Otočje Campbell

Otočje Campbell
	Otočje
	Satelitska snimka otočja
	Zemljovid otočja
Etimologija	Robert Campbell, vlasnik jedrenjaka Perseverance kojim je otkriveno otočje
Položaj
Koordinate	52°32′24″S 169°8′42″E / 52.54000°S 169.14500°E
Smještaj	Oceanija
Država	Novi Zeland;
Ocean	Tihi ocean
Otočje	Novozelandska subantarktička otočja
Fizikalne osobine
Površina	113,3 km2
Otoci	vidi tekst
Stanovništvo
Broj stanovnika	nenaseljeno
	; Položaj novog Zelanda Otočje Campbell Otočje Campbell na zemljovidu Vanjskih otoka Novog Zelanda
	Svjetska baština – UNESCO
Novozelandska subantarktička otočja
Država	Novi Zeland
Godina uvrštenja	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	ix, x
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:877

Otočje Campbell je skupina subantarktičkih otoka u Tihom oceanu, koji pripadaju Novom Zelandu. Leže oko 600 km južno od otoka Stewart.

Ekološki, otoci su dio ekoregije tundre subantarktičkog otočja Antipodes. Otoci su jedna od pet subantarktičkih otočnih skupina koje je UNESCO zajednički proglasio mjestom svjetske baštine.^[2]

Geografija

Otoci imaju ukupnu površinu od 113.31 km²,^[3] a sastoje se od jednog velikog otoka, otoka Campbell (maorski: Motu Ihupuku, 112.68 km²) i nekoliko malih otočića, posebice otok Dent (0.23 km²), Isle de Jeanette Marie (0.11 km²), Folly (ili Folly Islands), Jacquemart (0.19 km²), i otok Monowai (također poznat kao Lavlja stijena, 0.08 km²).^[4]

Otoci:

Otočje je uglavnom ravno (s 500 m visokim planinskim dijelom južne obale otoka Campbell), međutim, zbog tektonskog pritiska, u središtu svakog otoka nalaze se planine. Morski dimnjak na južnom vrhu otoka Jacquemart je – s iznimkom potraživanja zemlje na Antarktiku – najjužnija točka Novog Zelanda.

Etimologija

Ime mu je dao kapetan jedrenjaka Perseverance, Frederick Hasselborough po otkriću 1810. godine, i to po vlasniku broda, Robertu Campbellu.^[5]

Povijest

U 19. stoljeću otok je postao središte lova na tuljane što je dovelo do njihova gotovo iskorjenja i uništenja ekosustava otočja. Od 1896. je otok Campbell jedno kratko vrijeme pretvoren u farmu ovaca koja je propala u Velikoj ekonomskoj krizi 1931. godine.^[6] Od tada otok posjećuju samo znanstvenici koji su koristili vojnu postaju iz Drugog svjetskog rata kao meteorološku postaju do 1958. godine kada je izgrađena nova koja je napuštena 1995. godine.

Od svog otkrića 1810. godine, flora i fauna su bile pod prijetnjom sisavaca koje su uveli ljudi. Mačke (Felis catus) i smeđi štakori (Rattus novegicus) lovile su domaće ptice, a velik dio vegetacije uništile su ovce (Ovis aries) i goveda (Bos taurus).

Restoracija otoka

Restoracija otoka započela je 1970. godine uklanjanjem divljih goveda i ovaca; kasnije se otočna vegetacija oporavila, postajući gušća. Godine 2001. četiri helikoptera, prema uputama novozelandskog Odjela za konzervaciju (DOC), raširila su 120 tona mamaca s rodenticidom diljem otoka tijekom jednog mjeseca. Ponovljenim praćenjem od tada nisu pronađeni znakovi štakora. Ova je operacija postala predložak za iskorjenjivanje štakora na drugim otocima diljem svijeta.

Na stogodišnjicu otkrića otoka u prosincu 2010. godine organizirana je ekspedicija CIBE (Campbell Island Bicentennial Expedition), najveća multidisciplinarna ekspedicija na ovo otočje u posljednjih 20 godina s ciljem bilježenja ljudske povijesti na otočju, te da obnovi floru i faunu otoka nakon uklanjanja ovaca i najvećeg programa iskorjenja štakora na svijetu.^[7]

Flora i fauna

„Jezero šest stopa” tijekom rijetke suše na otoku

Vegetaciju predstavljaju subantarktička zakržljala stabla, te grmlje i tzv. megabilje. Fauna se sastoji uglavnom od morskih vrsta: morski lav, morski slon, morski psi, pingvini i morske ptice. Ekološki, ono pripada novozelandskim subantarktičkim otočjima koji su zajedno upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 1998. god.^[8]

Važno područje za ptice

Otočje Campbell je nenaseljeno i cijelo je pretvoreno u ptičji rezervat prirode. BirdLife International označio je Campbellovo otočje kao važno područje za ptice (IBA) zbog njegove važnosti kao mjesta za razmnožavanje nekoliko vrsta morskih ptica, kao i endemske kambelske kržulje (Anas nesiotis) i kambelski bekas (Coenocorypha aucklandica perseverance). Morske ptice su žutouhi pingvin (Eudyptes chrysocome), žutoglavi pingvin (Megadyptes antipodes), antipodski albatros (Diomedea antipodensis), kraljevski albatros (Diomedea epomophora), sivi albatros (Phoebetria palpebrata), žutokljuni albatros (Thalassarche melanophris), kambelski albatros (Thalassarche impavida), sivoglavi albatros (Thalassarche chrysostoma), sjeverni veliki burnjak (Macronectes halli) i bjelobrki zovoj (Procellaria aequinoctialis) te kambelski vranac (Phalacrocorax campbelli).^[9]^[10]

Izvori

↑ Popis stanovništva izvan teritorijalnih ovlasti Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2010. (Wayback Machine), popis 2006. god., Statistika Novog Zelanda (engl.) Preuzeto 18. listopada 2012.
↑ New Zealand Sub-Antarctic Islands. UNESCO. Pristupljeno 12. veljače 2021.
↑ Data Table - Protected Areas - LINZ Data Service (recorded area 11331 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 12. veljače 2021.
↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
↑ The Antarctic Dictionary
↑ Ian S. Kerr, Campbell Island, a History, A.H. & A.W. Reed, Wellington, 1976.
↑ CIBE website Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2013. (Wayback Machine) (engl.) Posjećeno 19. listopada 2012.
↑ New Zealand Subantarctic Islands na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 17. listopada 2012.
↑ BirdLife International. (2012). Important Bird Areas factsheet: Campbell Island (and outliers). Downloaded from BirdLife International - conserving the world's birds. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2007. Pristupljeno 31. kolovoza 2013. on 22 January 2012.
↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

E. S. Gourlay, 1948 Auckland Islands Coleoptera
Joan Druett, Island of the Lost: Shipwrecked At the Edge of the World, 2007.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Otočje Campbell

Povijest otočja Campbell (engl.)
Landcare Research - Campbell Island Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2010. (Wayback Machine) (engl.)
Map of the Campbell Islands with several surrounding islets, including Jacquemart Island lying south of the main island and Dent island lying northwest of the main island

[1] Popis stanovništva izvan teritorijalnih ovlasti Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2010. (Wayback Machine), popis 2006. god., Statistika Novog Zelanda (engl.) Preuzeto 18. listopada 2012.

[2] New Zealand Sub-Antarctic Islands. UNESCO. Pristupljeno 12. veljače 2021.

[3] Data Table - Protected Areas - LINZ Data Service (recorded area 11331 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 12. veljače 2021.

[4] [1] Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)

[5] The Antarctic Dictionary

[6] Ian S. Kerr, Campbell Island, a History, A.H. & A.W. Reed, Wellington, 1976.

[7] CIBE website Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2013. (Wayback Machine) (engl.) Posjećeno 19. listopada 2012.

[8] New Zealand Subantarctic Islands na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 17. listopada 2012.

[9] BirdLife International. (2012). Important Bird Areas factsheet: Campbell Island (and outliers). Downloaded from BirdLife International - conserving the world's birds. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2007. Pristupljeno 31. kolovoza 2013. on 22 January 2012.

[zzo-10] Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]