Elizijske poljane

Elizijske poljane ili Elisium^[1] (starogrčki: Ἠλύσιον πεδίον) ili Elizejske ravnice je koncept zagrobnog života koji je razvijen tokom vremena od nekih grčkih religijskih i filozofskih sekti i kultova. U početku je bio odvojen od grčkog podzemlja - carstva Hada. Samo smrtnici povezani s bogovima i drugim herojima mogli su biti propušteni pored rijeke Stiks. Kasnije je koncepcija o tome ko može ući proširena i na one koje su izabrali bogovi, pravednici i heroji. Oni će ostati na Elizijskim poljima nakon smrti, da žive blagoslovljenim i sretnim zagrobnim životom, i prepuštaju se uživanjima u kojem su uživali u životu.^{[2][3][4][5][6][7]}

Elizijska polja su se, prema Homeru, nalazila na zapadnom rubu Zemlje pored Okeana.^[2] U vrijeme grčkog pjesnika Hesioda, Elisium bi bio poznat i kao "Srećna ostrva", ili "Ostrva blaženih", koja se nalaze u zapadnom okeanu na kraju Zemlje.^[2][8][9] Ostrva blaženih bi tebanski pjesnik Pindar sveo na jedno ostrvo, opisujući ga kao parkove u sjenci, sa stanovnicima koji se prepuštaju atletskim i muzičkim zabavama.^[2][3]

Vladar Elisiuma se razlikuje od autora do autora: Pindar i Hesiod navode Krona kao vladara,^[10] dok pjesnik Homer u Odiseji opisuje svijetlokosi Radamant koji tu boravi.^{[7][8][11][12]} "Ostrvo blaženih" je također predstavljeno u komičnom romanu iz 2. vijeka Istinita priča Lukijana od Samosate.

1. ^ Wells, John C. (2000) [1990]. Longman Pronunciation Dictionary (new izd.). Harlow, England: Longman. str. 257. ISBN 978-0-582-36467-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
2. ^ ^{a b c d} Peck, Harry Thurston (1897). Harper's Dictionary of Classical Literature and Antiquities, Volume 1. New York: Harper. str. 588, 589.
3. ^ ^{a b} Sacks, David (1997). A Dictionary of the Ancient Greek World. Oxford University Press US. str. 8, 9. ISBN 0-19-511206-7.
4. ^ Zaidman, Louise Bruit (1992). Religion in the Ancient Greek City. United Kingdom: Cambridge University Press. str. 78. ISBN 0-521-42357-0.
5. ^ Clare, Israel Smith (1897). Library of Universal History, Volume 2: Ancient Oriental Nations and Greece. New York: R. S. Peale, J. A. Hill.
6. ^ Petrisko, Thomas W. (2000). Inside Heaven and Hell: What History, Theology and the Mystics Tell Us About the Afterlife. McKees Rocks, PA: St. Andrews Productions. str. 12–14. ISBN 1-891903-23-3.
7. ^ ^{a b} Ogden, Daniel (2007). A Companion to Greek Religion. Singapore: Blackwell Publishing. str. 92, 93. ISBN 978-1-4051-2054-8.
8. ^ ^{a b} Westmoreland, Perry L. (2007). Ancient Greek Beliefs. Lee And Vance Publishing Co. str. 70. ISBN 978-0-9793248-1-9.
9. ^ Rengel, Marian (2009). Greek and Roman Mythology A to Z. Infobase Publishing. str. 50. ISBN 978-1-60413-412-4.
10. ^ Evelyn-White, Hugh G. (1914). The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation. London: William Heinemann Ltd.
11. ^ Burkert, Walter (1985). Greek Religion. United Kingdom: Blackwell. str. 198. ISBN 0-631-15624-0.
12. ^ Murray, A.T. (1919). Homer, The Odyssey with an English Translation. Perseus Digital Library Project. Cambridge, MA: Harvard University Press.