Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

D-20 (top)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
152 mm top-haubica M1955 (D-20)
Upotreba
U službi1955 - do danas
RatoviVijetnamski rat, Šestodnevni rat, Rat u SFRJ, Građanski rat u Siriji
Proizvodnja
Proizvođač SSSR
VarijanteD-20, A411, M84 NORA, Tip 66
Opis oružja
Težina5,700 kg
Dužina8.69 m
Dužina cijevi5.19 m
Visina1.93 m
Posada8
Kalibar152.4 mm
Domet17.4 km
Maks. domet24 km
Brzina paljbe6 granata/min
Brzina zrna650 m/s
Vertikalno polje djelovanja-5° do 63°
Horizontalno polje djelovanja58°

152 mm top-haubica M1955, poznata kao i D-20 je tegljena top-haubica porijeklom iz SSSR-a. GRAU index je 52-P-546.[1] Uvedena je u operativnu upotrebu 1955. godine, proizvodila se pod licencom u Jugoslaviji, kasnije u Bosni i Hercegovini te Kini i Rumuniji.

Razvoj

[uredi | uredi izvor]

Kalibar 152 mm u ruskoj artiljeriji se koristi još od carskih vremena. Uvedena je u upotrebu da zamijeni ML-20 i druge haubice kalibra 152 mm iz Drugog svjetskog rata. Prvi put je javnosti predstavljena 1955. godine, a osmislio i proizvodio Zavod №9 na čeku s inžinjerom Fëdorom Fëdorovićem Petrovim (1902–1978). Ovakvim se oruđem opremaju baterije i artiljerijski divizoni. Postoji i samohodna verzija pod nazivom 2S3 Akatsiya.

Cijev haubive je dužine 34 kalibra i leži u dugoj prstenastoj kolijevci. Može se pomijerati horizontalno 58 °, a vertikalni raspon je od -5 ° do 63 °. Haubica posjeduje štit koji bi u slučaju eksplozije zaštitio posadu iako u većini slučajeva posada opaljuje haubicu s određene distance pomoću konopca. Po pitanju posade ona se satoji iz 8 vojnika, dok je samo jedan dovoljan za opaljivanje. Hauica se teglji pomoću kamiona Ural 375 6x6 ili ATS tegljača.[2]

Municija

[uredi | uredi izvor]
Iranska D-20 prilikom opaljivanja.
  • Trenutno-fugasni projektil
  • Kumulativno-obilježavajući projektil
  • Zapaljivi projetil
  • Hemijski projektil
  • Laserski navođen projetil

Verzije

[uredi | uredi izvor]
  • D-20 - osnovna verzija.
  • 2S3 Akatsiya - Samohodna verzija.

Bosna i Hercegovina

[uredi | uredi izvor]
  • M84 NORA- BNT Bratstvo Novi Travnik proizvodi top-haubice M84 NORA 152 mm i 155 mm.[3]

Jugoslavija

[uredi | uredi izvor]
M84 NORA
  • M84 NORA - Jugoslovenska verzija s dužom cijevi od 39.7 kalibara, ima mogućnost ispaljivanja svih vrsta projektila od D-20, maks. domet je 27 km. Postoje verzije B1 (s poluautomatskim vertikalno klinastim zatvaračem), te B2 (s poluautomatskim potiskivačem projektila u komoru cijevi. Obično se teglji s kamionom FAP 2026.[4]
  • Tip 66 - Kopija D-20.[2]
  • Tip 83 - Samohodna verzija zasnovana na modelu 2S3 Akatsiya.

Rumunija

[uredi | uredi izvor]
  • A411 - Kopija D-20 s kraćom cijevi od 20,5 kalibra i dometa 17,2 km.[2]
  • A412 - Top 130 mm zasnovan na lafetama D-20 haubice.

Sjeverna Koreja

[uredi | uredi izvor]

Sjeverna Koreja prema izvještajima američkih tajnih agencija posjeduje samohodne verzije D-20 i Tip 66 haubica.[2]

Srbija

[uredi | uredi izvor]
  • Nora B-52 - Samohodna verzija M84 NORA haubice postavljene na podvozje FAP-ovog kamiona.

Korisnici

[uredi | uredi izvor]
Rumunska A411
Hrvatska D-20

Bivši korisnici

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 31. 3. 2012. Pristupljeno 7. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ a b c d Janes Armour and Artillery 2003-2004
  3. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 27. 2. 2014. Pristupljeno 7. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ^ Jane's Armour and Artillery 2003-2004
  5. ^ The Military Balance 2010. — P. 174.
  6. ^ The Military Balance 2010. — P. 176.
  7. ^ The Military Balance 2010. — P. 179.
  8. ^ The Military Balance 2010. — P. 124.
  9. ^ The Military Balance 2010. — P. 251.
  10. ^ The Military Balance 2010. — P. 140.
  11. ^ The Military Balance 2010. — P. 222, 227.
  12. ^ The Military Balance 2010. — P. 272.
  13. ^ The Military Balance 2007. — P. 172.
  14. ^ The Military Balance 2010. — P. 196.
  15. ^ The Military Balance 2004-2005. — P. 149.
  16. ^ The Military Balance 1991-1992. — P. 91.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]