Mica Todorović

Mica Todorović (Sarajevo, 1900^[1] – Sarajevo, 1981) bila je bosanskohercegovačka umjetnica. Bila je jedan od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Škole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu i prva žena umjetnica u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Dobitnica je najvećih nagrada i priznanja u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji.

Srednju školu je završila Gimnaziji djevojaka, a 1920. upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je bila jedina žena u svom razredu.^[2] Diplomirala je 1926. i vratila se u Sarajevo,^[2] koje je bilo centar svih vidova likovne umjetnosti.^[3] Nakon diplomiranja putuje u Italiju, gdje je bila zadivljena umjetnošću slikarskih majstora firentinske rane renesanse.^[4] Na portretima nastalim po povratku u Zagreb, oblik je vidno zatvoren preciznom linijom koja oštro određuje figure iz pozadine. Zemljani tonovi dominiraju slikama, koje se magično oživljavaju korišćenjem osjetljivih akcenata svijetlih boja (crvene, plave, žute, bijele). Godine 1932. se vraća u Sarajevo i pridružuje se svojim kolegama, naprednim umjetnicima orijentisanim prema Komunističkoj partiji Jugoslavije, u aktivnom kulturnom životu. Od 1937. Mica Todorović se prvenstveno okreće slikanju, gdje boja dobija primat nad svim drugim vizuelnim elementima. Bila je vješti kolorista sa snažnim osjećanjem harmonije, sklona prihvatanju smjelih i neočekivanih postupaka pri upotrebi boja. Primijenjene boje variraju od pastoze, skoro reljefa do potpuno prozirnih, prozračnih poput akvarela.

Njen opus se kreće od ljupkosti preko monumentalno-dekorativne strogosti i ozbiljnosti te stiže do lucidne psihološke i tipološke karakterizacije nekih likova. Crteži koje je (nakon što je preživjela strahote ratnog zarobljeništva u nacističkoj Njemačkoj) napravila 1945. na obali Save kod Beograda, predstavljaju izuzetno potresno viđenje i dokument o ljudskom stradanju. Ljudski likovi potpuno nestaju iz njenih slika; ona se okreće objektima, ne kao konkretnim oblicima u prostoru već više prema emocijama koje su ovi objekti probudili u njoj. Radeći perom, laviranim tušem i akvarelom leševe ljudi u raspadanju, ostvarila je istovremeno autentično djelo, čiji izraz počiva na čisto likovnim vrijednostima. Godine 1962. putuje u Pariz, što predstavlja početak njene veoma važne umjetničke faze, koja je trajala sve do njene smrti. Po povratku iz Pariza ona je sa sobom donijela uljane pastele i album ispunjen skicama iz Pariza. Uljana pastela je bila sve zastupljenija u njenom slikarstvu, koja je u kombinaciji sa uljem postala njena omiljena tehnika. Prva kombinacija ostvarena je sa pastelom na platnu sa malim dodavanjem ulja, ali se kasnije situacija promijenila kada je naglasak u njenom uljanom slikarstvu ostvaren uz pomoć upotrebe pastela. Mica Todorović je bila najbliskije povezana sa razvojem bosanskohercegovačke umjetnosti, a blisko je sarađivala sa udruženjem Collegium Artisticum (1939-1941). Njena zbirka radova je izuzetno velika, a sastoji se od 300 slika i preko 100 crteža.

Umrla je 1981. i ukupana je na Gradskom groblju Bare.^[2]

• Portret bake, Njanja
• Ljuljaška
• Predio poslije snijega
• Bosanska djevojka
• Društveni događaj, crtež olovkom
• Žrtva vezanih nogu, crtež perom tuš
• Posljednje žrtve Jasenovca i Gradiške, crtež perom i akvarel
• Mrtva priroda sa rasječenom jabukom
• Enterijer
• Pejzaž, ulje i uljani pastel na platnu, 1969.

• Katalog, Umjetnost Bosne i Hercegovine 1974 – 1984, Sarajevo 1984.

• 1959. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva;

• Prosvjeta - Galerija slika
• Otvaranje izložbe „Akademici ANUBiH – likovni umjetnici“^{[mrtav link]}
• Mica Todorović na slobodnaevropa.org Arhivirano 4. 12. 2020. na Wayback Machine
• Mica Todorović na ugbih.ba