Nothing Special   »   [go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Greer Garson

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Greer Garson
Greer Garson
Ime pri rođenjuEileen Evelyn Greer Garson
Rođenje (1904-04-06) 6. april 1904.
East Ham, Essex, Engleska
Smrt6. april 1996(1996-04-06) (92 godine)
Dallas, Teksas, SAD
Godine rada1932–1986
Suprug/aEdward Snelson ​(1933; razvod 1943)​
Richard Ney ​(1943; razvod 1947)​ Buddy Fogelson ​(1949; umro 1987)

Eileen Evelyn Greer Garson (29. septembar 1904 – 6. april 1996) bila je britansko-američka glumica i pjevačica. Bila je glavna zvijezda u Metro-Goldwyn-Mayeru, koja je postala popularna tokom Drugog svjetskog rata zbog svog portreta jakih žena na frontu; na listi Motion Picture Heralda kao jedna od 10 najboljih američkih zvijezda koje privlače gledaoce na kino blagajne od 1942. do 1946.

Četvrta najnominovanija žena za Oscara za najbolju glumicu,[1] Garson je dobila sedam nominacija za Oscara, uključujući rekordnih (sa Bette Davis) pet uzastopnih nominacija (1941–1945) u kategoriji glumica, pobijedivši za svoju naslovnu ulogu u filmu iz 1942. Gospođa Miniver.[2]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Njena rana profesionalna pojavljivanja bila su u teatru, počevši u "Birmingham Repertory Theatreu" u januaru 1932, kada je imala 27 godina. "Twelfth Night" u maju 1937, sa Dorothy Black. Ovi prijenosi uživo bili su dio eksperimentalne BBC-jeve usluge iz Alexandra Palace, a ovo je prvi poznati primjer Shakespeareove drame izvedene na televiziji.[3] Godine 1936. pojavila se na West Endu u drami Charlesa Bennetta "Page From a Diary" i "Mademoiselle" Noëla Cowarda .

Louis B. Mayer ju je otkrio dok je bio u Londonu u potrazi za novim talentima. Potpisala je ugovor sa MGM-om krajem 1937. Glumica je pretrpjela povredu leđa tokom svojih prvih 18 mjeseci u MGM-u dok je čekala ulogu koju je Mayer smatrao vrijednom nje, i zamalo joj je prekinut ugovor.

Počela je raditi na svom prvom filmu Zbogom, gospodine Chips, krajem 1938, a za tu ulogu dobila je prvu nominaciju za Oscara. Sljedeće godine dobila je priznanje kritike za ulogu Elizabeth Bennet u filmu Ponos i predrasuda iz 1940.[4]

Glumila je sa Joan Crawford u filmu Kad se žene sastaju, 1941. loše prihvaćenom i dezinficiranom remejku istoimenog filma iz 1933. u Predkodovskom Hollywoodu, u kojem su glumile Ann Harding i Myrna Loy. Iste godine postala je glavna zvijezda na kino blagajnama sa sentimentalnom Technicolor dramom Cvijeće u prašini, koja joj je donijela prvu od pet uzastopnih nominacija za Oscara za najbolju glumicu, čime je izjednačila rekord Bette Davis od 1938. do 1942, koji još uvijek stoji.[5]

Godine 1942. glumila je u dva filma nominovana za Oscara: Gospođa Miniver i Robovi prošlosti. Dobila je nagradu za najbolju glumicu za ulogu snažne britanske supruge i majke koja štiti domovinu tokom Drugog svjetskog rata u filmu Gospođa Miniver, u kojem je glumio Walter Pidgeon.[6] Guinnessova knjiga rekorda joj pripisuje najduži govor povodom primanja Oscara,[7] na pet minuta i 30 sekundi,[8] nakon čega je dodjela Oscara postavila vremensko ograničenje.

U filmu Robovi prošlosti igrala je zajedno sa Ronaldom Kolmanom. Drama je dobila sedam nominacija za Oscara, uključujući najbolju glumucu za nju i za najbolji film. Američki filmski institut ga je rangirao na 36. mjesto na svojoj listi 100 najvećih ljubavnih priča svih vremena, a bio je i jedan od njenih omiljenih filmova.[9]

Nominovana je za Oscara za svoje uloge u filmovima Madame Curie (1943), Gospođa Parkington (1944) i Dolina odluke (1945). Često je glumila sa Walterom Pidgeonom, snimivši na kraju osam filmova s njim: Cvijeće u prašini (1941), Gospođa Miniver (1942), Madame Curie, Gospođa Parkington, Julia Misbehaves (1948), Irene Forsyte (1949) , Priča o Miniverovima (1950) i Skandal u Scourieju (1953).[10]

Glumila je s Clarkom Gableom nakon povratka iz ratne službe u Avantura (1945). Film je reklamiran uz frazu "Gable se vratio, a Garson ga je uhvatila!"[11]

Ponovo je ozlijedila leđa dok je snimala Želi me u Montereyu 26. aprila 1946. kada je talas oborio nju i kolegu Richarda Harta sa stijena gdje su vježbali. Lokalni ribar i filmski statist spasili su je iz potencijalne podvodne struje. Imala je modrice i doživjela šok, a ljekari su joj propisali mirovanje nekoliko dana. Povreda leđa zahtevala je nekoliko operacija u narednim godinama.[12]

Njena popularnost donekle opala krajem 1940-ih, ali je ostala istaknuta filmska zvijezda do sredine 1950-ih. Godine 1951. postala je naturalizirana državljanka Sjedinjenih Država.[13] Snimila je samo nekoliko filmova nakon što joj je istekao ugovor sa MGM-om 1954. Godine 1958. na Broadwayu je bila toplo primljena u "Auntie Mame", zamijenivši Rosalind Russell, koja je otišla u Hollywood da snimi filmsku verziju. Godine 1960, dobila je svoju sedmu i posljednju nominaciju za Oscara za Zora u Campobellu, glumeći Eleanor Roosevelt.

Bila j specijalni gost u epizodi TV serije Father Knows Best, glumeći samu sebe.[14] Dana 4. oktobra 1956, pojavila se sa Reginaldom Gardinerom kao prve dvije gostujuće zvijezde serije na premijeri The Ford Show. Pojavila se kao misteriozni gost u emisiji What's My Line 25. oktobra 1953. i ponovo 6. aprila 1958. kako bi promovirala svoj nastup u pozorištu u "Auntie Mame". Također je služila kao panelista, a ne kao gost u epizodi What's My Line koja je emitovana 12. maja 1957. godine.[15]

Vratila se u MGM za ulogu u Pjevajuća opatica/Pjevam pjesmu Dominique (1966), s Debbie Reynolds u glavnoj ulozi. Njeno posljednje pojavljivanje u filmu bilo je u dugometražnom filmu Walt Disneyja The Happiest Millionaire iz 1967, a nakon toga se rijetko pojavljivala na televiziji. Godine 1968. pripovijedala je u dječjem televizijskom specijalu The Little Drummer Boy. Njena poslednja uloga na televiziji bila je u epizodi The Love Boat iz 1982.[16]

Filmography

[uredi | uredi izvor]
Godina Naziv filma Uloga Bilješke
1939. Zbogom, gospodine Chips Katherine Chipping Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
Sjećaš li se? Linda Bronson Holland
1940. The Miracle of Sound Glumi sebe Test filma u boi za Cvijeće u prašini
Ponos i predrasuda Elizabeth Bennet
1941. Cvijeće u prašini Edna Kahly Gladney Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
Kad se žene sastaju Gđa. Claire Woodruff
1942. Gospođa Miniver Gđa. Kay Miniver Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
Robovi prošlosti Paula Ridgeway/Margaret Hansen
1943. The Youngest Profession Glumi sebe
Madame Curie Marie Curie Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
1944. Gospođa Parkington Susie "Sparrow" Parkington Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
1945. Dolina odluke Mary Rafferty Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
Avantura Emily Sears
1947. Želi me Marise Aubert
1948. Julia Misbehaves Julia Packett
1949. Irene Forsyte Irene Forsyte
1950. Screen Actors Glumi sebe Kratki, nekreditovani
Priča o Miniverovima Gđa. Kay Miniver
1951. The Law and the Lady Jane Hoskins
1953. Skandal u Scourieju Gđa. Victoria McChesney
Julij Cezar Calpurnia
1954. Njenih dvanaest momaka Jan Stewart
1955. Strange Lady in Town Dr. Julia Winslow Garth
1956. The Little Foxes Regina Giddens TV film
1960. Zora u Campobellu Eleanor Roosevelt Zlatni globus za najbolju glumicu – drama
Nagrada Nacionalnalnog odbora za recenziju filmova za najbolju glumicu
Nominovana – Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu
Pepe Glumi sebe Cameo
Captain Brassbound's Conversion Lady Cicely Waynflete TV film
1963. Invincible Mr. Disraeli Mary Anne Disraeli TV film
1966. Pjevajuća opatica/Pjevam pjesmu Dominique Majka Prioressa
1967. The Happiest Millionaire Gđa. Cordelia Biddle
1968. The Little Drummer Boy Pripovjedačica Kreditovana kao Gđa. Greer Garson
1974. Crown Matrimonial Kraljica Marija TV film
1976. The Little Drummer Boy, Book II Pripovjedačica Kreditovana kao Gđa. Greer Garson
1978. Little Women Tetka Kathryn March TV miniserija
1986. Directed by William Wyler Glumi sebe Dokumentarni film

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Quigley's Annual List of Box-Office Champions, 1932–1970". Reel Classics. 23. 10. 2003. Arhivirano s originala, 28. 4. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2014.
  2. ^ "Persons With Acting Nominations in 3 or More Consecutive Years" (PDF). Academy of Motion Picture Arts and Sciences. 1. 3. 2018. Pristupljeno 15. 8. 2018.
  3. ^ Troyan, Michael (1999), pp. 57–58, 380.
  4. ^ Crowther, Bosley (9. 8. 1940). "The Screen in Review; 'Pride and Prejudice,' a Delightful Comedy of Manners, Seen at the Music Hall-- 'South to Karanga' Given at the Rialto and 'Pier 13' at the Palace At the Rialto". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 7. 5. 2020.
  5. ^ Leslie, Roger (30. 6. 2017). Oscar's Favorite Actors: The Winningest Stars (and More Who Should Be). McFarland. ISBN 978-1-4766-6956-4.
  6. ^ Tapert, Stephen (10. 12. 2019). Best Actress: The History of Oscar®-Winning Women. Rutgers University Press. ISBN 978-1-9788-0806-5.
  7. ^ Robertson, Patrick (1988). Guinness Movie Facts & Feats. Guinness Books. ISBN 978-0-85112-899-3.
  8. ^ "The Longest Acceptance Speech". Infoplease. Pristupljeno 29. 4. 2007.
  9. ^ Crouse, Richard (22. 10. 2005). Reel Winners: Movie Award Trivia. Dundurn. ISBN 978-1-55002-574-3.
  10. ^ Berger, Joseph (26. 9. 1984). "Walter Pidgeon, Actor, Dies at 87 (Published 1984)". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 30. 10. 2020.
  11. ^ Garnett, Tay, Light Your Torches, and Pull up your Tights, New Rochelle, New York, Arlington House, 1973; ISBN 0-87000-204-X
  12. ^ Michael Troyan, A Rose for Mrs. Miniver: The Life of Greer Garson, The University Press of Kentucky: Lexington, Kentucky (1999), pp.198–200.ISBN 978-0813120942
  13. ^ Troyan, Michael (1999), pp. 240–241.
  14. ^ "Father Knows Best" Kathy's Big Chance (TV Episode 1957), pristupljeno 27. 1. 2019
  15. ^ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: What's My Line? (11. 1. 2014). "What's My Line? – Ziegfeld Girls; Walter Brennan; Adolph Menjou, Greer Garson [panel] (12 May 1957)". YouTube. Pristupljeno 19. 8. 2017.
  16. ^ Troyan, Michael (12. 9. 2010). A Rose for Mrs. Miniver: The Life of Greer Garson. University Press of Kentucky. ISBN 978-0-8131-2842-9.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]