pun

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1)

(a) Koji nema praznine; ispunjen, napunjen.

(b) Koji je dokraja zaposjednut čime.

(1.2)

(a) Koji sadrži u sebi mnogo čega, koji obiluje.

(b) Koji je obuzet, prožet čim.

(1.3) Od koga nije ništa oduzeto ili smanjeno; potpun, apsolutan, ničim ograničen.

(1.4)

(a) Koji ima određenu, potrebnu normu, mjeru, količinu.

(b) Koji sadrži sve potrebne dijelove sav

(c) Koji je završen, doveden do kraja.

(1.5)

(a) Koji je postigao najviši stupanj, u procvatu.

(b) Najveći, najviši, maksimalan.

(c) Koji nije oslabljen, koji je u svojoj prirodnoj jačini

(1.6) Koji je umjereno gojazan, krupan (o tijelu).

(1.7) Koji je potpun; cjelovit.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: