Johannes Meursius
Johannes Meursius (van Meurs) (9. februar 1579 – 20. septembar 1639) bio je nizozemski klasičar i antikvar.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Meursius je rođen kao Johannes van Meurs u Loosduinenu, u blizini Den Haaga. Izuzetno rano je sazrio i sa šesnaest godina dao je komentar na Kasandru od Lycophrona. Deset godina bio je učitelj djece Johana van Oldenbarnevelta, prateći porodicu u Oldenbarneveltovim diplomatskim misijama na mnogim dvorovima Evrope.[1] Dok je bio na takvom putovanju, 1608. godine stekao je doktorat prava u Orléansu.[1] Godine 1610. imenovan je za profesora grčkog jezika i istorije u Leidenu, a naredne godine za historiografa Generalne države Holandije.[1] Nakon Oldenbarneveltovog pogubljenja 1619, iako je pokušao da ostane neutralan u vjerskim pitanjima, Meursius je viđen da naginje prema arminijanizmu, ili opominjujućim uvjerenjima zbog svoje službe Oldenbarneveltovoj djeci, a njegova pozicija u Leidenu je došla u pitanje. [1] Zbog toga je pozdravio ponudu (1625) Christiana IV Danskog da postane profesor historije i politike na Sorou, u Zelandu, u kombinaciji sa uredom kraljevskog historiografa, u kojoj je ulozi izradio latinsku historiju Danske (1630–1638), Historia Danica.[1][2] Umro je u Sorøu.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d e Johannes van Meurs in Abraham van der Aa
- ^ The influence of Tacitus's Germania on Meursius's history is examined in K. Skovgaard-Petersen, Tacitus and Tacitism in Johannes Meursius’ historia danica (1630–38) (Symbolae Osloenses), 1995; Skovgaard-Petersen sets Meursius and his rival historian Johannes Pontanus (1571—1639) in context; Historiography at the Court of Christian IV, 2002, devoting a chapter to Meursius' career.