teatar-gavran.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2015. (Wayback Machine)
• Miro Gavran - novi predsjednik Matice hrvatske

v • u Predsjednici Matice hrvatske Janko Drašković (1842. – 1850.) • Ambroz Vranyczany (1851. – 1857.) • Ivan Mažuranić (1858. – 1872.) • Matija Mesić (1872. – 1874.) • Ivan Kukuljević Sakcinski (1874. – 1889.) • Tadija Smičiklas (1889. – 1901.) • Ivan Trnski (1901. – 1902.) • Đuro Arnold (1902. – 1909.) • Oton Kučera (1909. – 1917.) • Krsto Pavletić (1917. – 1919.) • Fran Tućan (1919. – 1920.) • Dragutin Domjanić (1920. – 1927.) • Albert Bazala (1927. – 1928.) • Filip Lukas (1928. – 1945.) • Mihovil Nikolić (1945. – 1950.) • Gustav Krklec (1950. – 1954.) • Jakša Ravlić (1954. – 1968.) • Hrvoje Iveković (1968. – 1970.) • Ljudevit Jonke (1970. – 1971.) • režimska zabrana djelovanja Matice hrvatske (1972. – 1989.) • Petar Šegedin (1990.) • Vlado Gotovac (1990. – 1996.) • Josip Bratulić (1996. – 2002.) • Igor Zidić (2002. – 2014.) • Stjepan Damjanović (2014. – 2018.) • Stipe Botica (2018. – 2021.) • Miro Gavran (od 2021.)