Obična bukva

Obična bukva
	Bukova šuma
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Fagales;
Porodica:	Fagaceae;
Rod:	Fagus;
Vrsta:	F. sylvatica;
Dvojno ime
	Fagus sylvatica; L.
Rasprostranjenost
Baze podataka
	GBIF; Flora Croatica;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Nellino stablo ili stablo ljubvi, najpoznatiji je primjerak ove vrste. Nalazi se u blizini Aberforda u Engleskoj

Obična bukva (europska bukva, fafarikula; lat. Fagus sylvatica) bjelogorično je drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj.

Rasprostranjenost

Bukva raste na brdskim i planinskim položajima srednje, zapadne te jugoistočne Europe.

U Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća. Raste na Macelju, Ivanščici, Medvednici, Papuku, Psunju, Žumberku, u Gorskom kotaru, na Dinari, Velebitu, Bilogori i Kalniku. U Jugoistočnoj se Europi nalazi oko 13 milijuna hektara bukovih šuma.

Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1800 – 2000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom bukvom.

Od kraja posljednjeg ledenog doba, europska bukva se proširila iz nekoliko izoliranih utočišta u Alpama, Karpatima, Dinaridima, Mediteranu i Pirenejima u kratkom razdoblju od nekoliko tisuća godina u procesu koji još uvijek traje. Uspješna ekspanzija na cijelom kontinentu povezana je s prilagodljivošću stabla i tolerancijom na različite klimatske, geografske i fizičke uvjete. Bukove prašume je zajednički naziv za 94 lokaliteta zaštićenih drevnih bukovih šuma u 18 europskih zemalja koje je UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi.^[1]

Izgled

Naraste do 40 m visine. Debljina debla može biti i preko 1 m prsnog promjera. Krošnja je široko zaobljena.

Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutom od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama.

Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi. Za cvjetanja kupula je sočna, poslije otvrdne i postane drvenasta, a njeni se listići pretvore u duge bodljike ili ljuske.

Bukva cvjeta iza listanja, u travnju ili svibnju. Muški i ženski cvjetovi su na ovogodišnjim izbojcima.

Po dva su ploda u kupuli, nazvana bukvice. Smeđi su, trokutasti, jestivi u nuždi. Dozrijevaju u rujnu ili početkom listopada, a otpadaju nakon prvih mrazeva u listopadu ili početkom studenoga. U 1 kg plodova ima 3600 do 6800 bukvica. Klijavost je kratkotrajna, oko 6 mjeseci, a iznosi prosječno oko 35 %.

Zrela kupula puca na 4 dijela. Bukvica ima dvije mesnate, bubrežaste supke. Prvi listovi su nasuprotni.

Bukva se oprašuje vjetrom. Punim urodom rađa svake 7. do 12. godine. Počinje imati plodove u starosti od 40 do 50 godina.

Ekološka svojstva

Bukove šume dolaze na svim matičnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Ponik je osjetljiviji na mraz i jako sunce.

Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje.

Dobro se zakorijenjuje, korijen se odlično prilagođuje uvjetima na terenu, otporna je na vjetrove. Traži svježa tla.

Ljekovitost i jestivost

Bukva spada i u ljekovito bilje. Koristi se kora mladih grana te katran dobiven suhom destilacijom grančica. Sasvim mladi listovi mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Jestivi su i prženi plodovi iz kojih se može dobiti kvalitetno jestivo ulje (bukvice sadrže oko 36 % ulja).^[2]^[3]

Fitocenologija (biljne zajednice)

Šuma bukve s bijelim šašem (As. Carici albae-Fagetum ),
Šuma bukve s dlakavim šašem (As. Carici pilosae-Fagetum),
Šuma bukve s lazarkinjom (As. Asperulo odoratae-Fagetum),
Šuma bukve s bjelkastom bekicom (As. Luzulo-Fagetum),
Šuma bukve s rebračom (As. Blechno-Fagetum),
Šuma bukve i širokolisne grašolike (As. Vicio oroboidi-Fagetum),
Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (As. Lamio orvalae-Fagetum),
Šuma bukve i crnog graba (As. Ostryo-Fagetum),
Šuma bukve sa širokolisnim gladcem (As. Laserpitio-Fagetum),
Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (As. Seslerio autumnalis-Fagetum),
Šuma bukve s risjem (As. Erico-Fagetum),
Pretplaninska šuma bukve s planinskim divokozjakom (As. Doronico columnae-Fagetum),
Pretplaninska šuma bukve i gorskog javora (As. Polysticho lonchitis-Fagetum),
Pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom (As. Ranunculo platanifolii-Fagetum),
Panonska bukovo-jelova šuma (As.Festuco drymeiae-Abietetum),
Dinarska bukovo-jelova šuma (As. Omphalodo-Fagetum)

Poveznice

Karpatske bukove prašume

Izvori

↑ Ancient and Primeval Beech Forests of the Carpathians and Other Regions of Europe, UNESCO (engl.) Pristupljeno 13. lipnja 2022.
↑ Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb, 1980., str.109. - 110.
↑ https://pfaf.org/user/plant.aspx?LatinName=Fagus+sylvatica Pristupljeno 24.10.2018.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Obična bukva

[UNESCO-1] Ancient and Primeval Beech Forests of the Carpathians and Other Regions of Europe, UNESCO (engl.) Pristupljeno 13. lipnja 2022.

[2] Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb, 1980., str.109. - 110.

[3] ttps://pfaf.org/user/plant.aspx?LatinName=Fagus+sylvatica Pristupljeno 24.10.2018.

[1]

[2]

[3]