Zapaljivost

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Zapaljivost je sposobnost nekog materijala da počne sa sagorijevanjem i da se održava u stanju sagorijevanja kada je izložen djelovanju izvora toplote. Zapaljivost se kvantificira provođenjem testova zapaljivosti. Rangiranje materijala prema zapaljivosti se koristi kod ugradnje materijala u građevine, prilikom definisanja zahtjeva koje materijali trebaju ispuniti da bi se ugrađivali, za definisanje načina na koji se zapaljivi materijali prevoze, itd.

Prema evropskoj klasifikaciji, materijali koji se ugrađuju u objekte se dijele u sedam klasa. Klasifikacija se daje na osnovu rezultata odgovarajućih testova. Klase materijala prema zapaljivosti su: A1, A2, B, C, D, E i F. Materijali koji spadaju u klase A1, A2 i B ne doprinose razbuktavanju, materijali klase C doprinose razbuktavanju nakon 10 minuta, materijali klase D doprinose nakon 2 - 10 minuta, materijali klase E za manje od 2 minute. Materijali klase F su oni koji se ne mogu svrstati u prethodne kategorije.

Otpornost materijala na požar se kvantificira kao vrijeme za koje materijal ili proizvod zadovoljava zadane kriterije (npr. dostizanje dozvoljenog povećanja temperature na strani koja nije izložena požaru, gubitak integriteta - prodor plamena, itd.). Otpornost na požar se određuje laboratorijskim testovima ili računskim metodama.