Imre Kertész
Imre Kertész | |
---|---|
Rođenje | Budimpešta (Mađarska) | 9. novembar 1929.
Smrt | 31. mart 2016 Budimpešta, Mađarska | (86 godina)
Zanimanje | pisac |
Jezik | mađarski |
Nacionalnost | mađarski Jevrej |
Poznata djela
Čovjek bez sudbine (Sorstalanság) (1975) Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért) (1990) Likvidacija (Felszámolás) (2003) | |
Nagrade | Književna nagrada Brandenburga (1995) Leipziška književna nagrada (1997) |
Imre Kertész (Budimpešta, 9. novembar 1929 – Budimpešta, 31. mart 2016), bio je mađarski književnik i preživjeli iz koncentracionog logora gdje je bio zarobljen tokom 2. svjetskog rata. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine i prvi je Mađar dobitnik te prestižne nagrade. U njegovim djelima se obrađuju teme holokausta kao i teme vezane za diktatore i ljudska prava.[1] Preminuo je 31. marta 2016. u svom domu u Budimpešti, nakon što je nekoliko godina bolovao od Parkinsonove bolesti.[2][3]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Budimpešti 1929. Tokom 2. svjetskog rata biva deportiran u Koncentracioni logor Auschwitz, a nakon toga i u logor Buchenwald.[4] Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju. Između ostalog, prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.
Svoje najpoznatije djelo, Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, počinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. Ispričana je kao kvaziautobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. u režiji Lajosa Koltaija.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost iz 2002. godine.
Djela
[uredi | uredi izvor]- Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975.
- Fijasko (A kudarc), 1988.
- Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990.
- Izviđač (A nyomkereső), 1977.
- Engleska zastava (Az angol lobogó), 1991.
- Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992.
- Drugačiji ja: hronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997.
- Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993
- Trenuci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg a kivégzőoztag újratölt), 1998.
- Izgnani jezik (A száműzött nyelv), 2001.
- Likvidacija (Felszámolás), 2003.
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- Književna nagrada Brandenburga 1995.
- Leipziška književna nagrada 1997.
- Herderova nagrada 2000.
- Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga 2001.
- Hans Sahl-Preis 2002.
- Nobelova nagrada za književnost 2002.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Nobelovac Imre Kertész preminuo u 86. godini Pristupljeno 6.4.2016.
- ^ Smrt Imrea Kertésza Pristupljeno 6.4.2016.
- ^ George Gomori, "Imre Kertész obituary"
- ^ Imre Kertész - Biografija Encyclopædia Britannica Pristupljeno 6.4.2016.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]