Hildegard Knef

Hildegard Knef
Hildegard Knef na svom posljednjem koncertu u Berlinu (5. ožujka 1995.)
Rodno ime	Hildegard Frieda Albertine Knef
Ostala imena	Hildegarde Neff
Rođenje	28. prosinca 1925.
Smrt	1. veljače 2002. Berlin
Zanimanje	glumica, pjevačica, pjesnikinja, književnica
WWW	IMDb Rotten Tomatoes Facebook YouTube
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Hildegard Frieda Albertine Knef (Ulm, 28. prosinca 1925. – Berlin, 1. veljače 2002.), njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica. U svijetu poznata i pod imenom Hildegarde Neff.

Hildegard Knef rođena je u Ulmu kao kći Hansa Theodora Knefa, trgovca duhanom flamanskog podrijetla i Friede Auguste, rođ. Gröhn. Već 1926. otac joj umire od sifilisa, nakon čega se seli u Berlin s majkom koja se 1933. ponovno udala. Hildegard je pohađala licej Friedrich Rückert u Schönebergu (Berlin).

Udavala se tri puta. Od 1947. do 1951. bila je u braku s Kurtom Hirschom, filmskim agentom iz Hollywooda i sudetskim židovom, čiji su se roditelji nakon rata preselili u SAD. Od 1962. do 1976. bila je udana za britanskog glumca Davida Camerona, koji je s njom nastupao na njemačkoj turneji s predstavom "Nicht von gestern (Born Yesterday)". Cameron je i otac njezine kćeri (Christina Antonia, 1968.). Od 1977. do svoje smrti 2002. godine bila je u braku s Paulom von Schellom.

Talentirana Knef, koja je još kao dijete slikala portrete, napustila je školu s 15 godina i započela školovanje za crtačicu u filmskom studiju UFA u Berlinu. Zbog ljepote ju je 1943. godine zapazio šef studija Wolfgang Liebeneiner te joj je osigurao stipendiju za glumačko školovanje pri istom studiju. Veliko zanimanje za Hildegard Knef pokazao je i sam Joseph Goebbels, po čijim joj je napucima izvršena i korekcija nosa. Godine 1944. imala je aferu s glavnim filmskim dramaturgom ("Reichsfilmdramaturg") Ewaldom von Demandowskym, koji je ujedno bio i glavni producent filmske kuće Tobis. Još prije kraja Drugog svjetskog rata nastupila je s manjim ulogama u nekoliko filmova ("Unter den Brücken", 1944., "Fahrt ins Glück", 1945. i dr.).

1945. Hildegard Knef u razrušenom Berlinu nastupa u kabareu i kazalištu i uskoro upoznaje svog prvog supruga Kurta Hirscha, američkog časnika, za kojeg se udaje 15. prosinca 1947. Zapažena u kazalištu dobiva ulogu u prvom poratnom njemačkom filmu "Die Mörder sind unter uns" ("Ubojice među nama") iz 1946., koji joj je osigurao međunarodnu karijeru. Za ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") dodijeljena joj je 1948. godine nagrada za najbolju žensku ulogu na festivalu u Locarnu. Iste godine po prvi put se pojavljuje na naslovnici magazina "Stern" i uskoro postaje prva velika poslijeratna njemačka zvijezda.

Zahvaljujući međunarodnom uspjehu i velikoj reportaži američkog magazina "Life" hollywoodski producent David O. Selznick pozvao ju je u SAD za kojeg početkom 1948. godine potpisuje sedmogodišnji ugovor. U tom razdoblju uči engleski jezik i snima bezbrojne filmske probe te upoznaje svoju sunarodnjakinju Marlene Dietrich. 1950. postaje i građankom SAD-a.

Godine 1950. nakratko se vratila u Njemačku i snimila kontroverznu melodramu Willija Forsta "Die Sünderin" ("Griješnica"). Film je izazvao oštre prosvjede Katoličke crkve kako zbog kratke scene s golom Hildegard Knef, tako i zbog svoje teme o prostituciji i samoubojstvu, čime je prerastao u jedan od najvećih njemačkih filmskih skandala. Zbog filma su organizirane brojne demonstracije i zatvorena kina u brojnim njemačkim i europskim gradovima, a zbog njega su vođeni i sudski procesi. Međutim, film je samo u Njemačkoj vidjelo preko 7 milijuna gledatelja čime je popularnost glumice dodatno porasla. Istovremeno s uspjehom filma Knef je u listopadu 1951. objavila i svoju prvu ploču ("Ein Herz ist zu verschenken").

Obilježena kao "griješnica" Hildegard Knef bježi natrag u Hollywood, gdje snima cijeli niz filmova za 20th Century Fox. Amerikanci su 1952. godine Hildegarde Neff čak izabrali za najseksipilniju glumicu. Istovremeno sa snimanjem brojnih filmova u Americi, kada upoznaje i slavnu Marilyn Monroe i ostavlja svoje otiske pred legendarnim kinom Chinese Theatre, nastupa i u brojnim njemačkim, britanskim i francuskim filmovima. Ujedno je prva i najuspješnija Njemica s vlastitim showom na Broadwayu, gdje je nastupala u mjuziklu Colea Portera "Silk Stockings" ("Svilene čarape"). Upravo zbog sukoba Foxa i MGM-a oko filmskih prava na navedeni mjuzikl Hildegard Knef 1957. godine iz principa raskida ugovor s filmskom kućom odbivši snimiti preostale filmove. Glumica je time završila blistavu filmsku karijeru na vrhuncu slave i vratila se u Njemačku.

Po povratku u Njemačku i dalje snima filmove s više ili manje uspjeha, no kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih godina uglavnom snima u Engleskoj i Francuskoj. Sve više se posvećuje pjevanju, čime je započela novu, drugu karijeru u životu. Iako je pjevala još u svojim ranijim filmovima, kao pjevačica i glumica posebno se proslavila kao Ninotschka u glavnoj ulozi Porterovog mjuzikla "Silk Stockings", u kojem je nastupala od 1954. do 1956. na Broadwayu. Godine 1958. nastupa u BBC-jevom televizijskom showu "The Hildegarde Neff Show". Prve ploče u Europi objavljuje u Engleskoj, a slijedi nekoliko jazz ploča u Francuskoj. Zahvaljujući pozitivnom odjeku njezinih ploča i pjesama u inozemstvu, postiže i prve glazbene uspjehe u domovini.

1962. snima prvu ploču u Njemačkoj i single "Er war nie ein Kavalier" ("Nikad nije bio kavalir") postaje veliki uspjeh. Godine 1963. objavljuje prvi LP "So oder so ist das Leben", a kao pjevačica šansona dobiva i prvi show na njemačkoj televiziji. Godine 1965. potpisuje i prvi vlastiti tekst ("Werden Wolken alt?"). Sljedeći LP album "Ich seh die Welt durch deine Augen" s vlastitim tekstovima 1966. godine postiže golemi uspjeh te Knef kreće na prvu koncertnu turneju.

Ponovno reda uspjeh za uspjehom, a jedna od najvećih uspješnica zasigurno je optimistično-ironična pjesma "Für mich soll’s rote Rosen regnen".

Ella Fitzgerald nazvala je Hildegard Knef "najboljom pjevačicom bez glasa". Njezin senzualni alt, jasan izgovor, jedinstvena interpretacija i tekstovi prožeti ironijom stvorili su od Hildegard Knef neponovljivu pojavu njemačke zabavne glazbe. Nijemci, ali i ostali joj se dive te je počinju nazivati "Die Knef". Poznata kao veliki perfekcionist i profesionalac, surađivala je isključivo s vrhunskim glazbenicima kao što su Kurt Edelhagen, Hans Hammerschmid, Bert Kaempfert i Gert Wilden.

1970. Hildegard Knef objavila je svoje prvo autobiografsko djelo Der geschenkte Gaul (Poklonjeno kljuse), na kojem je radila godinama i koje je ubrzo postalo bestseller. Knjiga je prevedena na čak 17 jezika i postala je najprodavanija knjiga jednog njemačkog autora od 1945. Godine 1970. odnosno 1971. objavljeni su njezini najkvalitetniji albumi Knef i Worum geht’s hier eigentlich?, koji ipak nisu postigli očekivani komercijalni uspjeh. Godine 1975. izdaje novu knjigu Das Urteil (Presuda) i to o bolesti od koje je i sama bolovala (rak dojke) te zbog svoje izravnosti ponovno daje povoda za razne rasprave. Godine 1976. knjiga je zauzela drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih knjiga u SAD-u.

Od 1977. njezine se ploče izdaju u sve manjoj nakladi. Nakon borbe s bolešću udala se po treći put za 15 godina mlađeg mađarskog plemića Paula von Schella, zbog čega je često spominjana u "žutom" tisku. Uvrijeđena, s mužem i kćeri 1982. ponovno napušta Berlin i seli se u Los Angeles. Nakon rata s njemačkim medijima (bolest, razvod, novi brak, face-lifting, svjetska turneja), Knef se potpuno okrenula protiv domovine. U Americi je primljena s oduševljenjem, posebice medija koji su izvještavali o njezinom velikom povratku u Hollywood, u kojem ipak nije mogla pratiti zahtjeve suvremene filmske produkcije.

1987. proslavila se uspješnim povratkom na scenu kao "gospođica Schneider" u musicalu "Cabaret" Johna Kandera i Freda Ebba u berlinskom Theater des Westens. Godine 1989. konačno se vratila u Njemačku gdje je ponovno oživjela staru slavu.

1992. objavila je prvi single nakon pet godina i to novu interpretaciju uspješnice "Für mich soll's rote Rosen regnen". Istovremeno je dobila brojna priznanja i nagrade za životno djelo, glumila manje sporedne uloge na televiziji i kao legendarna filmska i pjevačka zvijezda gostovala u brojnim TV emisijama. Posljednje godine života ova strastvena pušačica provela je boreći se s bolešću pluća.

• 1944. Träumerei (scene s Hildegard Knef su izbačene iz filma)
• 1944. Schauspielschule (UFA-obrazovni film, neobjavljen)
• 1944. Unter den Brücken
• 1944./45. Frühlingsmelodie (nedovršen)
• 1944./45. Die Brüder Noltenius
• 1944./45. Fahrt ins Glück
• 1946. Die Mörder sind unter uns (Ubojice među nama), uloge: Ernst Wilhelm Borchert, Erna Sellmer, Arno Paulsen
• 1947. Zwischen gestern und morgen, uloge: Viktor de Kowa, Winnie Markus, Viktor Staal, Willy Birgel
• 1947. Film ohne Titel (Film bez naslova), uloge: Hans Söhnker, Irene von Meyendorff, Willy Fritsch, Fritz Odemar
• 1950. Die Sünderin (Griješnica), uloge: Gustav Fröhlich, Robert Meyn, Aenne Bruck, Jochen-Wolfgang Meyn
• 1951. Nachts auf den Straßen, uloge: Hans Albers, Lucie Mannheim, Marius Goring, Karin Andersen
• 1951. Es geschehen noch Wunder, uloge: Willi Forst, Marianne Wischmann, Werner Fuetterer
• 1951. Decision Before Dawn (Odluka prije zore), uloge: Oskar Werner, Garry Merrill
• 1952. Diplomatic Courier, uloge: Tyrone Power, Charles Bronson, Karl Malden
• 1952. The Snows of Kilimanjaro (Snjegovi Kilimandžara), uloge: Gregory Peck, Ava Gardner
• 1952. La Fête à Henriette (Na pariškim ulicama), uloge: Dany Robin, Michel Auclair, Michel Roux
• 1952. Night Without Sleep, uloge: Linda Darnell, Garry Merrill, Joyce Mackenzie, June Vincent
• 1952. Alraune (Unnatural - the Fruit of Evil), uloge: Erich von Stroheim,Karlheinz Böhm, Harry Meyen, Rolf Henniger, Harry Halm
• 1952. Illusion in Moll, uloge: Herbert Hübner, Sybille Schmitz, Albrecht Schoenhals, Hardy Krüger
• 1953. The Man Between, uloge: James Mason, Claire Bloom, Aribert Wäscher
• 1953./54. Eine Liebesgeschichte, uloge: O. W. Fischer, Viktor de Kowa, Karl Ludwig Diehl
• 1954. Geständnis unter vier Augen, uloge: Carl Raddatz, Ivan Desny, Werner Hinz, Franz Schafheitlin
• 1954. Svengali, uloge: Terence Morgan, Donald Wolfit, Paul Rogers, Derek Bond, David Kossoff
• 1957./58. Madeleine und der Legionär, uloge: Bernhard Wicki, Hannes Messemer, Helmut Schmid
• 1958. La Fille de Hambourg (Djevojka iz Hamburga), uloge: Daniel Gélin, Jean Lefebvre
• 1958. Subway in the Sky, uloge: Albert Lieven, Vivian Mathalon
• 1958. Der Mann, der sich verkaufte (Čovjek koji se prodao), uloge: Hansjörg Felmy, Kurt Ehrhardt, Antje Weisgerber
• 1960. Die geliebte Stimme (TV-film)
• 1960. La Strada dei Giganti (Die Furchtlosen von Parma), uloge: Chelo Alonso, Dario Michaelis
• 1961. Golden Boy (TV-film), uloge: Klaus Kammer, René Deltgen, Werner Bruhns
• 1962. Laura (TV-film), uloge: Anton Walbrook, Hellmut Lange, John Van Dreelen
• 1962. Lulu, uloge: Nadja Tiller, O. E. Hasse, Mario Adorf, Leon Askin, Charles Régnier, Rudolf Forster
• 1962. Landru, uloge: Charles Denner, Stéphane Audran
• 1962. Ballade pour un voyou, uloge: Michel Vitold, Philippe Noiret
• 1962./63. Caterina di Russia/Cathérine de Russie, uloge: Sergio Fantoni
• 1962./63. Die Dreigroschenoper (Opera za tri groša), uloge: Curd Jürgens, June Ritchie, Sammy Davis jr., Lino Ventura, Gert Fröbe, Walter Giller
• 1963. Das große Liebesspiel, uloge: Lilli Palmer, Daliah Lavi, Thomas Fritsch, Peter van Eyck
• 1963. Gibraltar, uloge: Geneviève Grad, Gérard Barray
• 1964. Wartezimmer zum Jenseits, uloge: Götz George, Richard Münch, Carl Lange, Heinz Reincke
• 1964. Verdammt zur Sünde, uloge: Martin Held, Else Knott, Christa Lindner, Michael Ande
• 1964. Mozambique, uloge: Paul Hubschmid, Vivi Bach, Dietmar Schönherr
• 1965. Mrs. Dally – Heute ist Unabhängigkeitstag (TV-film)
• 1967. The Dirty Dozen
• 1967./68. The Lost Continent, uloge: Eric Porter, Suzanna Leigh
• 1975. Jeder stirbt für sich allein (Svatko umire sam), uloge: Carl Raddatz, Martin Hirthe, Gerd Böckmann, Brigitte Mira
• 1978. Fedora, uloge: William Holden, Marthe Keller, José Ferrer, Mario Adorf, Henry Fonda
• 1979. Der Alte: Illusionen über einen Mord (TV-film)
• 1980. Checkpoint – Charlie, uloge: Antonia Dauphin, Gerd Duwner, Almut Eggert
• 1982. Der Gärtner von Toulouse (TV-film), uloge: Benedict Freitag, Hans Baumann
• 1984. Scarecrow & Mrs. King
• 1985. Flügel und Fesseln/L'Avenir d'Émile, uloge: Hermann Treusch, Camille Raymond
• 1988. Witchery, uloge: David Hasselhoff, Linda Blair
• 1990. Ein Schloss am Wörthersee: Adel verpflichtet zu nichts (TV-film)
• 1990. Champ Clos, (TV-film), uloge: Micheline Presle, Inge Meysel
• 1994. Tödliches Erbe (TV-film), uloge: Horst Buchholz, Ulrich Wildgruber, Christoph Eichhorn
• 1999. Eine fast perfekte Hochzeit (TV-film), uloge: Hans Clarin, Alexander Goebel, Andreas Vitásek
• 2001. Wie angelt man sich einen Müllmann? (TV-film, nedovršen), uloge: Ingrid van Bergen
• 2001. A Woman And A Half (dokumentarni film o Hildegrd Knef)

• "Für mich soll's rote Rosen regnen"
• "Ich bin den weiten Weg gegangen"
• "Eins und Eins, das macht zwei"
• "Ich brauch Tapetenwechsel"
• "Er war nie ein Kavalier"
• "Aber schön war es doch"
• "Mackie Messer"
• "Es war beim Bal Paré"
• "Er hiess nicht von Oertzen"
• "Grauer Regen"
• "Ich möchte am Montag mal Sonntag haben"
• "Er setzt mich von der Steuer ab"
• "Von Nun An Ging's Bergab"
• "Wenn's dem Esel zu gut geht"
• "Ich hab noch einen Koffer in Berlin"
• "Heimweh nach dem Kurfürstendamm"
• "Berlin, dein Gesicht hat Sommersprossen"

• 1955. Cole Porter: Silk Stockings
• 1961. Hildegard Knef spricht Jean Cocteau: Die geliebte Stimme
• 1963. Die Dreigroschenoper
• 1963. So oder so ist das Leben
• 1964. Die großen Erfolge
• 1964. Hildegard Knef
• 1964. Seitensprünge nach Noten: Schauspieler singen Chansons (Ilse - Wedkind)
• 1964. Ihre großen Erfolge
• 1964. Illusionen
• 1964. Germany’s Hildegard Neff
• 1965. Mrs. Dally (Heute ist Unabhängigkeitstag)
• 1965. Hildegard Knef spricht und singt Tucholsky
• 1965. Chansons mit Hildegard Knef
• 1966. Ich seh die Welt durch deine Augen
• 1966. So hat alles seinen Sinn
• 1966. Die neue Knef – Tournee LIVE
• 1966. Die große Knef
• 1967. Halt mich fest
• 1967. Hildegard Knef
• 1968. Träume heißen du
• 1968. Knef concert
• 1968. Na und ...
• 1968. Der Mond hatte frei
• 1969. Love for Sale
• 1969. Die großen Erfolge 2
• 1970. Knef
• 1970. Portrait in Musik
• 1970. Hildegard Knef liest: Der geschenkte Gaul – Bericht aus einem Leben
• 1970. Tapetenwechsel
• 1970. Grand Gala
• 1970. Hildegard Knef
• 1971. From Here On In It Gets Rough
• 1971. Worum geht’s hier eigentlich?
• 1971. The World of Hildegard Knef
• 1971. Gestern - Heute
• 1972. Und ich dreh’ mich nochmal um
• 1972. Texte, geschrieben und gelesen: Hildegard Knef
• 1973. Portrait in Gold
• 1974. Ich bin den weiten Weg gegangen
• 1975. Das Urteil – Hildegard Knef liest aus ihrem Roman
• 1975. Applaus
• 1975. Star für Millionen: Hildegard Knef
• 1976. Bei dir war es immer so schön
• 1976. Die großen Erfolge
• 1976. Grand Gala der Stars: Hildegard Knef
• 1977. Lausige Zeiten
• 1977. Goldene Serie: Hildegard Knef
• 1978. Heimweh-Blues
• 1978. Überall blühen Rosen
• 1979. Eins & Eins – Hildegard Knef, ihre großen Erfolge und das Orchester Bert Kaempfert
• 1979. Wereldsuccessen
• 1979. Profile: Hildegard Knef
• 1979. 20 große Erfolge
• 1980. Da ist eine Zeit ...
• 1980. Tournee, Tournee ... Das Live-Album ihrer Konzertreise
• 1980. Motive: Hildegard Knef
• 1980. Star-Magazin: Hildegard Knef
• 1981. Portrait: Hildegard Knef
• 1984. Aber schön war es doch – 16 große Erfolge
• 1985. Ihre Freunde nennen sie Hilde
• 1985. Ihre 16 größten Erfolge
• 2002. The Reform Sessions

• 1985. The Lady Is A Tramp – Internationale Erfolge
• 1988. Concert – Ihre größten Erfolge
• 1988. Idole: Hildegard Knef
• 1989. Silk Stockings – 1955 Original Broadway Cast
• 1992. Ihre großen Erfolge
• 1993. Für mich soll's rote Rosen regnen – Ihre 20 schönsten Songs
• 1994. The Fantastic World of Voices: The Great Hildegard Knef
• 1994. Tonfilm-Schlager: Berühmte Filmmelodien und ihre besten Interpreten 1937–1955
• 1999. "17 Millimeter"
• 1999. Ich Sing Dein Lied
• 2000. Das gab's nur einmal
• 2000. Die Grossen Erfolge
• 2000. Halt Mich Fest
• 2002. Aber schön war es doch
• 2002. Knef Sings, Kaempfert Swings
• 2002. In Concert
• 2002. Singt Cole Porter (Expanded & Remastered)
• 2003. A Woman and a Half
• 2003. Singt und Spricht Tucholsky
• 2003. So Oder So Ist das Leben
• 2005. Der Geschenkte Gaul
• 2005. Das Urteil
• 2005. Schöne Zeiten - Ihre unvergessenen Singles
• 2005. Knef
• 2005. Ich bin den weiten Weg gegangen

• 1949. nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") na filmskom festivalu u Locarnu
• 1951. otisci ruku i nogu pred kinom Graumans Chinese Theater u Hollywoodu
• 1953. nagrada francuske filmske kritike za ulogu u filmu "La Fête à Henriette"
• 1956. izbor za glumicu s najvećim seksipilom (SAD)
• 1959. njemačka filmska nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Der Mann, der sich verkaufte" ("Čovjek koji se prodao")
• 1968. Zlatna ploča
• 1968. izbor za najbolju njemačku pjevačicu
• 1969. glazbena nagrada Edison za najbolji tekst i popularnost u Europi
• 1975. odličje SR Njemačke prvog reda za zasluge na priznanju SR Njemačke u svijetu
• 1976. Zlatna nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Jeder stirbt für sich allein" ("Svatko umire sam") na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary
• 1976. nagrada Mark Twain za englesko izdanje "Das Urteil"
• 1977. njemačka filmska nagrada za cjelokupno filmsko djelo
• 1980. Zlatni tulipan (nizozemska glazbena nagrada)
• 1993. nagrada grada Düsseldorfa "Helmut Käutner"
• 1995. Veliko odličje Berlina za zasluge
• 1996. prva dobitnica nagrade "Marlene"
• 1999. njemačka video nagrada za životno djelo
• 1999. nagrada za najbolju jazz produkciju godine za album "17 Millimeter" s jazz glazbenikom Tillom Brönnerom
• 2000. Zlatna kamera za životno djelo
• 2000. ECHO za životno djelo
• 2001. Bambi za životno djelo

• Službeni site kluba obožavatelja
• Hildegard Knef u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)