AKM
| AKM | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | jurišna puška |
| Država podrijetla |  SSSR
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1959. - danas[1] |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Ratovi | Vidi povijest korištenja |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Mihail Kalašnjikov |
| Projektirano | 1950-e |
| Proizvođač | IŽMAŠ Tula Arsenal strane kopije |
| Razdoblje proizvodnje | 1959. - danas |
| Proizvedeno komada | oko 90 milijuna pušaka (ukupna proizvodnja u SSSR-u i svijetu) |
| Inačice | Vidi inačice |
| Svojstva | |
| Dužina | 880 mm |
| Masa | 3,6 kg s punim okvirom (AKM) 3,8 kg s punim okvirom (AKMS) |
| Brzina | 715 m/sek. |
| Streljivo | 7.62x39mm |
| Dužina cijevi | 415 mm |
| Brzina gađanja | 600 metaka u min. |
| Domet | 400 m 100 - 1.000 m (uz čelični ciljnik) |
| Najveći domet | 1.000 m |
| Kapacitet spremnika | različiti okviri kapaciteta 10, 20, 30 i 40 metaka mogućnost korištenja bubanj okvira (doboša) s RPK-a kapaciteta 75 metaka |
| Ciljnik | Čelični ciljnik |
AKM (rus. Автомат Калашникова Модернизированный; hrv. Kalašnjikovljeva modernizirana automatska puška) je sovjetska jurišna puška kalibra 7.62mm koju je dizajnirao Mihail Kalašnjikov. Riječ je o nadograđenoj inačici puške AK-47 koja je razvijena tijekom 1950-ih.
U službu sovjetske Crvene armije AKM ulazi 1959. godine te je jedna od inačica iz AK obitelji koja se najviše proizvodila. Osim u SSSR-u, puška je našla široku uporabu u državama članicama Varšavskog pakta kao i azijskim, afričkim i bliskoistočnim zemljama. Osim u SSSR-u (IŽMAŠ, Tula Arsenal) puška se velikim dijelom proizvodila i u drugim zemljama koje su bile sovjetski saveznik.
Pušku je službeno u sovjetskoj vojsci krajem 1970-ih zamijenio AK-74 ali je imala široku primjenu diljem svijeta. Većina sovjetskog oružja u svijetu se pogrešno identificira kao AK-47 iako je vjerojatnije da je riječ o AKM-u i kopijama strane proizvodnje.
AKM je sovjetska automatska puška koja koristi streljivo kalibra 7.62x39mm. Oružje ima automatski i poluautomatski mod paljbe te može ispaliti 600 metaka u min. Unatoč tome što ga je krajem 1970-ih zamijenio AK-74, AKM je i danas u ruskoj uporabi (kao rezervno oružje) kao i mnogim zemljama gdje se to oružje izvozilo i/ili proizvodilo.
U odnosu na AK-47, dizajn AKM-a je detaljno optimiziran kako bi se stvorila puška za masovnu proizvodnju. Zbog toga su neki dijelovi i komponente pojednostavljeni. Kao rezultat tih izmjena, težina puške je smanjena za oko jedan kg dok je povećana preciznost tijekom automatske paljbe. Zadržana je cijev s AK-47 koja kao i ostalo sovjetsko oružje ima značajku otpornosti na trošenje i koroziju, posebice kod teških uvjeta na terenu ili stanja streljiva.
Na AKM se može montirati bajuneta i to modeli M1959 6H3 ili 6H4. Nosač zatvarača je nešto lakši u odnosu na AK-47 te unatoč nekim manjim razlikama u obliku, AKM može koristiti nosač zatvarača i od svojeg prethodnika. Drveni kundak je duži te pravilnijeg oblika u odnosu na kundak s AK-47 što strijelcu omogućava veću preciznost prilikom rapidne i automatske paljbe.
AKM koristi modificirani mehanizam povratne opruge a izmijenjen je i udarač. Čelični ciljnik na pušci ima označenu skalu za udaljenosti od 100 do 1.000 m. Za AKM je predviđen bacač granata GP-25 koji se montira na pušku.
Puška koristi isti kalibar streljiva kao i AK-47: 7.62x39mm. Mehanizam punjenja streljivom i paljbe su praktički identični onima od AK-47.
Glavna inačica AKM-a je AKMS s ugrađenim sklopivim metalnim kundakom umjesto standardnog drvenog. Metalni kundak je nešto drugačiji u odnosu na onaj od prijašnjeg modela AKS-47.
Na temelju AKM-a stvorene su inačice AKMP, AKML i AKMLP dok je AKMS doveo do razvoja modela AKMSP, AKMSN i AKMSNP. Oni su dizajnirani posebno za padobranske jedinice jer sklopivi kundak stvara više dodatnog prostora za ostalu vojnu opremu prilikom skakanja iz aviona te prizemljavanja.
Poljska je na temelju AKM-a razvila modificiranu inačicu nazvanu Karabinek-granatnik wz. 1974 koja je mogla koristiti 40 mm bacač granata Pallad domaće proizvodnje.
Od ostalih europskih zemalja, vlastite inačice AKM-a su proizvodili Jugoslavija (Zastava M70 i M70B), Mađarska (AK-63), Rumunjska (PM md. 65), Bugarska i dr.
Na afričkom kontinentu Egipat je proizvodio vlastiti model pod nazivom Misr a Kina model Type 56.
AKM i njegove kopije koristile su se u mnogim ratovima i sukobima diljem Svijeta što je vidljivo na sljedećoj tabeli:
| Rat | Razdoblje | Rat | Razdoblje |
|---|---|---|---|
| Građanski rat u Laosu | 1953. – 1975. | Zaljevski rat | 1990. – 1991. |
| Prvi sudanski građanski rat | 1955. – 1972. | Građanski rat u Ruandi | 1990. – 1993. |
| Vijetnamski rat | 1955. – 1975. | Rat u Sloveniji | lipanj - srpanj 1991. |
| Nemiri u Sjevernoj Irskoj | kraj 1960-ih - 1998. | Domovinski rat | 1991. – 1995. |
| Portugalski kolonijalni rat | 1961. – 1975. | Građanski rat u Sierra Leoneu | 1991. – 2002. |
| Južnoafrički pogranični rat | 1966. – 1989. | Somalijski građanski rat | 1991. - danas |
| Šestodnevni rat | lipanj 1967. | Rat u Bosni | 1992. – 1995. |
| Nigerijski građanski rat | 1967. – 1970. | Prvi čečenski rat | 1994. – 1996. |
| Kambodžanski građanski rat | 1970. – 1975. | Rat na Kosovu | 1998. – 1999. |
| Jomkipurski rat | listopad 1973. | Drugi liberijski građanski rat | 1999. – 2003. |
| Etiopski građanski rat | 1974. – 1991. | Drugi čečenski rat | 1999. – 2009. |
| Kambodžansko-vijetnamski rat | 1975. – 1989. | Rat u Afganistanu | 2001. - danas |
| Libanonski građanski rat | 1975. – 1990. | Rat protiv terorizma | 2001. - danas |
| Zapadnosaharski rat | 1975. – 1991. | Rat u Iraku | 2003. – 2011. |
| Čadsko-libijski sukob | 1978. – 1987. | Meksički rat protiv narko kartela | 2006. - danas |
| Kinesko-vijetnamski rat | veljača - ožujak 1979. | Rat u Južnoj Osetiji | kolovoz 2008. |
| Sovjetsko-afganistanski rat | 1979. – 1989. | Kambodžansko-tajlandski granični spor | 2008. - danas |
| Iransko-irački rat | 1980. – 1988. | Građanski rat u Libiji | veljača - listopad 2011. |
| Drugi sudanski građanski rat | 1983. – 2005. | Građanski rat u Siriji | 2011. - danas |
| Prvi liberijski građanski rat | 1989. – 1996. | ||
Tijekom hladnog rata AKM se izvozio u mnoge komunističke zemlje kao i u Aziju, Afriku te na Bliski istok. Oružje se koristi od tog vremena pa sve do današnjih dana odnosno građanskog rata u Libiji, nemira i pobuna u Siriji i ostalo.
Afganistan[2]
Albanija[3]
Alžir[3]
Angola[3]
Armenija[3]
Azerbajdžan[3]
Bangladeš[3]
Benin[3]
Bjelorusija[3]
Bosna i Hercegovina[3]
Bocvana[3]
Bugarska: lokalna proizvodnja.[3]
Burundi: oružje je oduzeto pobunjenicima i narko bandama.[2][4]
Čad[3]
Čile[5]
DR Kongo[3]
Džibuti[2]
Egipat: tvornica 54 je u Kairu za potrebe egipatske vojske proizvodila vlastitu inačicu AKM-a pod nazivom Misr. Također, puška je bila namijenjena i izvozu.[6][7][8][9][10]
Ekvatorska Gvineja[3]
Etiopija[2]
Eritreja[3]
Estonija: pušku je zamijenio AK-74 ali je u ograničenoj količini u policijskoj i vojnoj uporabi.[3]
Finska: finska vojska u zalihama drži uvezene kopije AKM-a (kineski Type 56 - oznaka RK 56 TP te istočnjonjemački MPi-KM - oznaka RK 72).[11] U zalihama su i modeli domaće proizvodnje i to RK 62 i RK 95 TP.
Gabon[3]
Gruzija[3]
Gvajana[3]
Gvineja[3]
Gvineja Bisau[3]
Hrvatska
Indija[3]
Irak: u službi iračke vojske i policije.[3]
Iran[3]
Izrael:[3] oružje uzeto arapskim vojskama tijekom arapsko-izraelskih sukoba i ratova.
Jemen[3]
Jordan[2]
Južni Sudan[2]
Kambodža[3]
Kamerun[2]
Katar[3]
Kazahstan[3]
NR Kina: Norinco je proizvodio kinesku kopiju pod nazivom Type 56.[2]
Kirgistan[2]
Komori[3]
Kuba[3]
Kuvajt[2]
Laos[3]
Latvija[3]
Lesoto[3]
Libanon[2]
Liberija[3]
Libija:[3] AKM su tijekom građanskog rata u Libiji 2011. koristili libijska vojska i pobunjenici.
Litva[3]
Madagaskar[3]
Mađarska:[3] tvrtka FÉG je proizvodila domaću kopiju AKM-a pod nazivom AK-63. Puška ima fiksni drveni ili plastični kundak dok je model AK-63D sa sklopivim metalnim kundakom.
Sjeverna Makedonija[3]
Mali:[3] oružane i obavještajne snage Malija.
Maroko[3]
Moldavija[3]
Mongolija[3]
Mozambik[3]
Namibija[2]
Nigerija[2]
Oman: neke puške su oduzete pobunjenicima Dhofari.[12]
Pakistan: Type 56.[3]
Palestina[2]
Panama[2]
Peru[3]
Poljska: lokalna proizvodnja AKM-a koji je zamijenjen početkom 1980-ih.[1][4]
Republika Kongo
Ruanda[3]
Rumunjska: lokalna proizvodnja AKM-a pod nazivom PM md. 65.[3][4]
Rusija:[3] u većini ruskih vojnih jedinica AKM je zamijenjen s AK-74 ali je još uvijek u ograničenoj vojnoj i policijskoj uporabi. Koristi se u urbanim dijelovima zemlje zbog mogućnosti prodiranja teškog oklopa. Također, AKM se kao i u Finskoj čuva u vojnim zalihama kao rezervno oružje.
Saudijska Arabija[13]
Sejšeli[3]
Sirija: sirijske oružane snage[3] te pobunjenička Slobodna sirijska vojska.[14]
Sijera Leone[3]
SAD: AKM koristi jedino OPFOR (eng. Opposing Force) za potrebe treninga.[2]
Sjeverna Koreja: Type 68.[3]
Slovenija[3]
Somalija[3]
Srbija[3]
Srednjoafrička Republika[3]
Sudan[3]
Surinam[3]
Sveti Toma i Princip[3]
Šri Lanka[2]
Tadžikistan[3]
Tanzanija[3]
Togo[3]
Turkmenistan[3]
Turska[3]
Uganda[2]
Ujedinjeni Arapski Emirati[3]
Ukrajina:[3] AKM je u ograničenoj uporabi a u većini ukrajinskih vojnih jedinica je zamijenjen s AK-74 i domaćom puškom Vepr bullpop dizajna.
Uzbekistan[3]
Vijetnam:[3] standardna puška pješaštva vijetnamske vojske.
Zambija[3]
Zimbabve[3]
Zelenortska Republika[3]
Istočna Njemačka: lokalna proizvodnja.[1]
Jugoslavija: domaća industrija Zastava Oružje je na temelju AKM-a proizvodila vlastite inačice Zastava M70 i M70B.[15]
Sjeverni Vijetnam[2]
SSSR: uveden u sovjetsku službu 1959. te se koristio tijekom sovjetsko-afganistanskog rata (1979. – 1989.).[2]
Švedska: švedske oružane snage koristile su manji broj AKM-a za osnovnu obuku vojnika.[16] Oružje nije korišteno u borbenim jedinicama.
- ↑ a b c AK-47 AKM. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2008. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t Rottman, Gordon (2011). The AK-47 Kalashnikov series assault rifles. Great Britain: Osprey Publishing. ISBN 9781849084611.
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al am an ao ap aq ar as at au av aw ax ay az ba bb bc bd be bf bg bh bi bj bk bl bm bn bo bp bq br bs bt bu bv Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35 edition (January 27, 2009). ISBN 978-0-7106-2869-5.
- ↑ a b c Personal infantry weapons: old weapons or new hardware in the coming decades ?
- ↑ Gander, Terry J.; Hogg, Ian V. Jane's Infantry Weapons 1995/1996. Jane's Information Group; 21 edition (May 1995). ISBN 978-0-7106-1241-0.
- ↑ Maadi Company for Engineering Industries (Factory 54) Special Weapons Facilities - Egypt
- ↑ Maadi Company for Engineering Industries (Factory 54)
- ↑ Exhibits Page 16
- ↑ Egyptian Rifles. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2009. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Smallarmssurvey.org[neaktivna poveznica]
- ↑ Puolustusvoimat: Kalustoesittely. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2009. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Unwin, Charles C.; Vanessa U., Mike R., eds. (2002). 20th Century Military Uniforms (2nd ed.). Kent: Grange Books. ISBN 1840132763 nevaljani ISBN.
- ↑ Defenseimagery.mil. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2010. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Tea, cigarettes, and Kalashnikovs: Welcome to Syria
- ↑ Zastava-arms.co.rs. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2009. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ SOLDF.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2016. Pristupljeno 29. travnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Modern Firearms Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2008. (Wayback Machine)
- SCRIBD.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. studenoga 2012. (Wayback Machine)