Lastin rep
| Lastin rep | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Hexapoda |
| Razred: | Insecta |
| Red: | Lepidoptera |
| Natporodica: | Papilionoidea |
| Porodica: | Papilionoidae |
| Potporodica: | Papilioninae |
| Tribus: | Papilionini |
| Rod: | Papilio |
| Vrsta: | P. machaon |
| Dvojno ime | |
| Papilio machaon Linnaeus, 1758. | |
| Baze podataka | |
Lastin rep (lat. Papilio machaon) je leptir selac iz porodice lastinrepaca. Zabilježeno je 37 podvrsta ove vrste. U Hrvatskoj je zaštićen zakonom.
Na prednjim krilima odrasle jedinke prevladava žuta boja i crni široki rub. Stražnja krila su šiljasto produljena u tamni repić. Raspon krila je 7,5 cm pa se ubraja među najveće europske leptire. Obranu od grabežljivaca pruža mu osmeterij, organ čija je zadaća ispuštanja neugodnog mirisa u slučaju opasnosti, a smješten je neposredno iza glave.[1]
Ženke liježu jaja isključivo na biljkama iz porodice štitarki kojima se gusjenice hrane. Gusjenica lastinog repa u početku izgleda kao ptičji izmet, što predstavlja prilagodbu za zaštitu od predatora. Kasnije postaje zelene boje s crnim i narančastim oznakama. Dodatno je štite žlijezde na čeonom dijelu glave koje u slučaju uznemiravanja ispuštaju neugodan miris (po mošusu).
Stanište mu je sjeverno područje Europe i Azije, rasprostranjen je i u Americi. U Hrvatskoj nastanjuje planinske vrhove i prijevoje, zaštićen je zakonom o zaštiti prirode.[2][3]
-
♂
-
♂ △
-
♀
-
Gusjenica
-
-
Leptir
- ↑ Nova Akropola: Lastin rep
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004. ISBN 953-6036-36-3
- ↑ Radovan Kranjčev, Leptiri Hrvatske, Veda d. o. o., Križevci, 2009. ISBN 978-953-96657-8-2